Lastovsko podmorje čišće za tonu plastičnog otpada
Svake godine u morima završi oko milijun tona fantomskih ribolovnih alata kojima treba do šesto godina da se razgrade. Time naše Jadransko more, kao dio Sredozemnog mora koje glasi kao jedno od najzagađenijih na svijetu, postaje grobljem plastike.
Svake godine u morima završi oko milijun tona fantomskih ribolovnih alata kojima treba do šesto godina da se razgrade. Time naše Jadransko more, kao dio Sredozemnog mora koje glasi kao jedno od najzagađenijih na svijetu, postaje grobljem plastike.
S ciljem podizanja svijesti o ovom gorućem problemu, ali prvenstveno zbog čišćenja samog podmorja, svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF organizirala je akciju čišćenja lastovskog podmorja od fantomskih ribolovnih alata, a u nekoliko dana izvađeno je oko tonu materijala.
Fabijan Peronja iz WWF Adrije objašnjava kako fantomski ribolovni alati ubijaju život u moru i štete svima nama jer se ne uspiju razgraditi ni kroz 600 godina.
– Nakon što ih ribari izgube, fantomski ribolovni alati još desecima godina imaju svoju lovnu funkciju. Ribe, rakovi, dupini, morske kornjače i ostali morski organizmi se zapliću u mreže iz kojih teško mogu izaći i umiru u mukama. Velik je problem i sa samim mrežama: kad se razgrade, one ne nestaju, nego se pretvaraju u mikroplastiku koja kroz hranu, zrak ili vodu završi u našim organizmima. – govori Peronja.
– Suradnja ribara i ronioca je iznimno važna jer omogućuje vađenje mreže iz mora brzo nakon što se izgubi. Međutim, takav način rada nije isplativ zbog troška zarona koji je, ovisno o dubini mora i lokaciji, gotovo izjednačen s troškom nove mreže. – objašnjava Peronja.
– Posao nije ni približno završen jer takvog najsmrtonosnijeg oblika plastičnog zagađenja ima svugdje i trebali bismo pronaći model suradnje za čišćenje ostalih lokacija te pronaći način kako to raditi redovito. Vjerujemo da bi nam poslovni sektor mogao pomoći ostvariti takvu suradnju te sudjelovati u zaštiti prirode na način koji je pozitivan i za stanje mora i za ljude koji o njemu ovise – zaključuje Peronja.