„Hrvatska nema budućnost bez mladih, ali mladi imaju budućnost i bez Hrvatske!"
Mladi politolog Bruno Rukavina u intervjuu nam je otkrio kako je uspio uskladiti sve obveze, o čemu je razgovarao s Vladimirom Putinom, koji su problemi mladih u Hrvatskoj, ali i u Rusiji te kakvi su mu planovi za budućnost.
Mladi politolog Bruno Rukavina u intervjuu nam je otkrio kako je uspio uskladiti sve obveze, o čemu je razgovarao s Vladimirom Putinom, koji su problemi mladih u Hrvatskoj, ali i u Rusiji te kakvi su mu planovi za budućnost.
Rijetko se koji student u svijetu, a kamoli u malenoj Hrvatskoj, može pohvaliti činjenicom kako je imao priliku susresti se i razgovarati s aktualnim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a upravo je to pošlo za rukom mladom politologu Bruni Rukavini koji je predstavljao Republiku Hrvatsku na Svjetskom festivalu mladih u Sočiju.
Bruno je nedavno diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a njegov je životopis već poprilično ispunjen i to vrlo zanimljivim i zadivljujućim referencama. Važno je istaknuti kako je ovakav uspjeh zahtijevao konstantan trud i rad, a ako se u obzir uzme i činjenica kako politologija nije bila njegov prvi izbor prilikom upisa na fakultet, onda se svakako mora priznati kako je ovaj bivši student uistinu izvukao maksimum iz svog fakultetskog obrazovanja.
Osim što je bio student generacije, Bruno je odradio i važne prakse u institucijama Europske unije te je uspješno pohodio i brojne konferencije te akademije. U intervjuu nam je otkrio kako je uspio uskladiti sve obveze, o čemu je razgovarao s Vladimirom Putinom, koji su problemi mladih u Hrvatskoj, a koji u Rusiji te kakvi su mu planovi za budućnost.
Imaš veoma bogat životopis: sudjelovao si na brojnim konferencijama, stručnim praksama, akademijama... Kako si uspio uskladiti sve te obveze s onim fakultetskim?
Bogat životopis ne nastaje preko noći. On se sastoji od godina zalaganja, upornosti, truda i rada. Tako sam prve dvije godine fakulteta isključivo učio i upijao što više znanja jer mi politologija nije bila prvi izbor na upisu niti sam je htio studirati, ali kad je postala moja stvarnost, odlučio sam iskoristiti svaku mogućnost koju mi je pružala. Tek sam na trećoj godini počeo s fakultativnim aktivnostima i to s volontiranjem u Transparency Internationalu. U to vrijeme sudjelovao sam i u mnogim aktivnostima Atlantskog vijeća Hrvatske te sam postao demonstrator na sedam kolegija na fakultetu. Također, do sada sam pohodio i pedesetak konferencija te se nadam da ću uskoro početi i izlagati na njima. Najviše mi je pomogla apsolventska godina kada se posvećujem različitim akademijama, praksama i forumima. Tijekom te godine stažirao sam u Europskom parlamentu u Bruxellesu, bio sam na raznim programima u Rusiji, stažirao sam u Predstavništvu Europske komisije u Zagrebu, naučio sam ruski jezik, sudjelovao na Forum plus akademiji, studentskoj Akademiji za politički razvoj i još mnogim drugim događanjima. U svim tim aktivnostima mnogo mi je pomoglo znanje s fakulteta koje sam uporno stjecao, pritom zasluživši četiri dekanove i rektorovu nagradu za rad o migrantskoj krizi.
Zbog teme tvog diplomskog rada nekoliko si puta išao u Rusiju i imao si priliku susresti se i razgovarati s predsjednikom Vladimirom Putinom. Možeš li nam malo opisati kako je do toga svega došlo, kojim povodom si išao u Rusiju i što misliš o Vladimiru Putinu?
Tema mog diplomskog rada odnosi su Ruske Federacije i NATO saveza, ali istraživano s pozicije Rusije. Za ovu sam se temu odlučio jer je Rusija slabo proučavana i njezini stavovi i viđenja svijeta neznatno su i nejasno prezentirana i prisutna u EU-u, a naročito u Hrvatskoj, gdje mediji općenito često zanemaruju vanjsku politiku i međunarodne odnose. To mi je zbog prethodno navedenog razloga bilo poprilično izazovno. Zbog toga sam naučio ruski jezik i posjetio Rusiju kako bi se što bolje upoznao s tematikom koju proučavam. Do predsjednika Vladimira Putina došao sam, pretpostavljam, pažljivom selekcijom na jednom velikom festivalu za mlade i studente u Sočiju prošle godine Ondje je bilo oko 27 tisuća mladih, od kojih je nas trideset imalo priliku susresti se s Putinom. Sve je bilo kao u nekom filmu i do danas mi nije jasno kako je do svega toga došlo. S njim sam razgovarao o aktualnim odnosima Rusije i Hrvatske i pravcima u kojima će se taj odnos razvijati. Također sam bio i jedan od rijetkih stranih promatrača na ruskim predsjedničkim izborima u ožujku ove godine u Nižnjem Novgorodu. Ondje sam bio i prvi hrvatski navijač na stadionu gdje je Hrvatska pobijedila Dansku i Argentinu. Također, sudjelovao sam na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu i forumu Euroazija u Orenburgu, gdje sam imao priliku vidjeti i upoznati se s mnogim ruskim poslodavcima, studentima i profesorima.
Što se tiče mog mišljenja o Vladimiru Putinu, ono je vrlo kompleksno jer ga godinama pratim i proučavam te sam ga osobno upoznao. On je bez ikakve dvoumice jedan od najvećih državnika koji danas postoje. Izuzetno je lukav, mudar i inteligentan, a mnogi ga u Rusiji gledaju kao spasitelja, budući da je povratio snagu i ugled toj zemlji. Putin će zasigurno ostati zapamćen kao povijesna ličnost koja je uvela Rusiju u 21. stoljeće.
Spomenuo si da si svoju apsolventsku godinu iskoristio i za stažiranje u Europskom parlamentu i Predstavništvu Europske komisije. Koliko ti je to iskustvo koristilo u tvom osobnom i profesionalnom životu?
Iskustvo u Europskom parlamentu i Predstavništvu Europske komisije naučilo me radu u multinacionalnom okruženju, dalo mi je uvid u različite politike EU-a, protokolarne sitnice, kao i njezino funkcioniranje. To će mi biti vrlo korisno u budućem radu, naročito ako se zaposlim u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.
FOTO: Facebook
Možeš li nam, kao budući politolog, prokomentirati trenutnu političko-ekonomsku situaciju u Republici Hrvatskoj?
Izdvojio bih tri glavne grupe problema u Hrvatskoj: gospodarsko-ekonomski, politički i kulturološko-identitetski. Gospodarsko-ekonomski problemi pogađaju nas dugi niz godina. Iako se Hrvatska po pokazateljima već neko vrijeme oporavlja od gospodarske krize i recesije, problem je u percepciji te krize, koja je kao avet sveprisutna. Mnogo ljudi u Hrvatskoj živi u lošem socijalnom stanju. Njima, kao i svim drugim gubitnicima u slobodnoj tržišnoj borbi, država treba biti ta koja će racionalno pomoći i omogućiti da ulažu u sebe. Gubitnici tog tržišta jesu i mladi nezaposleni kojima se ne pruža prilika da uopće stupe u tržišnu borbu. Nadalje, tu su i politički problemi poput: neučinkovitih institucija, glomazne birokratizacije, slabe implementacije politika te malog povjerenja građana u političke institucije. Na kraju bih se dotaknuo i problema hrvatskog društva koje je podijeljeno u benignom argumentacijskom građanskom ratu unutar kojeg nema pobjednika, nego nas samo gura sve dublje i dublje u jamu ništavila i pametnih izjava u želji da pobijedimo suparničkog govornika koji ima drugačije ideološke stavove. Nasreću, ipak smatram kako se na sve navedene probleme još uvijek može utjecati te da su popravljivi.
Što su, po tvome mišljenju, najveći problemi mladih u Hrvatskoj? Razlikuju li se oni od problema mladih u ostalim zemljama svijeta?
Zajednički problemi mladih najčešće su vezani uz njihovu budućnost. Osjećamo se malo izgubljenima, nesigurnima i zbunjenima. Međutim, nakon kratkog razgovora ukažem im da se za to ne trebaju brinuti. Imamo znanja, kompetencije, iskustva i poznanstva koja su vrijedna i korisna. Poznajemo moderne tehnologije i lako se umrežavamo. Mladi se najviše žele zaposliti, osigurati budućnost i imati određenu perspektivu u mjestu u kojem žive. Neki individualni problemi jesu oni poput putovanja ili mogućnosti nekih inozemnih iskustava. Na primjer, mladima u Rusiji nije tako lako otići na neko stažiranje ili praksu u EU zbog viza, problema s jezicima ili zbog manjka zainteresiranosti programa i projekata EU-a za mlade iz drugih krajeva svijeta.
Mladima u Hrvatskoj nedostaje povjerenja u njih i mogućnosti za zaposlenjem. Veliki je problem i pasivnost mladih. Smatram da se više trebamo uključivati u različite projekte, programe, djelovanja nevladinih udruga i različite ostale manifestacije sportske, kulturne ili religijske naravi. Mladima se treba pružiti prilika da se dokažu i pokažu, jer ima vrijednih, plemenitih i radišnih ljudi u Hrvatskoj, ali ne dolaze toliko do izražaja. Najbolje i najmarljivije studente država ne smije ostaviti na milost ili nemilost tržišta, već bi trebala odgajati i usmjeravati njezine buduće vođe, neovisno o strankama i poznanstvima. Hrvatska nema budućnost bez mladih, ali mladi imaju budućnost i bez Hrvatske. Meritokracija se nikada ne smije narušavati niti zanemarivati. U suprotnom najgori od nas vladaju najboljima. To je ono što mladima najviše smeta.
Većina mladih Hrvata odlazi iz domovine te priliku za boljim životom traži u zemljama poput Njemačke ili Irske. Kakvo je tvoje mišljenje o tome i misliš li se i sam nakon završetka fakulteta uputiti u inozemstvo, možda u Rusiju?
Zbog ranije navedenih razloga svima je jasno zašto se mladi iseljavaju iz Hrvatske. Glavni je razlog nemogućnost pronalaska trajnog zaposlenja. Drugi je razlog iseljavanja percepcija života u Hrvatskoj, koja je pretežito loša. Važno je naglasiti da ta slika koju imamo o Hrvatskoj ne treba biti i stvarnost. Veliku ulogu u percepciji imaju i mediji koji nam često serviraju informacije i vijesti što stvara još lošiju sliku o državi. Ali to ne mijenja činjenicu da mladi u Hrvatskoj ne osjećaju želju za ostankom ovdje. Osobno mi nije plan otići iz Hrvatske. Želim ostati ovdje, zaposliti se i postepeno popravljati situaciju u državi. To će sve ovisiti o razvoju mog života nakon fakulteta, prvenstveno o pronalasku posla. Međutim, ako se u godinu dana ne uspijem zaposliti, morat ću reći najteže zbogom i krenuti dalje, jer nisam u situaciji da sjedim i čekam. Ako mene moja domovina ne želi, postoje domovine koje me žele. Kamo ću otići, razmišljat ću ako do toga ikada dođe, ali za sada su mi otvorena vrata na svim stranama svijeta, pa tako i u Rusiji.
Koji su tvoji planovi nakon diplomiranja i kako će ti dosadašnja profesionalna postignuća i iskustva koristiti u daljnjem razvoju karijere?
Moj plan nakon diplomiranja prvenstveno je izgradnja sebe. Još sam uvijek vrlo mlad, a prošao sam mnogo. Kako sam već rekao, ostao bih u Hrvatskoj, a volio bih se zaposliti u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova jer mi je želja postati diplomat. Drugi mi je plan pokušati ostati u akademskim vodama na Sveučilištu u Zagrebu. To su moji planovi s obzirom na dosadašnja profesionalna postignuća i iskustva. Imam višegodišnje iskustvo kao demonstrator na FPZG-u i upoznat sam s obvezama na fakultetu. S druge strane, zbog iskustva u institucijama EU-a i mnogobrojnih međunarodnih programa i projekata te putovanja i umrežavanja u Rusiji, vrlo mi se sviđa diplomacija. Uz to, ono što me osobno već duže vrijeme zanima jesu lobiranje i energetika. Nažalost, u Hrvatskoj prevladava mišljenje, koje nije daleko od stvarnosti, da prilikom zapošljavanja u državnim službama, ako postoji jedan odličan kandidat s najboljim kriterijima, ali bez stranačke iskaznice i jedan prosječan kandidat sa stranačkom iskaznicom, potonji će dobiti radno mjesto. To me i dalje vrlo ljuti i plaši jer nisam član ni jedne političke stranke. Sve što sam napravio i postigao učinio sam samo pomoću svog znanja i, naravno, potpore svoje obitelji. Nadam se da ću postati pozitivan primjer kako se trud, marljivost i rad u Hrvatskoj još uvijek isplate.
Za kraj Bruno je svim trenutnim i budućim studentima poručio:
– Nikada se nemojte bojati mišljenja drugih i nemojte stvari uzimati previše k srcu. Morate uistinu vjerovati da je ono što činite ispravno i da će se sve negdje u budućnosti posložiti da dobijete upravo ono što zaslužujete! I nikada nemojte odustati od svojih snova, ma koliko oni ludo zvučali drugima! Svi ti koji sumnjaju u vas jednog će se dana probuditi u vašem snu.
