UNICEF: Mentalno zdravlje adolescenata vrlo je složeno, nedovoljno proučavano i nedovoljno financirano

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

U svijetu najmanje 13% ljudi u dobi između 10 i 19 godina živi s dijagnosticiranim poremećajem mentalnog zdravlja, prema izvješću o stanju djece u svijetu, koje je objavio UNICEF. Organizacija navodi da je mentalno zdravlje adolescenata vrlo složeno, nedovoljno proučavano i nedovoljno financirano. Anksioznost i depresija čine više od 40% poremećaja mentalnog zdravlja među mladima (od 10 do 19 godina). UNICEF također izvještava da je u svijetu samoubojstvo četvrti najčešći uzrok smrti među adolescentima (u dobi od 15 do 19 godina). U istočnoj Europi i središnjoj Aziji, samoubojstvo je vodeći uzrok smrti mladih u toj dobnoj skupini - i to je drugi po veličini uzrok u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi.

Nažalost, čini se da psihički problemi među mladima rastu. Iako se većina poremećaja mentalnog zdravlja javlja tijekom adolescencije, UNICEF kaže da je samo jedna trećina ulaganja u istraživanje mentalnog zdravlja usmjerena na mlade ljude. Štoviše, samo istraživanje pati od fragmentacije - uključeni znanstvenici obično rade unutar nekih ključnih disciplina, kao što su psihijatrija, pedijatrija, psihologija i epidemiologija, a veze između istraživanja i zdravstvenih usluga često su slabe. To znači da su učinkoviti oblici prevencije i liječenja ograničeni i da im nedostaje dobro razumijevanje što djeluje, u kojem kontekstu i zašto.

Neka istraživanja pokazuju da poboljšanje kognitivnih i međuljudskih vještina mladih ljudi može biti učinkovitije u prevenciji i liječenju anksioznosti i depresije u određenim okolnostima. Adolescencija je ključno razdoblje za razvoj društvenih i emocionalnih navika važnih za mentalno blagostanje. To uključuje zdrave navike poput: redovitog vježbanja, razvijanje vještina suočavanja, rješavanja problema i međuljudskih vještina te učenje upravljanja emocijama. Zaštitno okruženje i okruženje podrške u obitelji, školi i široj zajednici su također iznimno važni.

Više čimbenika utječe na mentalno zdravlje. Što su adolescenti izloženi više čimbenika rizika, to je veći potencijalni utjecaj na njihovo mentalno zdravlje. Čimbenici koji mogu pridonijeti stresu tijekom adolescencije uključuju izlaganje nevoljama, pritisak da se prilagodi vršnjacima i istraživanje identiteta. Utjecaj medija i rodne norme mogu pogoršati nesrazmjer između proživljene stvarnosti adolescenata i njihovih percepcija ili težnji za budućnost. Ostale važne odrednice uključuju kvalitetu života u kući i odnose s vršnjacima. Nasilje (osobito seksualno nasilje i maltretiranje), grubo roditeljstvo te ozbiljni i socioekonomski problemi prepoznati su rizici za mentalno zdravlje.

Neki adolescenti izloženi su većem riziku od mentalnog zdravlja zbog uvjeta života, stigme, diskriminacije ili isključenosti ili nedostatka pristupa kvalitetnoj podršci i uslugama. To uključuje: adolescente koji žive u humanitarnim i osjetljivim okruženjima, adolescente s kroničnim bolestima, poremećajima iz autističnog spektra, intelektualnim invaliditetom ili drugim neurološkim stanjem, roditelje adolescente, siročad i adolescente iz manjinskih etničkih ili seksualnih podrijetla ili drugih diskriminiranih skupina.

Također, emocionalni poremećaji česti su među adolescentima. Anksiozni poremećaji (koji mogu uključivati ​​paniku ili pretjeranu zabrinutost) najčešći su u ovoj dobnoj skupini i češći su među starijim nego među mlađim adolescentima. Depresija i anksioznost imaju neke od istih simptoma, uključujući brze i neočekivane promjene raspoloženja, a mogu i duboko utjecati na pohađanje škole i školski rad. Društveno povlačenje može pogoršati izolaciju i usamljenost, dok u najgorem slučaju može dovesti do samoubojstva.

Što se tiče poremećaja u ponašanju, oni su češći među mlađim adolescentima nego starijim adolescentima. Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), karakteriziran otežanim obraćanjem pozornosti, pretjeranom aktivnošću i djelovanjem bez obzira na posljedice, javlja se među 3,1% 10-14-godišnjaka i 2,4% 15-19-godišnjaka. Poremećaj ponašanja (koji uključuje simptome destruktivnog ili izazovnog ponašanja) javlja se među 3,6% 10-14-godišnjaka i 2,4% 15-19-godišnjaka. Poremećaji u ponašanju mogu utjecati na obrazovanje adolescenata, a može rezultirati i kriminalnim ponašanjem.

Osim navedenih poremećaja, postoji rizik i od razvijanja poremećaja hranjenja, kao što su anoreksija nervoza i bulimija nervoza, a obično se javljaju tijekom adolescencije i mlađe odrasle dobi. Poremećaji hranjenja uključuju abnormalno prehrambeno ponašanje i preokupaciju hranom, što je u većini slučajeva popraćeno zabrinutošću oko tjelesne težine i oblika. Anoreksija nervoza može dovesti do prerane smrti, često zbog medicinskih komplikacija ili samoubojstva, a smrtnost je veća od bilo kojeg drugog mentalnog poremećaja.

Mnoga rizična ponašanja za zdravlje, kao što je korištenje supstanci ili seksualno preuzimanje rizika, počinju tijekom adolescencije. Rizično ponašanje nije strategija za suočavanje s emocionalnim poteškoćama i može ozbiljno utjecati na mentalno i fizičko blagostanje adolescenata. Korištenje duhana i kanabisa dodatni su problemi. Mnogi odrasli pušači su svoju prvu cigaretu zapalili prije 18. godine. Počinjanje nasilja je rizično ponašanje koje može povećati vjerojatnost niskog obrazovnog postignuća, ozljede, umiješanosti u zločin ili smrti.

Intervencije promicanja mentalnog zdravlja i prevencije imaju za cilj ojačati sposobnost pojedinca da regulira emocije, poboljšati alternative rizičnom ponašanju, izgraditi otpornost na upravljanje teškim situacijama i nevoljama te promicati društveno okruženje i društvene mreže podrške. Ovi programi zahtijevaju pristup na više razina s različitim platformama za isporuku – na primjer, digitalni mediji, zdravstvene ili socijalne ustanove, škole ili zajednica – i različite strategije za dosezanje adolescenata, posebno najranjivijih. Ključno je odgovoriti na potrebe adolescenata s mentalnim zdravstvenim problemima. Izbjegavanje institucionalizacije i pretjerane medikalizacije, davanje prioriteta nefarmakološkim pristupima i poštivanje prava djece u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i drugim instrumentima o ljudskim pravima ključni su za mentalno zdravlje adolescenata.

Veliki problem je, pogotovo kod mladih osoba, i stigmatizacija psihičkih poremećaja. Naime, stigmatizacija, predrasude i diskriminacija vode k tomu da osobe sa psihičkim bolestima ne potraže odgovarajuću pomoć zbog straha od osuđivanja, gubitka posla ili toga da budu tretirane drugačije. To može ostaviti negativne posljedice na osobu te uzrokovati još veće probleme. Posljedice stigme mogu biti nepronalaženje profesionalne pomoći, manjak razumijevanja obitelji i prijatelja, manjak prilika za posao, obrazovanje ili bilo koje društvene aktivnosti, pa čak i bullying te fizičko i verbalno zlostavljanje.

Stigmatizacija povređuje sve ljude u društvu. Oni kojima je dijagnosticiran psihički poremećaj sami počinju vjerovati u stigmu pa se srame sami sebe i onoga kroz što prolaze. To dovodi do šutnje o problemu koja je glavna posljedica stigmatizacije. Ali stigmatizacija psihičkih poremećaja povređuje i one koji se s takvim poremećajima ne nose. Zbog stigmatizacije, osobe sa psihičkim poremećajima mogu potencijalno povrijediti prijatelje i bližnje koji se bore s mentalnim zdravljem. Ako razgovaramo s osobom koja ima dijagnozu nekog psihičkog poremećaja i pritom je nazivamo ludom i opasnom, u svom nerazumijevanju štetimo odnosu s tom osobom. Stoga je bitno podizati svijest o mentalnom zdravlju i psihičkim poremećajima.

Zbog očekivanja okoline i želje da se što bolje uklope, djeca i mladi posebnu su ranjivi na stigmatizaciju psihičkih poremećaja. Zato je važno da svi u njihovoj okolini, od roditelja, nastavnika u školi i medija kojima su okruženi progovaraju pozitivno o važnosti mentalnog zdravlja, na taj način stvarajući društvo u kojem nikoga nije strah potražiti pomoć. 

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.