LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Psihološko stanje

Anksioznost kod mladih – kako nastaje i kako ju prepoznati?

Anksiozni poremećaji najčešći su duševni poremećaji te će najmanje 25% stanovništva tijekom svoga života ispuniti kriterije za neki od anksioznih poremećaja.

Anksiozni poremećaji najčešći su duševni poremećaji te će najmanje 25% stanovništva tijekom svoga života ispuniti kriterije za neki od anksioznih poremećaja.

Ako vas u životnim situacijama često prate strah, nervoza, napetost, panika te iracionalni loš predosjećaj, moguće je da patite od anksioznosti. Mladi ljudi su često podložni anksioznom stanju. Ulazak u odraslu dob nosi sa sobom brojne izazove i nove situacije s kojima se mladi ljudi prvi put suočavaju. Jedno od najosjetljivijih razdoblja jest studentsko doba te se pokazuje kako studenti imaju više psihičkih teškoća od ostatka populacije te dobi.

Treba razlikovati anksioznost od straha. Strah je normalno i zdravo emocionalno stanje izazvano opasnim objektom ili situacijom, dok je anksioznost patološko stanje popraćeno osjećajem straha. Jako je bitno naglasiti da je anksioznost tjeskobno stanje u kojemu se svi ponekad možemo zateći, ali to ne znači da patimo od poremećaja. Anksioznost prelazi u poremećaj ako takvo stanje počinje upravljati našim životom i narušava njegovu kvalitetu. 

Anksiozni poremećaji najčešći su duševni poremećaji te će najmanje 25% stanovništva tijekom svoga života ispuniti kriterije za neki od anksioznih poremećaja. Psihologinja Ivana Bektaš iz PsihVivo savjetovališta objašnjava da su uzroci anksioznih poremećaja kombinacija bioloških, psiholoških i okolinskih čimbenika poput neravnoteže u tijelu, biološke predispozicije (ako u obitelji postoji anksioznost), negativnih iskustava u interakciji s roditeljima, neadekvatnog odgoja, stresnih životnih situacija i slično.

Prema knjizi Psihijatrija urednika D. Begića, V. Jukića i V. Medved postoji devet vrsta anksioznih poremećaja:

  • Agorafobija - stalni, intenzivni ili panični strah od mnoštva ljudi, otvorenih prostora i javnih mjesta.
  • Socijalna fobija - iracionalni strah od ljudi i socijalnih situacija u kojima osobe s poremećajem misle da ih druge osobe promatraju te da ih mogu uvrijediti i poniziti.
  • Specifična fobija - stalni, nerealni i nelogični strah od specifičnih situacija.
  • Panični poremećaj - napadaji paničnog straha koji nastaju spontano bez da su uvjetovani nekom životno opasnom situacijom.
  • Generalizirani anksiozni poremećaj - neodređeni strah, tjeskoba i strepnja, unutrašnji nemir, psihomotorna napetost, hiperaktivnost.
  • Mješoviti anksiozno-depresivni poremećaj - zajedničko stanje anksioznosti i depresije sa simptomima i jedne i druge bolesti.
  • Separacijski anksiozni poremećaj - ekscesivna i životnoj dobi neprimjerena anksioznost u situacijama kada se osoba odvaja od ljudi i mjesta za koje je jako vezana
  • Selektivni mutizam - poremećaj u kojem osoba u određenim situacijama „zablokira“ i ne može govoriti, dok se u drugim situacijama normalno izražava.
  • Opsesivno-kompulzivni poremećaj - prisutnost prisilnih misli (opsesija) i radnji (kompulzija) koje osoba doživljava kao strane i nametnute.

Kako prepoznati stanje anksioznosti?

Prema psihijatrici Iri Zahariji postoje četiri grupacije simptoma anksioznosti:

  • Kognitivni simptomi: zabrinutost, teškoće u koncentraciji i pamćenju, problemi s prisjećanjem, negativna očekivanja, negativna razmišljanja o sebi, zastrašujuće fantazije.
  • Emocionalni simptomi: neugoda i nemir, uplašenost, nervoza i napetost, razdražljivost, uplašenost, osjećaj sputanosti.
  • Bihevioralni simptomi: izbjegavanje situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost, nesigurnost u socijalnim kontaktima.
  • Tjelesni simptomi: osjećaj gušenja, ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, crvenilo ili blijedilo, povišen krvni tlak, promjene u temperaturi kože, tremor, mišićni grčevi, drhtanje, bol u trbuhu, mučnina, proljev, povraćanje.

Studentica grafičkog dizajna prve simptome anksioznosti osjetila je još u srednjoj školi. Kaže da je doživjela kombinaciju simptoma iz sve četiri kategorije. Najviše ju je mučila kronična neispavanost zbog puno obveza i manjka dobre organizacije koja ju je dovela do problema s koncentracijom. 

Razgovarali smo s kliničkom psihologinjom mr. sc. Irenom Pastuović Terze iz Phaedra psihološkog savjetovališta koje se bavi anksioznim i depresivnim poremećajima kod mladih i odraslih te gdje je moguće doći na savjetovanje.

– Najosjetljivije su godine za razvoj psihičkih poremećaja one rano adolescentne s najvećim rizikom u prosjeku oko 17. godine. U toj dobi razvojni problemi su ostvarivanje prve zrelosti u odnosu s okolnim svijetom koja se ostvaruje kroz vršnjačke odnose, prve simpatije, postepena individualizacija od obitelji i roditelja, ostvarenje školskog uspjeha i profesionalno usmjeravanje – kaže prof. Pastuović Terze.

Anksioznost kod mladih – koji su razlozi?

Psihologinja Pastuović Terze ističe da svaka populacija mladih ima svoje razvojne probleme.

– U studentskoj dobi temeljni razvojni zadaci su utvrđivanje identiteta, postizanje još veće individualizacije i separiranja od roditelja i obitelji, postizanje akademskog uspjeha, postizanje psihoseksualne zrelosti.

Ovi zadaci izazovni su i često stresni, pa su studenti posebno izloženi razvoju anksioznosti. Mladi ljudi pod velikim su pritiskom zbog očekivanja svojih roditelja i bližnjih. Anksioznost se može razviti ako su ta očekivanja prevelika, a mlada osoba je i dalje financijski ovisna o svojim roditeljima, što stvara dodatan stres za što brži završetak fakulteta i pronalazak posla. Ako osobi teže ide na fakultetu ili teško pronalazi posao, velike su šanse za razvoj anksioznosti.

– Kada su mladi nezaposleni i nemaju financijsku sigurnost i neovisnost, stvaraju se mnoga pitanja u glavi na koje osoba nema odgovora. Osoba misli da ne vidi izlaz iz situacije te se kod nje pojavljuje strah, nepovjerenje u sebe, sumnja u svoje kompetentnosti i sposobnosti, pad u samopoštovanju i samopouzdanju – objašnjava Bektaš, a prof. Pastuović Terzić dodaje – Prijelaz s fakulteta na tržište rada je iznimno stresno razdoblje pogotovo u pandemiji gdje je nezaposlenost veća. Mladi bivaju prepušteni sami sebi jer više ne spadaju niti pod koju ustanovu, dakle, ako su se do tada i imali, više se nemaju kome obratiti za stručnu pomoć.


Vezano: Anksioznost, depresija i potraga za poslom: „Razgovor za posao ne mogu ni zamisliti”



Već ionako izazovno razdoblje završetka fakulteta i pronalaska posla mladima danas još je izazovnije zbog pandemije. Psihologinja Pastuović Terze ističe kako je zbog pandemijskih uvjeta došlo do socijalne izolacije, što je utjecalo na povećan stres i veći intenzitet psihičkih poremećaja kod mladih. 

– Neželjeni i nepredviđeni uvjeti odrastanja u vidu pandemije u posljednjih godinu i pol dana otežali su zapošljavanje naročito mladim odraslima, a kod studenata i učenika pojačali socijalnu izolaciju i stres u primarnoj obitelji zbog odvijanja nastave online i smanjenog broja, kvalitete i čestine socijalnih kontakata. Kod mladih je pandemija pridodala stresnosti odrastanja i ispunjavanja razvojnih zadataka svoje dobi. Time se ujedno povećao broj i intenzitet psihičkih poremećaja kod mladih, s čime ćemo se kao društvo još godinama morati nositi. Naime, zbog orijentacije društva na borbu protiv pandemije, izostale su mjere za potporu očuvanja mentalnog zdravlja, neki su programi prevencije mentalnih poremećaja kod mladih čak ukinuti tijekom pandemije i pitanje je hoće li i kada biti ponovno uspostavljeni.

Prema istraživanju Ane Kurtović o Odnosu perfekcionizma i socijalne podrške s anksioznošću i depresivnošću kod studenata simptomi anksioznosti javljaju se kod studenata koji su izrazito zabrinuti da ne pogriješe, koji izjednačavaju pogreške s neuspjehom te su nesigurni u kvalitetu svojih postupaka. Također, javlja se kod studenata koji smatraju da njihovi roditelji imaju previsoka očekivanja i prema njima su previše kritični. Naša sugovornica, studentica Grafičkog fakulteta, sebe opisuje kao velikog perfekcionista te nam je navela razloge koji su je doveli do stanja anksioznosti.

– U srednjoj školi sam imala manjak osoba koje me mogu razumjeti i nisam se ni s kime osjećala sigurno. Također, anksioznost sam razvila zbog učenja i ocjena. Veliki sam perfekcionist i više sam sama sebi nametala da moram imati super ocjene nego što su to moji roditelji od mene zahtijevali. Puno su nas plašili oko mature što mi je činilo veliki stres. Najveći okidač mi je bio razgovor o maturi i upisu na faks jer stvarno nisam znala što bih upisala i to me jako stresiralo. Tada mi nijedan od tih izbora nije bio nešto što bih ja htjela, pa sam razmišljala koji su fakulteti najteži i najbitniji i to me još više tjeralo da imam što bolje ocjene. Sve skupa mi je stvaralo veliki stres.

Kako liječiti anksioznost?

Anksioznost i anksiozne poremećaje moguće je vrlo uspješno liječiti. Kao moguća pomoć, javlja se rad na sebi i vježbanje odvajanja anksioznih misli od činjenica.

– Kada se nađemo u mislima, kada zapnemo na pitanjima koja su nam u mislima, potrebno je pitati se koje su to misli i brige produktivne a koje nisu, možemo li što učiniti po tom pitanju te imamo li te akcije i mogućnosti pod kontrolom – savjetuje psihologinja Bektaš. 

Psihologinja Pastuović Terze objašnjava kako prevenirati takva stanja te kome se obratiti.

– Dobro se boriti preventivno protiv takvih stanja, druženjem, hobijima, sportskim i rekreativnim aktivnostima. Obitelj i prijatelji su prvi resurs kojemu se treba obratiti kad osjetimo da nas anksioznost ili depresivnost preplavljuju, ali stručnu pomoć je potrebno tražiti onda kad problemi traju dulje vrijeme i ne rješavaju se te ako ne uspijemo sami ili uz pomoć obitelji i prijatelja pronaći izlaz.

Naša sugovornica kaže kako je sada zaista dobro te napokon zna čime se želi baviti, a najvažnije joj je da je to nešto kreativno. Također nam je objasnila kako se ona nosi s anksioznošću i da je njena osobna terapija briga o biljkama.

– Ja možda jesam sklonija anksioznosti nego netko drugi, ali to mi više ne narušava kvalitetu života. Uvijek se posvećujem nečim što volim. Veseli me postizanje nekih uspjeha, koliko god se oni mali činili. Na primjer, veliki sam ljubitelj biljaka i uspjeh mi je ako neka od mojih biljki procvjeta.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

 
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.

 

FOTO: UNSPLASH