Filipini: Kvalitetnim obrazovanjem protiv korupcije!
„Filipini su na samom vrhu ljestvice političke korumpiranosti. Unatoč tome, vladajući i dalje imaju podršku jer daju siromašnima hranu, zdravstveno osiguranje, pribor za školu i slično. Naravno, to se događa prije izbora, a nakon izbora, sve se vraća na staro. Međutim, ljudi će opet glasati za njih jer znaju da će im dati barem to malo.„
„Filipini su na samom vrhu ljestvice političke korumpiranosti. Unatoč tome, vladajući i dalje imaju podršku jer daju siromašnima hranu, zdravstveno osiguranje, pribor za školu i slično. Naravno, to se događa prije izbora, a nakon izbora, sve se vraća na staro. Međutim, ljudi će opet glasati za njih jer znaju da će im dati barem to malo.„
Filipini su po veličini peta otočna država svijeta, a smješteni su između Južnog kineskog mora, koje otok odvaja od Vijetnama i Celebeskog mora, koje ga dijeli od Indonezije. Smatra se dijelom indonezijskog otočja, a Europljanima su najčešće asocijacije na ovu državu predivne plaže i još ljepše žene. Raznolikost u kulturi Filipini duguju povijesnim okupacijama Španjolske, Amerike i Japana. Od sredine 20.stoljeća, otokom upravlja demokracija, ali i korupcija. Kako je živjeti i studirati u Filipinima, otkrila nam je Paullene Yumang, studentica treće godine komunikacija na Sveučilištu Ateneo de Manila, u glavnom gradu Filipina.
„Naša zemlja je predivna, pogotovo preko ljeta, a najljepše su plaže. Ako se odlučite posjetiti Filipine, pri odabiru datuma morate u računicu ubaciti nešto jako bitno-monsune! Nažalost, poznati smo po jakim kišama i monsunima, zbog čega su česte poplave. Svake godine dogodi se barem jedan super teški monsun s puno žrtava, posebno u provincijama. Ali nemojte da vas to uplaši, Filipini su vrijedni posjeta, samo trebate odabrati najbolje razdoblje, a to je između ožujka i svibnja.“
Filipini su savršena lokacija za sve one koji vole avanturizam i sportove u prirodi. Iako nemaju hostele poput europskih, hoteli su veoma jeftini, čak i oni s više od 4 zvjezdice. Filipini su privlačna lokacija za turiste, a kako je živjeti tamo?
„Iskreno, meni i prijateljicama s kojima sam na razmjeni život je lagodan jer naši roditelji imaju dobre poslove. Ali u Manili postoji puno siromašnih ljudi. Neki od njih žive u vagonima na kolodvoru jer nemaju vlastiti dom. Razlike između slojeve su ekstremne, gotovo i ne postoji srednja klasa, ljudi su ili jako siromašni ili dosta imućni.“
Siromaštvo je velik problem u Filipinima, tko je kriv za to?
„Filipini su na samom vrhu ljestvice političke korumpiranosti. Unatoč tome, vladajući i dalje imaju podršku jer daju siromašnima hranu, zdravstveno osiguranje, pribor za školu i slično. Naravno, to se događa prije izbora, a nakon izbora, sve se vraća na staro. Međutim, ljudi će opet glasati za njih jer znaju da će im dati barem to malo.“
U većini zemalja u kojim vlada siromaštvo, često dolazi do visoke stope kriminala. Je li takav slučaj i s Filipinima?
„Istina je da se više bojim hodati sama po noći u Filipinima, nego u Španjolskoj, ali to je možda zato što Madrid ne poznajem toliko dobro. Mislim da kriminal postoji u nekoj umjerenoj količini, nije toliko opasno kao npr. u Južnoj Americi. Velik problem u Manili je zagađenost zraka. Na ulicama Manile jako je prljavo, smeće je posvuda“, kaže Paullene i prepričava kako je jednom prilikom došla u grad nakon odmora na obali i imala osjećaj kao da grad prekriva sivi film, zahvaljujući velikoj količini smoga u zraku. Javni prijevoz je loš, a unatoč cijeni od samo 6 centi po vožnji, nitko se ne služi metrom i autobusima.
„Nedavno su pokušali pokrenuti kampanju koja bi povećala upotrebu bicikala, ali nije bilo uspješno. Nitko ih ne koristi jer ako voziš bicikl, ne možeš ni disati. Također, vrlo je opasno jer su vozači prilično divlji, nema pravila kao u Europi. U Španjolskoj ako vozač vidi pješaka, usporit će ili stati, a u Manili je obrnuto, vozači će namjerno dodati gas kako bi natjerali pješake da se maknu.“
Obitelj na prvom mjestu
Ipak, nije sve tako loše, pogotovo ne kad je obitelj tu.
„U Filipinima najviše volim osjećaj za obitelj koji je zaista snažan. Svaka nedjelja je rezervirana za obitelj, ne možete se dogovarati s prijateljima jer je to sveti dan samo za obiteljska druženja. Razlog tome možda leži u jakom utjecaju vjere. Filipinci su unatoč svemu pozitivni i jako prijateljski raspoloženi, poznati smo kao dobri domaćini.“
Paullene je ponosna i na raznolikost koja je vidljiva u kulturi i hrani, a nastala je zbog povijesnih okolnosti i stalnih okupacija pod kojima se nalazila ova otočna država. Ističe kako je zemlja dosta amerikanizirana, a velika većina stanovnika vrlo dobro barata engleskim jezikom. Poznavanje engleskog jezika Paullene olakšava studentsku razmjenu na kojoj se trenutno nalazi u Španjolskoj. Studirajući komunikacije u Madridu, upoznala je život u Europi, a kako ona vidi kulturne razlike između dvije, naizgled drugačije zemlje?
„Nismo toliko drugačiji jer su Filipini bili španjolska kolonija, utjecaj španjolske kulture još uvijek je jak. Hrana nam je slična i ljudi vole siestu, tu se slažemo. Najveći šok za nas je bila liberalnost, npr. kad se radi o homoseksualnoj zajednici. Iznenadilo me koliko su ljudi otvoreni. U Filipinima nije ni blizu tako, postoji dosta osoba te seksualne orijentacije, ali nisu toliko otvoreni. Kršćanstvo je doista jako, puno ljudi ide u crkvu, možda je to razlog. Nije da nisu prihvaćeni, samo ne pokazuju sve tako javno kao u Španjolskoj.„
Razlika je prisutna i u životnom standardu, što je vidljivo iz sitnica poput cijene ručka u restoranu. Dok u Španjolskoj pošten ručak morate platiti 10-15 eura, ručak u Manili koštat će vas 1.50 eura, što je jedna od skupljih opcija. U prijašnjim intervjuima, saznali smo da učitelji u Švicarskoj mjesečno zarađuju 45 000 kn, u Venezueli 1800 kn, a koliko zarađuju u Filipinima?
„Plaća za učitelje je možda 15 000 pesosa (2000 kn) mjesečno, ali životni troškovi su mali. Ja živim s roditeljima i studiram u istom gradu pa ne plaćam stanarinu, ali prijatelji koji žive u Manili plaćaju 15 000 pesosa (2000 kn) na mjesec. Španjolska je za nas skupa, ali opet u usporedbi s drugim europskim zemljama, jeftinija.„
Europljani bi od Filipinaca mogli naučiti kako biti više otvoreni i prijateljski raspoloženi, no Paullene misli da je više toga što bi njen narod mogao naučiti od Europljana.
„Mogli bismo biti više otvoreni i više prijateljski raspoloženi. Mi bismo mogli naučiti više o disciplini, pogotovo na cestama, ali i kako se boriti protiv korupcije. Npr., u Filipinima možeš dobiti vozačku dozvolu samo na temelju poznanstva, bez prolaženja poduke. Neke sitnice također, u Madridu kada silazite stepenicama, uvijek se držite desne strane kako bi netko mogao proći kraj vas, u Filipinima to ne postoji, svi se samo guraju. Nedostaje discipline i organiziranosti.„
Za razliku od silnih problema u politici, obrazovanje u Filipinima je zaista jako. Velika većina ljudi je obrazovana, a fakulteti imaju visoku reputaciju, posebno privatni. Privatne škole i fakulteti uživaju visoki ugled. Do nedavno, mladi Filipinci morali su proći 6 ili 7 godina osnovne škole i 4 godine srednje. Većina nakon toga ode na fakultet, što znači da već sa 17 ili 18 godina studenti odabiru svoj životni put, a s 20 ili 21 godinu završavaju fakultete. U posljednje vrijeme dolazi do reformi čiji je konačni cilj pretvoriti sustav po uzoru na američki.
„Osnovna i srednja škola su besplatni, a javni fakultet potrebno je platiti, ali ne puno. Za usporedbu, školarina na javim fakultetima košta 9 ili 10 000 pesosa (1100-1300 kn) , dok ja plaćam 90 000 (cca 11 000 kn). Za nas je to skupo, ali se isplati jer je fakultet na dobrom glasu. Najteže je upasti, velika je konkurencija i traži se visok rezultat.„
Većina studenata živi s roditeljima i uz fakultet ne radi. Studentski poslovi nisu dio kulture u Filipinima, a uz težak fakultet, studenti ni nemaju vremena za posao.
„Fakultet je kombinacija praktičnog i teorijskog, a za nas je Španjolska odmor jer puno manje moramo raditi. Dobra reputacija fakulteta olakšava i pronalazak posla nakon fakulteta, a najpopularnija zanimanja su politika i biznis.„
Profesori na fakultetu u matičnoj zemlji otvoreniji su nego u Španjolskoj, seminarske grupe su manje pa tako na jednom predavanju prisustvuje najviše 30 ljudi. Razina interakcije između studenata i profesora je visoka, a studenti su veoma aktivni i puno rade. Obzirom na visok stupanj korupcije u političkim krugovima, postoji li korupcija u obrazovnom sustavu?
„Korupcija u vidu plaćanja ispita ne postoji ili barem ja nisam čula za nju, ali postoji nešto drugo. Naime, sveučilišni sport je jako razvijen, često sveučilišta dovode sportaše iz stranih zemalja, a neki od njih imaju poseban tretman. Osobno znam neke slučajeve kad su studenti puno bolje prolazili nego što su zaslužili, samo zato što su poznati sportaši!„
Kao studenti nemaju nikakve privilegije. Plaćaju muzeje, prijevoz i hranu jednako kao i ostali građani. Kad je u pitanju noćni život studenata, Paullene tvrdi kako je klupska scena daleko jača u Španjolskoj.
„Naravno, postoje klubovi i u Manili, ali glavni posjetitelji su mlade poslovne osobe, studenti vikende najčešće provode na kućnim zabavama s prijateljima. Ako se jednom odlučite na daleko putovanje u Filipine, noćni život morate isprobati. Ako zbog ničega, onda zbog cijene pića koja je u prosjeku 1 euro!„
Unatoč lošim stranama života, Filipinci su zadržali osjećaj za obitelj, a njihov edukacijski sustav uspijeva se oduprijeti virusu korupcije koji vlada političkim sustavom. Geografski daleko od Hrvatske, ipak su nam slični, a puno je toga što bismo mogli naučiti jedni od drugih. Za početak, zašto ne biste odvojili dan ili dva za obitelj i prijatelje s kojima se niste dugo čuli?
