Ponovna svjetska titula Ivane Habazin i pokazatelj nejednakosti u sportu!

Proteklog je vikenda proslavljena hrvatska boksačica Ivana Habazin porazila mađarsku boksačicu Kingu Magyar, čime je postala svjetska prvakinja velter kategorije, prema WBC-u. Tome je pridodala i privremeni WBA pojas, koji bi joj trebao jamčiti meč protiv WBA prvakinje Jessice McCaskill.
 

„U životu me nije više bilo strah nego danas. Da nije bilo pobjede, to bi bio moj kraj. Ovo sam sve sama organizirala. Prvo meč u Zaboku pa sada ovo. Dugujem 80 tisuća eura, ali vjerujem da se isplatilo. Prihvatila sam rizik za ove titule, svi su u posljednje dvije godine pokušali puno toga da se ovo ne dogodi, ali dogodilo se. Bog je moja snaga. Budila sam s mišlju da moram vratiti novce i to je jako teško, ali sad je slađe.” – rekla je Ivana nakon meča za RTL.

Mađarka je bila dobra protivnica i uzela je nekoliko rundi, ali je Ivana nakon svake bila još bolja, uz nevjerojatnu podršku publike, a posebno je odradila završnicu meča. Ivana je najavila da su joj se ovom titilom otvorile neke nove prilike te bismo u kratkom vremenu trebali znati tko će joj biti iduća protivnica.

S obzirom na to da je Ivana upisala čak tri fakulteta, od čega je teologiju već završila, a da planira upisati još i ekonomiju, izgleda da nema toga čemu ova mlada žena ne može stati na kraj!

Bi li Filip Hrgović sam morao platiti i organizirati svoj meč?

I zaista, premalo se govori o nejednakosti između muškaraca i žena u sportu pa je pravo pitanje bi li, primjerice, Filip Hrgović sam organizirao i platio meč za titulu? Vjerojatno da do toga niti ne bi morao doći, jer žene u sportu znatno teže dolaze do sponzora i financiranja.

No, kada gledamo ulaganje države, ali i samih gradova u sport, nije li u nacionalnom interesu, u interesu lokalne samouprave da smo ponosni na šampione, na borbe za titule, promociju sporta i izvrsnosti i onda da tu izvrsnost financijski potičemo? Ne bismo li time poticali brojnu djecu, ne samo mušku nego i talentirane djevojke, da se i same okušaju u sportu, da izgradimo možda deset Ivana Habuzin? Čini se da ne.

Najbolji (odnosno, najgori) primjer famozni su stadioni u Hrvatskoj. Grad Zagreb (su)financirat će velebno maksimirsko zdanje, bez obzira na to što si ga jedan nogometni klub kao što je Dinamo, pored silnih milijuna eura zarađenih na transferima, može praktički sam isfinancirati. Nažalost, za jednu Ivanu Habuzin nije bilo sredstava.

Možda bi prošla bolje da se zove Ivan Habuzin?