Hrvatska – zemlja neznanja
Statistika upozorava: Hrvatska pogrešno ulaže u znanost i obrazovanje.
Statistika upozorava: Hrvatska pogrešno ulaže u znanost i obrazovanje.
Electica.hr je prije nekoliko godina objavila zabrinjavajuće rezultate hrvatskog poduzetništva, čime je poljuljala predstavljanje Hrvatske kao prosperitetne zemlje.
Mi Hrvati volimo je isticati kao „malu Švicarsku“. No koliko je Hrvatska „zemlja znanja“ i koliko je zaista konkurentna na europskom i svjetskom tržištu, pokazuju parametri godišnjeg istraživanja Europske komisije – Innovation Union Scoreboard.
Riječ je o izvješću koje uspoređuje stanje konkurentnosti cijele EU s ostalim razvijenim zemljama, kao i između pojedinih država-članica. Države članice podijeljene su u četiri grupe prema svojim postignućima u inovativnosti.
Vođe inovativnosti su Danska, Finska, Njemačka i Švedska. Njihovi su rezultati iznad prosjeka EU. Sljedbenice inovativnosti su Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Francuska, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo, i to s rezultatima iznad ili oko prosjeka EU. Umjerene inovatorice su Hrvatska, Češka, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Malta, Poljska, Portugal i Španjolska – sve ispod prosjeka EU. Skromne inovatorice su Bugarska, Latvija i Rumunjska – njihove izvedbe dosta su ispod prosjeka EU.
Sa svojim sustavom inovativnosti apsolutno je prva Švedska, dok je Poljska jedina država koja je u proteklom razdoblju promijenila status iz „skromne“ u „umjerenu“ inovatoricu, time pokazujući vidljivi napredak.
Tajna najboljih država je usklađenost sviju četiriju dimenzija gospodarskog napretka: istraživanja, inovacija, poslovnih aktivnosti te konačnih gospodarskih učinaka. U pojedinačnim su sferama najbolje u istraživanju – Danska, Švedska, Nizozemska i UK; u financijama i potporama – Estonija, Finska, Švedska i Danska; u ulaganjima – Švedska, Njemačka, Finska i Slovenija; u poduzetništvu – Danska, UK, Belgija i Švedska; u intelektualnoj imovini – Danska, Austrija, Njemačka i Švedska; u inovacijama – Njemačka, Luksemburg, Švedska i Irska; u gospodarskoj učinkovitosti – Irska, Njemačka, Luksemburg i Danska.
Sve su države članice popravile svoje rezultate u odnosu na prethodno razdoblje i time se pomakle korak prema osnovnom cilju – smanjenje razlika između EU i razvijenih država ostatka svijeta, a prvenstveno SAD-a. Dok je napredak najvidljiviji u području ljudskih resursa i otvorenosti europskoga istraživačkog sustava, Europa najgore prolazi u poslovnim investiranjima i financijskoj potpori inovacijama. Na široj razini, Švicarska je još uvijek bolja od svih članica EU i pravi je europski inovacijski lider. Na međunarodnoj razini to su SAD, Južna Koreja i Japan.
U području znanja i školstva Hrvatska je na razini Europe u 2011. imala najbolje rezultate srednjoškolske statistike. Točnije, imali smo najveći udio mladih koji su završili srednju školu. Međutim, kad se u obzir uzme broj građana u dobi od 30 do 34 godine koji su završili fakultet, njih je samo trećina od onih koji su fakultet upisali. Doktoranata je oko petina na 1000 stanovnika. Svega 10 % znanstvenih suradnji u publikacijama Hrvati ostvaruju na međunarodnom tržištu. U konačnici, uzimajući u obzir svima poznatu parolu o cjeloživotnom obrazovanju, tek 2,3 % Hrvata nastavilo je školovanje i nakon 25. godine
Electica je upozorila na pogrešna ulaganja Hrvatske u znanje i obrazovanje svojih državljana. Tako smo u 2012. imali više doktora prava, ekonomije i teologije nego prirodnih znanosti, a prividno dobri rezultati naših srednjoškolaca vrlo brzo „krahiraju“ na fakultetima.
U odnosu na prosjek EU, Hrvatska je od 2011. do 2013. zabilježila pad kompletne inovacijske izvedbe za 5 %. Tako smo prije 4 godine dosegli 60 % EU prosjeka, a prije 2 godine 55 %. Zapravo, ispod prosjeka EU smo u svih 8 kategorija (ljudski resursi, otvorenost istraživačkog sustava, financiranje i potpore, investicije, poduzetništvo, intelektualna imovina, inovacije i gospodarski učinci), osim što smo ostali bolji u 3 potkategorije, a to su broj ljudi s SSS-om, broj publikacija s međunarodnom znanstvenom suradnjom te broj neistraživačkih i nerazvojnih investicija. S druge strane, potpuno zakazujemo u dizajnima zajednice, odgovorima na društvene izazove te prihodima od licenci i patenata iz inozemstva.
Međutim, u svemu tome treba istaknuti još jednu hrvatsku boljku, a to je manjak regionalnih statističkih podataka koji bi rezultirali vjerodostojnijom ukupnom statistikom. Dostupnost takvih podataka za Hrvatsku je tek 28,8 %, što je daleko ispod europskog prosjeka. Od nas je u tome gora jedino Švicarska s 18 %. No za Hrvate to treba biti tek jedan od poticaja za svjetliji pogled u budućnost. Ipak nije lako, barem u nečemu, biti bolji od Švicarske.
