Znanstvenici istražili što se događa u našem mozgu kada odgađamo odlazak na spavanje
Znanstvenici Caltecha odlučili su istražiti što rade naše moždane stanice dok učimo ili gledamo serije u kasnim noćnim satima.
Znanstvenici Caltecha odlučili su istražiti što rade naše moždane stanice dok učimo ili gledamo serije u kasnim noćnim satima.
Svi znamo da je našim tijelima potreban san kako bi nas iz dana u dan nosila i obavljala sve zadatke koje im zadajemo. Ipak, u kriznim situacijama poput ispitnih rokova broj sati potrebnih za kvalitetan san smanjuje se s osam na sedam, sa sedam na pet – sve dok ne dođemo do kratke pauze između učenja (ili maratona omiljene serije) do jutarnjeg ispita. Znanstvenici Caltecha pozabavili su se fenomenom odgađanja sna unatoč umoru te rezultate objavili u časopisu Neuron, prenosi Mental Floss.
Središnji dio našeg moždanog debla čini retikularna formacija koja se dijeli na tri zone. Jedna je od njih i nucleus raphes dorsalis (NRD) koja je odgovorna za stvaranje serotonina i drugih kemikalija u mozgu. Ona nas također održava budnima, a unutar nje nalaze se i grupe dopaminskih stanica za koje su istraživači pretpostavili da igraju veliku ulogu u dobrovoljnom nespavanju. Svoje su pretpostavke provjerili na miševima zbog strukture mozga slične ljudskom.
– Osobe kojima je ovaj dio mozga oštećen uglavnom pate od pretjerane pospanosti tijekom dana, ali ranije nije utvrđeno koja je točna uloga tih neurona u ritmu spavanja osobe te reagiraju li na unutarnje ili izvanjske podražaje koji uzrokuju uzbuđenje – rekla je Viviana Gradinaru, glavna istraživačica skupine.
Istraživači su pratili miševe u aktivnostima koje su im pružale ugodne ili neugodne podražaje – sve zbog čega bi miš želio ostati budan. Za to su vrijeme njegove dopaminske stanice bile vrlo aktivne te su odašiljale velike količine dopamina u ostale dijelove mozga. Moždanu su aktivnost pratili i kada bi miš spavao ili se budio te su uočili da u vrijeme sna miruju i stanice, a bude se pri buđenju samoga miša. Nisu mogli zaključiti uspavljuju li dopaminske stanice miša ili obrnuto pa su namjestili da se stanice bude paljenjem svjetla, a umiru njegovim gašenjem, čime su došli do sljedećeg rezultata: probudivši dopaminske stanice probudili bi i miša. S druge strane, gašenjem stanica miš ni u kom slučaju ne bi uspio držati oči otvorenima.
Kasnonoćno je učenje svima prilično poznato, FOTO: Flickr
Iako znanstvenici naglašavaju da se njihovi zaključci temelje isključivo na radu s miševima te da je još prerano za primjenu rezultata na ljude, ovakvo bi otkriće moglo biti od višestruke koristi za ljudsku vrstu. Vidljiv je potencijal u liječenju nesanice, pretjeranog spavanja ili ostalih poremećaja sna te brojnih psihičkih poremećaja poput depresije, bipolarnog poremećaja i shizofrenije. Zato danas ugasite društvene mreže, odložite literaturu i naspavajte se kako biste sutra svojim stanicama omogućili produktivan dan.
