„Stanite, ljudi, imali smo pjesnika” – zaključak je postideološkog čitanja Krleže
– Hrvati vole ponižavati svoje veličine, mi stvaramo velikane da bismo ih ponizili, mi volimo osrednjost. – dovršio je akademik Krešimir Nemec razgovor o svome novom djelu, time opisavši hrvatsko stanje uma i trenutni proces relativizacije umjetnosti.
– Hrvati vole ponižavati svoje veličine, mi stvaramo velikane da bismo ih ponizili, mi volimo osrednjost. – dovršio je akademik Krešimir Nemec razgovor o svome novom djelu, time opisavši hrvatsko stanje uma i trenutni proces relativizacije umjetnosti.
Knjižnica Bogdana Ogrizovića ugostila je književnike i akademike, ali i publiku željnu dobrog kulturnog razgovora. Sveučilišni profesor i akademik Krešimir Nemec predstavio je svoju novu knjigu Glasovi iz tmine u kojoj progovara o Krleži – njegovom opusu i životu. Nemec se ponajprije osvrće na problem deklariranja Krleže u Hrvatskoj, ali i na ideološku pozadinu koja prati njegov život. Gošće tribine bile su urednica knjige Nives Tomašević te akademkinja Dubravka Oraić Tolić i prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić koje su recenzirale djelo.
Tomašević je istaknula kako Nemec iza sebe ima više od 150 djela, urednik je akademskog časopisa Forum, a nagrađivan je i mnogim državnim nagradama i počastima Akademije. U svojim mnogobrojnim tekstovima obradio je mnoge teme i progovorio o najpoznatijim hrvatskim autorima, među kojima se našao i Krleža koji je tema ove, posljednje objavljene knjige. Knjiga Glasovi iz tmine, koju objavljuje Naklada Ljevak, nudi nov način iščitavanja djela i života Krleže. Oraić Tolić, kao autorova dugogodišnja prijateljica i recenzentica, nije skrivala oduševljenje tekstom i odobravanje napisanog:
– Što je više pisao o popularnoj kulturi, što se više širio globalizam i tržišni kapitalizam, što se više rascvjetavalo medijsko i digitalno doba, to je više vodio brigu o kulturnom i pravom estetskom kanonu. Sad je uronio u najveći opus u hrvatskoj književnosti, ali ujedno i u najviše ideološki kontaminiran opus. A što je on napravio? On se nije htio svrstati ni u jedan ideološki tabor, nego je uz pomoć nove kulturologije oslobodio Krležu od svake ideologije. –
Rekla je Oraić Tolić o knjizi i nastavila:
– Nemec poziva na postideološko čitanje Krleže. Danas, u doba tržišne, popularne i digitalne kulture, pa i kurikularne reforme, takav nam je estetski kanon potrebniji nego ikada. –
Pri samom spomenu Krleže mnogima se zacrni pred očima – duge rečenice, svaka druga riječ na njemačkom ili latinskom, dijelovi povijesti za koje 90 posto stanovništva nikad nije ni čulo, a niz se samo nastavlja. Dok neki to smatraju dobrim štivom, drugi odbacuju svaku mogućnost da se ikad više susretnu s njim. O problemu nečitljivosti Krležinih djela progovorila je Sablić Tomić:
– Postoje li mladi čitatelji? Možemo li mi studentima prenijeti taj estetski kanon Krleže koji se čita sporo i polako, za koji trebamo znati njemački jezik i trebamo znati neke elementarne povijesne činjenice. Kako potaknuti čitatelje na Krležu? Gdje i kako mi danas Krležu možemo prezentirati? Možemo li ga sažeti u naš Twitter, SMS poruku ili na Facebook? Krležu treba čitati na posve nov način, možda brži način, dinamičniji. Treba ga prikazati za one koji nemaju vremena čitati polako. –
Prokomentirala je Sablić Tomić te se osvrnula na samog autora Nemeca i poruku koju svojim djelom odašilje.
– Nisam još srela tako oštrog kritičara i tako zajedljivog inerpretatora kao što se ovdje pokazao Krešimir Nemec. Dakle ne u negativnom smislu, već pozitivnom. Dakle ta jedna dekanonizacija otvara pitanje bi li u vremenu 21, instant kulturološkog stoljeća, bi li se neki današnji, mlađi režiser uhvatio u koštac i na primjer od Krležinih Glembajevih napravio jednu visokobudžetnu sapunicu ili možda rock operu. Krleža bi se možda mogao i na taj način približiti onima koji nemaju vremena čitati polako. Tako približen vjerojatno bi u drugom čitanju bio čitan polako, konkretno i sigurno bi imao poticaj za razvijanje estetskog kanona. –
Dok su gošće komentirale Krležu u kontekstu njegove književne veličine i neuspješnog profiliranja u današnjici, Nemec je govorio o Krleži kao o istinskom fenomenu kakav je i bio. Autor je istaknuo problem hrvatskog mentaliteta koji odbija važnost i veličinu. Kao najveći problem u neshvaćanju njegova opusa, Nemec vidi hrvatsku kulturu, nespremnu za nekoga kao što je Krleža.
– Krleža je veličina koja opterećuje. Zato izaziva jednu nelagodu u hrvatskoj kulturi. Prevelik je za hrvatsku kulturu. Izaziva shizofreniju. Autor Krležine biografije izjavio je kako je Krleža pregolema pojava za hrvatsku kulturu i da će doći razdoblje kada će se Hrvatska htjeti osloboditi Krleže. Mi upravo sudjelujemo u tom procesu. Hrvati vole ponižavati svoje veličine, mi stvaramo velikane da bismo ih ponizili, mi volimo osrednjost. –
Istaknuo je Nemec i nastavio:
– Ja ne branim Krležu, njega ne treba braniti, njega brani njegovo djelo. Ako to ne vidimo, onda je to jako žalosno. –
Predstavljanje je završeno autorovim pozdravom i objašnjenjem svrhe knjige. Zašto ponovo pisati o Krleži?
– U svojoj knjizi pozivam da ostavimo po strani maršale, Brijune, šofere, vilu na Gvozdu, građanski oportunizam kojega ima svaki pisac. Želim da se vratimo Krležinim tekstovima – nakon vraćanja Krležinim tekstovima siguran sam da ćemo morati priznati: Stanite, ljudi, imali smo pjesnika! –
