Njemački dnevnici, treći dio: Što Nijemci kupuju, a Hrvati jedu?
Usput: u Njemačkoj se svaki cent eura vrati, a ne kao kod nas s lipama – prestane se proizvoditi, ali u dućanu ti još uvijek uzmu lipu ako je cijena proizvoda 19,99!
Usput: u Njemačkoj se svaki cent eura vrati, a ne kao kod nas s lipama – prestane se proizvoditi, ali u dućanu ti još uvijek uzmu lipu ako je cijena proizvoda 19,99!
Imam jednoga kuma koji je ovako vrlo zanimljiva osoba. Oženjen je za moju krizmanu kumu i stvarno je lijepo što se ženidbom uključio u našu veliku obitelj kumova.
Znači, nismo mafijaška obitelj nego smo samo kumovi. Moj kum počeo je davnih dana, ne znam koje godine, raditi posao u kojemu mu je glava stalno u torbi. Ponavljam, nismo mafijaška obitelj. Kum je počeo voziti šleper po Europi iliti Europäische Union. Kada ja gledam na taj posao, meni se to čini užasno zanimljivo! Svaki dan druga zemlja, upoznaš usput nove ljude, vidiš nešto novo. No, kada slušam kuma, čuješ stvarne stvari kako je vani i što ti taj posao nosi u životu.
U prvome tjednu Eramsus iskustva moji novi prijatelji i ja imali smo misiju – pronaći jeftini jastuk! Carlos i Marta, Španjolci i naša susjeda Talijanka, vjerni su pratitelji mojih novih dogodovština. Teško pitanje – gdje pobogu kupiti taj jastuk? Studenti kao i kod nas uvijek nemaju novaca i gledaju na svaki cent.
Usput: u Njemačkoj se svaki cent eura vrati, a ne kao kod nas s lipama – prestane se proizvoditi, ali u dućanu ti još uvijek uzmu lipu ako je cijena proizvoda 19,99! Savjet: zbog toga je bolje kupovati karticama jer Vam ta lipa ostane – izračunajte koliko ste u jednoj godini poklonili novaca s tom jednom lipom!
Vratimo se tome das Kopfkissen-u. Nakon što smo lutali cijeli tjedan, zadnji dan našega velikoga petka otišli smo pravac – Ikea! Smiješno, nisam bila u Zagrebu, no bila sam u Walldorfu. Lijepo je to da imamo taj lanac koji prodaje europske stvari – iskreno, osobno mi se ipak ne sviđa tolika medijska pompa i reklama na svakom uglu kad ljudi nemaju novaca za struju, a kamoli za novu lampu iz Ikeae.
Da se razumijemo, u ovome mome 'europske stvari' ima ironije, no nisam euroskeptik i zaokružila sam za EU! I da, svaki sistem ima mana, no na njima se treba raditi. Also, uf, taj jastuk, naša slavna turska riječ (o multikulturalnosti današnjega njemačkoga društva i povijesnim činjenicama malo kasnije), konačno je pronađen u Ikei za male novce iz naše lijepe Bugarske. Što je taj jastuk značio? E pa i Nijemci imaju stvari koje nisu iz Njemačke! Ah, mislim si, kum je rekao: „Ne brini se ti mala ništa gore, oni ti imaju sve njemačke stvari pa neće Nijemac kupovat ovo što mi doma kupujemo.“ A onda pitanje: „Je li to baš stvarno tako?“
Kumu još uvijek vjerujem nakon drugoga i trećega tjedna. Istina, imaju neke stvari iz zemalja koje su slabije razvijene od njih, no glavnina stvari dolazi iz njemačkih tvornica i njemačkih ruku! Napominjem moja gruba neprofesionalna procjena je oko 70-80%! Lijepo je to vidjeti tu, a ako ovako nastavim stvarno ću početi denk deutsch. Pri tome mislim – počet ću se još više zalagati na očuvanje hrvatskih interesa u Lijepoj naši jer su oni ugroženiji više nego unutra države i društva nego izvan granica.
Većina mojih prijatelja doma zna da vjerno pratim društvena zbivanja i imam ne baš lijepo mišljenje o našem društvu, mentalitetu, politici i ostalome crnome i to ih kod mene ponekad izluđuju. Normalno da nitko ne voli crne prognoze i misli! Slažem se, no mislim da razmišljam realno, ne zanosim se bajkama koje su u našim granicama toliko popularne – čudim se samo zašto nemamo više knjiga za djecu kada imamo toliko materijala za pisanje?
Vratimo se naslovu. U Njemačkoj ćete kao i kod nas u nekim dućanima pronaći marke toga dućana. Ne želim raditi reklamu ni kome od takvih u Hrvatskoj jer sama njihova loša kvaliteta ih odlično reklamira i ne treba im PR ni Odjel za marketing. Eh, ovdje je malo drugačije. Kvaliteta robe je na višoj razini od naše pa vam čak nije žao dati koji cent više jer ste probali skuplje i jeftinije i vidjeli ste da niije nema razlika za razliku od hrvatskih robnih marki. Tako sam jednu subotu prije ponovne šetnje po Heidelbergu s frendovima otišla sam u jedan poznati njemački lanac i naravno naišla na gužvu. Mislim si, Matea, opet u zadnji čas kupuješ i onda opet naletiš na gužvu! Vjerojatno bi mi se to dogodilo i u Velikoj Britaniji da sam tamo. No, gužva se pomalo isplatila da vidim dio njemačkoga društva.
Misao – Ivana P. – da, možda sam ipak uz sve ovo trebala upisati i sociologiju! Dakle, stoji se u redu za meso, uzima se roba marke dućana. I nezaobilazna piva! Ah, e o ovome ću posvetiti jedan poseban članak – njemačka piva! Kupuje se jeftinije piva koja je isto tako dobra kao i ona skuplja. Ali, Paulaner je Paulaner.
I na kraju ovoga - što Nijemci kupuju, a Hrvati jedu?
Nijemci kupuju njemačke stvari, a mi jedemo hranu loše kvalitete koja većinom nije hrvatska i od koje ćemo ispaštati godinama.
