1 na 1000 osoba s epilepsijom umre bez posebnog uzroka; evo kako pružiti prvu pomoć pri napadaju
Terminom SUDEP, odnosno Sudden Unexpected Death in Epilepsy, na poseban se način, na današnji dan, nastoji stvoriti svijest o iznenadnoj i neočekivanoj smrti osoba s epilepsijom.
Terminom SUDEP, odnosno Sudden Unexpected Death in Epilepsy, na poseban se način, na današnji dan, nastoji stvoriti svijest o iznenadnoj i neočekivanoj smrti osoba s epilepsijom.
Osobe s epilepsijom koje imaju kontinuirane epileptičke napadaje imaju veći rizik za brojne zdravstvene komplikacije od kojih su najozbiljnije i najopasnije ozljede uslijed napadaja ili smrt. SUDEP pri tome predstavlja iznenadnu i neočekivanu smrt osobe s epilepsijom koja je prethodno bila zdrava.
Najbolji pokazatelj važnosti i opasnosti ovoga termina leži u činjenici kako u slučajevima smrtnosti od SUDEP-a, najčešće nije pronađen drugi uzrok smrti. Svake godine više od 1 osobe na njih 1000 oboljelih od epilepsije umre upravo zbog SUDEP-a, koji čini vodeći uzrok smrti kod osoba s nekontroliranim napadajima.
Što točno u SUDEP-u uzrokuje smrt, još uvijek nije otkriveno, iako neki istraživači predviđaju kako napadaj uzrokuje nepravilan srčani ritam, dok druga istraživanja pokazuju kako poteškoće s disanjem nakon napadaja dovode do smrti. Do daljnjih spoznaja najbolji način sprečavanja SUDEP-a jest smanjivanje rizika kontroliranim epileptičkim napadajima.
Epilepsija se kod većine ljudi može kontrolirati terapijama, izbjegavanjem okidača ili primjerice uključivanjem podrške stručnjaka. Za osobe koje boluju od težih vrsta epilepsije postoje opcije operacije, uređaji za neurostimulaciju, dijetne terapije ili sudjelovanja u istraživanjima kako bi se pronašli novi, učinkoviti načini liječenja.
Upravo iz navedenih razloga bitno je istaknuti važnost podizanja svijesti o ovoj pojavi. Potrebno je dakle, osvijestiti osobe koje boluju od epilepsije o važnosti brige o vlastitu zdravlju i redovitim pregledima, njihovim bližnjima o opasnostima i podršci koju mogu potražiti unutar raznih organizacija o oboljenju te u konačnici kako bi se svi mi kao društvo, educirali.
Najvažnije je ostati priseban i znati da se epileptički napadaj zaustavlja sam iako ga mogu zaustaviti i liječnici, ali samo uz pomoć određenih lijekova. Važno je bolesnika ne ostaviti samog i pomoći mu da se dodatno ne ozlijedi. Treba slijediti nekoliko pravila:
- iz bolesnikove okoline uklonite predmete koji ga mogu ozlijediti u trenutku napadaja
- bolesnika položite na pod tako da mu pod glavu stavimo nešto mekano da se ne ozlijedi (npr. presavijenu jaknu)
- bolesniku uklonite naočale, otkopčajte ovratnik košulje, olabavite mu kravatu i pojas; kontaktne leće ne dirati
- glavu bolesnika okrenuti na stranu da se omogući istjecanje izlučevina.
- ako je bolesnik bez svijesti, a napadaj je završio, treba ga postaviti u bočni položaj te pozvati hitnu medicinsku pomoć (194)
- ako napadaj traje dulje od 5 minuta, treba odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć (194) i postaviti bolesnika u bočni položaj!
Doktorica Bočnina iz Primorsko-goranske županije navela je popis stvari koje trebamo imati na umu kada su u pitanju epileptički napadaji:
- zapamtite vrijeme početka napadaja
- nije uputno bolesnika u trenutku napadaja držati niti fizički pokušavati suzbiti mu grčeve
- nikada ne stavljajte predmete u usta osobi u napadaju
- ne davati bolesniku nikakvu tekućinu na usta, hranu ili lijekove
- ako primijetite da je bolesnik ozlijeđen (krvari, lom zuba i sl.), treba ga odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu
- uvijek pričekajte da bolesnik dođe k svijesti
- smirite okolinu i bolesnika kad dođe k svijesti te mu ukratko opišite što se dogodilo
- ako primijetite da je bolesnik pospan ili zbunjen nakon napadaja, ostanite uz njega dok se ne oporavi i ne dopustite mu da u takvom stanju vozi!
