Shame: Steve McQueenova ulaznica u filmski svijet
Glavna tema ovog atmosferičnog, teškog i tematski originalnog filma je ovisnost o seksu. S druge strane, film nosi i dublju poruku, onu o sve većoj socijalnoj i emotivnoj otuđenosti čovjeka u modernom društvu.
Glavna tema ovog atmosferičnog, teškog i tematski originalnog filma je ovisnost o seksu. S druge strane, film nosi i dublju poruku, onu o sve većoj socijalnoj i emotivnoj otuđenosti čovjeka u modernom društvu.
Nedavno Oskarom nagrađen redatelj filma 12 godina ropstva, Steve McQueen, u svojoj kratkoj filmografiji posjeduje još jedan dragulj – Sram (Shame). Sjajnu glumačku postavu čine Michael Fassbender (Brandon) i Carey Mulligan (Sissy) u glavnim ulogama, ali i mnogo drugih odličnih, nažalost, nepravedno nepoznatih glumaca u sporednim ulogama. Glavna tema ovog atmosferičnog, teškog i tematski originalnog filma je ovisnost o seksu. S druge strane, film nosi i dublju poruku, onu o sve većoj socijalnoj i emotivnoj otuđenosti čovjeka u modernom društvu.
Brandon je privlačan tridesetogodišnjak koji živi sam u stanu na Manhattanu. Na poslu, koji je gledatelju nepoznat, visoko je pozicioniran i dobro plaćen. Usprkos tome, Brandon živi život udaljen od drugih. Sterilan stan savršeno opisuje njegov karakter; hladan i rezerviran, Brandon živi rutinski.
Iako se ponekad druži s nadređenim kolegom s posla, Davidom, izlasci u njemu ne bude zadovoljstvo. U druženjima ne sudjeluje aktivno pa dobijemo dojam kako mu je svejedno s kim se druži i na kojem se mjestu nalazi. Brandon svoju ovisnost o seksu ne može kontrolirati i primoran je zadovoljiti je i na poslu. Kod kuće neometano zadovoljava svoje potrebe gledanjem pornografije, masturbacijom i seksom s prostitutkama.
Potpuna svijest o postojanju bolesti ipak ne otvara prostor rješenju. Brandon to radi tiho i neprimjetno, neometan od vanjskog svijeta. Vanjski svijet za njega je davno izoliran. Prema brojnim seksualnim partnericama ne osjeća ništa, za njega predstavljaju samo sredstvo za oslobođenje u orgazmu.
Sklad u njegovu otuđenom životu prekida dolazak mlađe sestre. Sissy je Brandonova suprotnost; otvorena, strastvena i naivna u ophođenju s drugima, nesigurna te emocionalno vrlo nestabilna. Nakon neprestanih svađa i konačnog prekida s partnerom, potrebno joj je mjesto u kojem može odsjesti, a više od toga potrebne su joj ljudska toplina i podrška. Brandona za to nije briga, ali se Sissynom nagovaranju nije mogao oduprijeti te ju prima u stan. Kao gledatelji svijesni smo da Brandon na nekonvencionalan način voli svoju sestru, ali i da se ne može opustiti pored nje i pokazati joj svoje osjećaje.
Zbog njihovog sadašnjeg odnosa i osobnih problema koje imaju, gledatelj se ne može oduprijeti slutnji da su Brandon i Sissy zajedno proživjeli traumu u djetinjstvu. Redatelj majstorski postavlja nagovještaj traume kao još jedan dodatak ionako teškoj atmosferi filma bez obećanja da će ju ikad otkriti.
Kada Sissy spava s Davidom, Brandonovim šefom, Brandon se u svom stanu počinje osjećati sputano. Ne može više u potpunosti ispunjavati svoje potrebe proizašle iz ovisnosti. Čini mu se da je ona posvuda - njene stvari, ostaci hrane, njen miris. Ušla je u njegov osobni prostor i time narušila sklad i previše zašla u njegovu intimu. Eskalacijom njihovog odnosa dolazimo do vrhunca radnje. Beznađe, tugu i samoću lika McQueen odlično prikazuje u scenama u kojima se lik nalazi na ulici, a one se čine praznijima nego inače. Dugi kadrovi, minimalizam i hladnoća u pristupu bojama približavaju nas slici Brandonova svijeta.
U filmu Brandona nikad ne vidimo u kontekstu mogućeg ozdravljenja. Također, redatelj ne daje soluciju za problem, zbog čega osjećamo teret ovisnosti i nakon što film završi. McQueenova uloga kao redatelja je osvješćivanje problema sakrivenog i neprihvaćenog od očiju javnosti. Hrabro je pristupio i zasigurno uspio u tome, što dokazuje 27 nagrada europske kinematografije. Iako ga je šira publika nedovoljno prihvatila, ovaj je film bio McQueenova ulaznica u svijet sredstava potrebnih za ostvarenje svjetske uspješnice.
