„Važno je imati svoju kreativnu priču koja te razlikuje od ostalih bezbroj „food“ virtualnih mjesta“
„On kuha, ona piše", stoji u opisu Facebook stranice e-si gladan?. Petra i Kristijan su se nedavno odlučili na pokretanje sadržaja na internetu koji se dotiče onoga o čemu jedan od njih najbolje zna, a to je hrana.
„On kuha, ona piše", stoji u opisu Facebook stranice e-si gladan?. Petra i Kristijan su se nedavno odlučili na pokretanje sadržaja na internetu koji se dotiče onoga o čemu jedan od njih najbolje zna, a to je hrana.
Petra Sedlanić studentica je novinarstva na FPZG-u i Social Media Manager u agenciji Dhar media, a Kristijan Kereša je chef u jednom zagrebačkom restoranu. Ovi internet entuzijasti, kako su sami sebe nazvali, nedavno su odlučili pokrenuti Facebook stranicu i Instagram profil pod imenom e-si gladan? s ciljem kreiranja sadržaja o onome što jedan od njih najbolje zna, a to je hrana.
Proces je sljedeći – Kristijanove su ideje, savjeti i recepti, a Petrin je zadatak da to sve oformi u neku objavu ili članak. Ovaj par odnedavno kreira sadržaj i za portal Gastro, odnosno recepte koji su jednostavniji od onih restoranskih, a koji će ubuduće biti i na višoj razini i na samoj Facebook stranici. Cilj njihovih objava su jela koja se mogu pripremiti i doma kada imaš vremena i volje te se želiš počastiti nečim posebnijim, kako kaže Petra. Ovaj nadasve simpatični duo odgovorio nam je na nekoliko pitanja o kreiranju i dijeljenju sadržaja, odnosu Hrvata i hrane, ali i samom značenju hrane u današnjim pojmovima.
FOTO: Facebook/e-si gladan?
Što se krije iza imena e-si gladan?
Petra i Kristijan: Pišemo o modernoj hrani, makar je to neodređen, odnosno čak i nepostojeći pojam. Ovu definiciju percipiramo kao nove stvari koje možete probati - u većini domaćinstava neuobičajene zato što su ljudi uglavnom ukalupljeni u neke svoje obrasce kuhanja. Iz neznanja ili inertnosti – tko zna. „Moderno“ kuhanje nije nikakav bauk i namirnice se mogu pripremati na mnogo više načina. To nije samo kuhanje „lešada“, prženje, za obrok nije jedino bitno da je dobar komad mesa na stolu i prilog krumpir. Postoji puno više u svemu tome. Vrhunski chefovi kroz povijest su osmislili ono čime se danas ljudi koriste da bi pripremali hranu. Već je normalno vidjeti, posebno na zapadu, kako ljudi doma kuhaju u vakuumu, odnosno „sous vide“. Chefovi su ti koji donose inovacije u naše domove i na naš stol, a sada to mogu biti i digitalizirani chefovi.
Kako ste se odlučili na pokretanje Facebook stranice?
Petra i Kristijan: Već dulje vrijeme imamo Instagram koji je zapravo nastao iz Petrinog fakultetskog projekta e-reaList. Iako se taj cijeli projekt ugasio, e-si gladan? nam je ostao. Uređivali smo ga, više onako sa strane, kao hobi, sve dok nismo dobili ponudu da pišemo za Gastro.hr. Tada smo napokon realizirali svoju ideju o Facebook stranici. I dalje nam je to hobi, ali imamo dosta planova, tek krećemo u akciju.
Razmišljate li o pokretanju bloga?
Petra i Kristijan: Trenutno smo negdje između toga da kreiramo neku svoju platformu i toga da baš sav sadržaj objavljujemo isključivo na društvenim mrežama. Mislim da više naginjemo ovoj drugoj ideji i da će tuđi portali, kao što je Gastro, biti platforme na kojima ćemo kao gosti objavljivati recepte i ideje, a da će naš FB i Instagram biti, po savjetu Garyja Vaynerchuka, a i našem iskustvu, mjesto na kojem objavljujemo cijele „priče”, nazovimo to tako, a ne samo djeliće koji vode na neko drugo web mjesto. Spremni smo na igru s društvenim mrežama.
FOTO: Maja Lončarek
Kada ste i kako dobili ponudu za portal Gastro i je li vam to pomoglo pri promoviranju vašega rada?
Petra: Kao što smo već rekli, ta se ponuda pojavila zahvaljujući našem Instagramu. Prava se promocija ne događa preko noći, ide mic po mic - mi smo tek krenuli, a Gastro je tu svakako veliki korak naprijed.
Instagram ili Facebook – koja je platforma bolja za promociju i dijeljenje sadržaja?
Petra: Svaka mreža ima svoje prednosti. Neću reći i nedostatke jer se fokusiramo na ono što od određene mreže možemo dobiti. Nema tu nekih generalnih savjeta, sve ovisi o sadržaju koji želimo podijeliti. Npr. Facebook zna biti zločest kad ga ne nahraniš, odnosno kad mu ne platiš oglas, pa te ne prikazuje na naslovnici, a kod Instagrama nam se čini da je tamo ekipa nekako spremnija na lajkanje. Ali opet, ne možemo objaviti cijeli recept na Instagramu. Ili možemo? Treba probati.
Kristijan, kada si otkrio svoju strast prema hrani?
Kristijan: Bilo je to još u ranoj fazi života kad me više zanimalo kuhanje i kolači, a ne alati i auti. Prvo jelo skuhao sam sa sedam godina, mini hrenovke i kajganu, nakon čega sam skoro dobio batine jer 'ko normalan si kuha sa sedam godina. S obzirom na to da je moja majka, koja je također profesionalni kuhar, najzaslužnija za moj kuharski poriv, uz nju sam godinama klesao svoje vještine, ali me ipak nešto nagnalo klasičnom putu odlikaša pa sam upisao gimnaziju i nakon nje faks. Ipak, nakon nekog vremena strast za kuhanjem je bila prejaka pa sam se počeo baviti onime što me najviše ispunjava. Danas, kad se prisjećam svega i kad razmišljam o budućnosti svog kuharskog puta, shvaćam da je kuhanje uz mene bilo cijeli život i da ta strast nikada neće nestati. I was born as a chef and I’m gonna die as a chef.
FOTO: Maja Lončarek
Što je za vas hrana, imate li omiljenog kuhara ili tko vas je inspirirao na pokretanje?
Petra: Moji omiljeni kuhari su moja mama i Kristijan. Oni me i najčešće hrane. Za mene je hrana ljubav i sreća. Ne kuham baš često, ali volim jesti. Mama me naučila da hrana mora biti kvalitetna i zbog toga se trudim da ne jedem upitne namirnice koje su loše pripremljene – jednostavno nema smisla. Takva hrana nije sreća. (Nekada je to nažalost, zbog posla, brzine i obaveza, neizbježno i onda se uvjerim koliko je tužno što restorani ili caterinzi šalju ljudima.) Uz Kristijana sam počela otkrivati neke nove dimenzije hrane – da je pripremanje hrane umjetnost i da je gastronomija izrazito napredna, ali većini ljudi nepoznata. Ukratko, uz njega sam shvatila da je hrana i odličan sadržaj.
Kristijan: Hrana je za mene moja profesija, moj život i ono čime se želim baviti cijeli život. O hrani bi mogao pričati satima i danima (događa se to dosta često) i hrana je kanal na kojem izražavam svoja razmišljanja i sve ono što me inspirira. Omiljenog kuhara nemam jer ih je puno koji su kroz godine utjecali na mene, ali onaj koji se uvijek ističe je najčešći odgovor svih, a to je Jamie Oliver kojeg smo svi pratili još k'o klinci u planetarno popularnoj emisiji Goli kuhar. Za stranicu me inspirirala najviše Petra koja mi je otvorila neke nove vidike i pokazala kako je hrana odličan sadržaj.
Koje vam je najdraže jelo?
Kristijan: lazanje.
Petra: špageti.
Imate li kakav savjet za studente koji žive van mjesta prebivališta ili što mislite o hrvatskim menzama i njihovoj ponudi?
Petra i Kristijan: Naši savjeti isti su za sve, pa tako i za studente, a svode se na to da je hrana super i da ju treba istraživati i tu i tamo se odlučiti za nešto malo drugačije.
FOTO: Facebook/e-si gladan?
Kakav je, prema vašem mišljenju, odnos Hrvata prema hrani, isprobavanju novih recepata, pa možda čak i stav prema vegetarijanstvu ili veganstvu?
Kristijan: Hrvati često znaju biti dosta zatvoreni prema novim receptima, namirnicama i isprobavanju nečega novog, ali u zadnjih nekoliko godina sve se više ljudi na to odlučuje. Na internetu ima sve više blogova o hrani, sve više stranica za objavljivanje recepata što puno pridonosi razvoju naše gastronomske scene, a ujedno i promjeni razmišljanja ljudi o hrani. Što se tiče vegana i vegeterijanaca, uvijek će biti onih koji će imati svoje stavove o tome, bilo dobre bilo loše, a kod nas je uvijek bilo najlakše kritizirati onog ili ono što je drugačije, pa je tako i u ovom slučaju. Danas su ljudi više upućeni u prednosti pojedinih prehrana pa se tako sve više ljudi okreće prvenstveno vegetarijanstvu, a predrasude se brišu.
Petra, voliš li više kuhati ili degustirati Kristijanove specijalitete? Imaš li kakav savjet za kreiranje sadržaja na društvenim mrežama?
Petra: Ne kuham često (makar Kiki kaže da fino kuham, jej), ali obožavam jesti i jako sam sretna što me okružuju kuhari.
Što se tiče društvenih mreža, kad se radi o e-si gladan?, percipiram ih kao igru zato što, bez obzira na čitanje tisuće članaka i knjiga o vođenju društvenih mreža, nikada ne možete biti sigurni kako će neki sadržaj proći kod publike. Možda baš onaj sadržaj koji je vama kao kreatoru ništa posebno, postane viralan. Postoje neka generalna pravila komuniciranja s kojima je svaki community manager upoznat, ali postoje i brojne teorije koje tvrde da imaju konačno rješenje za uspjeh. Primjerice, u istom danu sam slušala Garyja (opet ga spominjem) koji je dao ideju da doslovno pišemo blog postove na Facebooku, a nakon toga sam pročitala članak u kojem se savjetuje što manje riječi u svakoj objavi. Sve ovisi o publici i sadržaju. Ne postoji finalan savjet, osim konstantno istraživati, tražiti, isprobavati, kreirati. Pa kud puklo da puklo.
Društvene mreže su stvarno promijenile način na koji komuniciramo, one su i dalje u konstantnoj mijeni, a upravo sam ih zato i odabrala kao dio svojeg (budućeg) zanimanja – zbog neprekidne dinamike, uspona i padova. Važno je biti kreativan i svoj, imati priču koja te razlikuje od ostalih bezbroj food virtualnih mjesta, a mi na svojoj vrijedno radimo, nadajući se pritom da će se virtualno mjesto kroz neko vrijeme preseliti i u stvarno. Planova je puno.
