Rođen Napoleon Bonaparte Buford, student s Harvarda i general Unije za vrijeme Američkog građanskog rata
Po dugačkoj vojničkoj karijeri i Bitci kod Belmonta svi poznaju Napoleona Bonapartea Buforda. Manje je pak poznato da je nakon vojne akademije studirao pravo na Harvardu.
Po dugačkoj vojničkoj karijeri i Bitci kod Belmonta svi poznaju Napoleona Bonapartea Buforda. Manje je pak poznato da je nakon vojne akademije studirao pravo na Harvardu.
General Napoleon Bonaparte Buford rođen je 13. siječnja 1807. godine u Woodfordu (Kentucky). Bio je general američke Unije te je zapovijedao brojnim vojskama na američkom zapadu. U ranim fazama Američkog građanskog rata proslavio se u bitci kod Belmonta u Missouriju.
Upisao je vojnu akademiju West Point gdje je 1827. godine i diplomirao. Nakon kratke službe u vojsci dobio je dopust za studij prava na Harvardu. Za vrijeme četrdesetih i pedesetih godina 19. stoljeća radio je kao inženjer i bankar u Illinoisu. Sve do početka Američkog građanskog rata vodio je miran i tih život.
Kad je započeo Američki građanski rat Buford je imao 54 godine Tada je u Illinoisu osnovao svoju vlastitu vojnu jedinicu pod nazivom 27th Illinois. Dobio je čin pukovnika, a njegova je jedinica poslana u Cairo (Illinois), gdje je bila dio vojske generala Ulyssesa S. Granta. Grant je 7. studenog 1861. godine napao konfederacijski kamp u Belmontu i to vrlo uspješno. Dok su se Grantovi ljudi bavili pljačkanjem zauzetog područja, Konfederacija je imala druge planove.
Iskoristivši nepažnju Grantovih ljudi, Konfederacija je izvela protunapad koji je zamalo bio katastrofalan za Yankeese. Bufordova jedinica našla se u zamci, okružena vojnicima Konfederacije. Unatoč tome, skupio je svoje ljude i probio se kroz konfederacijske vojnike. Tada je bio pohvaljen za svoje postupke i hrabrost.
Nakon uspjeha u Belmontu, prisustvovao je u zauzimanju Otoka broj 10 koji je bio snažna konfederacijska baza na rijeci Mississippi. Zauzimanjem otoka dobio je zapovjedništvo nad njim. Zatim je unaprijeđen u brigadnog generala te je dobio zapovjedništvo nad distriktom Istočnog Arkansasa. Tamo je ostao do kraja života, a njegova vojnička dužnost sastojala se u odbijanju konfederacijskih napada na tom području.
U Arkansasu je izazvao brojne kontroverzije zbog svog stava prema crncima. Naime, dobivao je kritike da ne pomaže robovima koji su bili izbjeglice te je izjavio da će radije zapovijedati bjelačkim nego crnačkim vojnim jedinicama. Kritike je uspio utišati implementacijom programa za oslobođenje robova u Arkansasu. Zbog slabog zdravlja morao se povući iz vojske u ožujku 1865. godine tik pred kraj rata. Do svoje smrti 1883. godine u Chicagu bavio se različitim rukovodećim poslovima.
