Financije, nezadovoljstvo ili prilike koje nudi inozemstvo – pitali smo mlade s fakultetskim diplomama zašto odlaze iz Hrvatske

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

S diplomom ili bez nje, nema pravila. U Hrvatskoj od pristupanja Europskoj uniji traje emigracijski val koji ne jenjava. Prije dvije godine iselilo se 40 148 osoba, dok je trend nešto usporio u 2020. pojavom koronavirusa. Trend iseljavanja sve je popularniji, ali i alarmantniji jer je među iseljenima sve više onih s diplomom u ruci.

Iseljavanje mladih problem je kojeg je Vlada svjesna, ali pitanje je koliko ga je u stanju riješiti. Premijer Plenković još je prošle godine u siječnju za njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) ustvrdio kako razlog iseljavanja mladih nije korupcija i nepotizam, već novac.

– Borbu protiv korupcije moramo učvrstiti na svim razinama, ali glavni razlog iseljavanja je želja mladih da u kratkom roku poboljšaju svoju financijsku situaciju. – rekao je tada.

U toj populaciji mladih dosta je onih koji su stekli fakultetsko obrazovanje, pa, kada isele, ne rade u struci, već za početak neke fizičke poslove koje su mogli i u Hrvatskoj. Ajla, Irena, Magdalena i Matea imaju mnogo toga različitoga, ali jedno im je zajedničko. Završile su fakultet u Hrvatskoj te se unatoč tome odselile iz Hrvatske. Neke su od malena htjele živjeti u drugim državama, dok su druge odluku o selidbi donijele u odrasloj dobi.

Ajlina priča mnogima će zvučati poznato. Krenula je raditi još kao studentica, u struci i izvan nje. Poslodavci su je, govori nam, stalno iskorištavali, a za loše obavljen posao kolega krivili bi nju jer je – studentica. Doživljavala je i uvrede s obzirom na rasnu i vjersku pripadnost, ali nije se predavala sve do nedavno, kada je odlučila reći zbogom Hrvatskoj i sreću pronaći u Njemačkoj. Odselila se u kolovozu prošle godine, kada se pandemija malo smirila te pronašla posao na bazenu u jednom hotelu.

– Nije mi glupo raditi taj posao jer znam da je to privremeno, dok ne naučim jezik. Zbog toga sam čekala mjesec-dva, jer su se morali uvjeriti da ja to želim raditi jer su vidjeli da imam faks i bilo im je čudno da netko s faksom pristaje raditi ovakav posao. Prošla sam obuku, probni rad i napredovala, pa radim u baru, a jezik brzo učim.

Nakon više od 20 poslanih zamolbi, nekoliko razgovora za posao, shvatila je kako joj Hrvatska ne može priuštiti siguran boravak i život.  

– Ponuđeno mi je da radim u struci za 4000 kuna. Stan plaćam 2500, a režije tisuću kuna. Gdje mi je hrana, pregled, gdje mi je računica? Mislim da mladi zato odlaze i jer im je muka zbog ove političke prepirke po televiziji. Ljudima je dosta toga, mladima treba promjena. 

Ajla je ogorčena i time što, navodi, u Hrvatskoj sve ide preko veze te se pita zašto se uopće obrazovala ako će morati na kraju moljakati oca ili nekoga drugoga da je zaposli. U Njemačkoj, ističe, nema političke opredijeljenosti u smislu tko si i čiji si, već te cijene kao radnika, a i plaća je dobra.

Baš poput Ajle, i Irena Romić u Njemačkoj je pronašla svoj novi dom. Dolazi iz malog slavonskog mjesta za koje kaže kako se tek počelo razvijati, ali da je ipak za malo starije i one koji žele graditi obitelj. Studirala je poslovnu ekonomiju u turizmu i za nekoliko će dana postati magistar. Ona je samo jedna od onih koji su odlučili otići iz Hrvatske unatoč završenom fakultetu.  

– Nije bilo nekog pretjeranog razmišljanja, znala sam da neću ostati u svojem gradu, da nema posla nekog. Sa svojom strukom mogla sam jedino raditi na moru ili se okušati negdje izvan granica Lijepe Naše. – govori Irena.

Kao razlog navodi puka obećanja Vlade.

– Mislim da su se ljudi jednostavno umorili od tolikih silnih obećanja i jednostavno ništa više ne očekuju. Država apsolutno ne misli ništa što se tiče mladih. To se može najviše vidjeti u Slavoniji, svako manje mjesto mladi su odlučili napustiti i otići za boljim sutra.

Ipak, bilo joj je teško pri rastanku.

– Htjela sam da mi se isplati školovanje koje su mi moji roditelji pružili i ovo je jedan način na koji im ja vraćam sve te godine. Nije to nešto što odlučiš preko noći, mislim, može se i tako, ali se onda većina ljudi vrati nazad u RH. Treba dosta razmišljanja i planiranja jer ideš u nepoznato, gdje su drugačiji zakoni i pravila, nimalo slično kao i u RH.

Jezik ne vidi kao prepreku jer ga je učila još od 4. razreda osnovne te smatra kako će se brzo uklopiti i savladati njemački jezik, a onda i potražiti posao u struci. Do tada, radit će bilo što.

Na nešto drugačijoj lokaciji pronašla se sveučilišna prvostupnica novinarstva Magdalena Bušić. Pronašla je novi dom u Dubaiju. Prije nego se odselila, radila je u struci, volontirala i svaku slobodnu minutu posvetila usavršavanju sebe, ali to je nije dovoljno uvjerilo da ipak ostane u Hrvatskoj. S obzirom na iskustvo nije joj bilo teško pronaći posao, pa tako trenutno radi u Dubaiju kao kao marketing menadžer za beauty kompaniju pod imenom Vaasara. A sve je zapravo krenulo od jednog turističkog posjeta.

– Imao je sve što sam ikad htjela od grada u kojemu ću započeti svoju internacionalnu karijeru. Multikulturalno okruženje, uzbudljive poslovne prilike, sjedišta globalnih korporacija, skupine najuspješnijih ljudi na svijetu, luksuzni način života, ljeto koje nikada ne završava – sve to mi je samo dodatno potvrdilo moju odluku da se preselim. 

Magdalena u Dubaiju, privatna arhiva

Magdalena, kao i Irena, dolazi iz jednog malog slavonskog mjesta. Mjesto za koje kaže kako joj nikad nije nudilo da se razvija i radi ono što su njezini vršnjaci mogli u velikom gradu, pa je tako bila ljuta te odlučila kako će jednoga dana izgraditi internacionalnu karijeru. Ipak, ne isključuje povratak u Hrvatsku ako budu dobre prilike.

– Posla uvijek ima za one koji to zaista žele i traže te su se spremni žrtvovati za vlastiti rast i napredak. Smatram da se mladi, kao i ja, sele iz Hrvatske zato što internacionalna okruženja nude puno povlastica za osobni i profesionalni napredak te zato što je to danas puno jednostavnije nego prije.

S nešto malo drugačijom pričom pronašli smo Mateu Šršen, koja dolazi iz Dalmacije. Za sebe govori kako je vječni student čemu svjedoči i njezin Instagram profil Vječni student u dijaspori. Matea je završila preddiplomski studij na PMF-u u Zagrebu, nakon kojeg je diplomski upisala u Njemačkoj, a sada se nalazi u Danskoj, gdje radi na svom doktoratu. Imala je osjećaj da nema mjesta za sebe, pa si je zadala novi izazov – baciti se u novo okruženje i krenuti od nule. 

 

– Još u srednjoj školi su mi se javile neke ideje, ali tijekom faksa sam shvatila da odlazak u inozemstvo uzmem kao ozbiljan pothvat. Danas je puno lakše iseliti se jer se svijet tako brzo razvija i postoji mnogo zanimanja koja su danas tek postala razvijena, većina na društvenim mrežama. Mislim da se stvarno može riješiti sve – financijski, administrativni problemi... 

Cilj joj je pomoći studentima da pronađu fakultet po svojoj mjeri u Njemačkoj, ali i zato što danas ima mnogo prilika za mlade.

– Mislim da nisu dobro informirani, nekad mislim da ljudi često odbacuju neke prilike jer misle da te prilike nisu namijenjene njima. Ja sam isto prije mislila da netko s 5.0 može samo studirati u Njemačkoj, ali bila sam prosječan student i svejedno sam uspjela naći stipendiju i mislim da sam se dosta usavršila i pojačala vještine. 

Trend iseljavanja komentirala nam je dr. sc. Dunja Potočnik s Instituta za društvena istraživanja, naglasivši zabrinjavajući porast broja iseljenih visokoobrazovanih mladih.

– Treba naglasiti kako će se trend iseljavanja nastaviti jer istraživanja pokazuju kako je, čak i kada se reforme počnu događati, potrebno dulje vrijeme da se one odraze na smanjivanje iseljavanja. Mladi žele priliku za sudjelovanje u otvorenijem i politički stabilnijem društvu, žele upoznavati druge kulture, obrazovati se te žele više plaće i radno mjesto koje će biti cijenjeno po učinku.

Kao najčešće razloge navodi upravo one s početka priče – ekonomske.

– Nezadovoljstvo ekonomskom situacijom i tržištem rada najvažniji je motivator za razmišljanje o odlasku iz Hrvatske, a ističe ga čak 68% ispitanih mladih. No, također, među motivima za odlazak ističu se i želja za osamostaljivanjem i upoznavanjem drugih kultura te nastavak školovanja i usavršavanja.

Neki se mladi iseljavaju zbog ekonomske situacije, drugi zbog općenitog nezadovoljstva situacijom oko sebe, a treći zbog nekih drugih razloga. Ali, prema Magdaleninim riječima, ne treba na iseljavanje nužno gledati negativno.

– Svijet je ogromna avantura puna prilika i postoji toliko stvari koje možete naučiti, iskoristiti i otkriti  da je zapravo šteta ako ih ne iskusite kao mladi i fleksibilni ljudi.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.