Otpor prema epidemiološkim mjerama
Sociolozi doznali koliko je antimaskera u Hrvatskoj – jesu li studenti među njima?
Rezultati istraživanja zagrebačkog sociologa Branka Ančića i zadarskog sociologija Dražena Cepića pokazuju da je u Hrvatskoj postotak antimaskera značajno manji nego se čini, odnosno da se radi tek o marginalnoj pojavnosti.
Rezultati istraživanja zagrebačkog sociologa Branka Ančića i zadarskog sociologija Dražena Cepića pokazuju da je u Hrvatskoj postotak antimaskera značajno manji nego se čini, odnosno da se radi tek o marginalnoj pojavnosti.
Sociolozi Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja i Dražen Cepić sa Sveučilišta u Zadru proveli su istraživanje Tko su antimaskeri u Hrvatskoj? Prilog istraživanju antimaskerske reakcije tijekom pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. Doznali su da je u Hrvatskoj tek 13% antimaskera, od kojih 2,7% ne vjeruje u to da koronavirus postoji, piše Večernji list.
Pojavljuju se na prosvjedima, a djeluju i na društvenim mrežama
U Hrvatskoj su održana dva prosvjeda usmjerena protiv epidemioloških mjera pod nazivom Festival slobode, no, kako pišu sociolozi, radi se o puno širem fenomenu jer antimaskeri djeluju i na Facebooku – učlanjuju se u grupe, dijele objave, komentiraju ispod medijskih objava i slično. Međutim, članstvo u grupama i prosvjedi nisu glavni predmet ovog istraživanja, već stavovi vezani uz pandemiju koronavirusa koji su relevantni kada se govori o otporu prema epidemiološkim mjerama.
Studenti uglavnom nisu antimaskeri
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Sociologija i prostor, provedeno je na uzorku od 1512 građana od kojih 87% smatra da je koronavirus opasan i da bi posljedice mogle biti kobne, dok 13% smatra da su mjere prestroge, a koronavirus ne smatra toliko opasnim.
Prema rezultatima istraživanja, od ukupnog broja ispitanih studenata i učenika, njih 92,5% nisu antimaskeri. Najviše antimaskera staro je od 30 do 39 godina, njih 23,7%, dok ih je u dobi od 17 do 29 ukupno 17,8%. Najmanje antimaskera staro je 65 i više godina (3,3%). Također, većina antimaskera u svojim kućama nema osobe koje spadaju u rizičnu skupinu, odnosno one stare 65 i više godina.
Što se tiče podjele prema regijama, situacija je manje-više jednaka. No, ako se govori o klasnoj pripadnosti antimaskera, ne uključujući umirovljenike, najviše ih je u radničkoj klasi (25,2%), zatim slijedi viša klasa (13,6%) te srednja klasa (11,9%). Uglavnom su to radno aktivni ljudi, a najviše ih je u skupini nezaposlenih (20%), zatim slijede zaposleni (18%) i opća populacija (13%).
Privatnici su češće antimaskeri od onih zaposlenih u javnom sektoru – 22,2% naspram 12,2%. Kod onih kojima su se prihodi smanjili ili su izgubili posao zbog pandemije taj je stav izraženiji.
Ne vjeruju Stožeru, Vladi i medijima
Ako govorimo o političkoj pozadini antimaskera, najmanje ih je u HDZ-u, nešto više u strankama Pametno, Fokus, Stranci s imenom i prezimenom, dok prednjače oni koji su birači Mosta i Domovinskog pokreta.
Antimaskeri najviše zamjeraju Vladi i Stožeru zbog upravljanja krizom te medijima zbog objektivnosti pri izvještavanju o pandemiji. Malo više povjerenja imaju prema znanstvenicima koji tragaju za lijekom ili cjepivom te prema zdravstvenom sustavu u RH u pogledu upravljanja krizom.
Ovim istraživanjem nije se moglo potvrditi utječe li razina obrazovanja na sklonost teorijama zavjere:
Pojavljuju se na prosvjedima, a djeluju i na društvenim mrežama
U Hrvatskoj su održana dva prosvjeda usmjerena protiv epidemioloških mjera pod nazivom Festival slobode, no, kako pišu sociolozi, radi se o puno širem fenomenu jer antimaskeri djeluju i na Facebooku – učlanjuju se u grupe, dijele objave, komentiraju ispod medijskih objava i slično. Međutim, članstvo u grupama i prosvjedi nisu glavni predmet ovog istraživanja, već stavovi vezani uz pandemiju koronavirusa koji su relevantni kada se govori o otporu prema epidemiološkim mjerama.
Studenti uglavnom nisu antimaskeri
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Sociologija i prostor, provedeno je na uzorku od 1512 građana od kojih 87% smatra da je koronavirus opasan i da bi posljedice mogle biti kobne, dok 13% smatra da su mjere prestroge, a koronavirus ne smatra toliko opasnim.
Prema rezultatima istraživanja, od ukupnog broja ispitanih studenata i učenika, njih 92,5% nisu antimaskeri. Najviše antimaskera staro je od 30 do 39 godina, njih 23,7%, dok ih je u dobi od 17 do 29 ukupno 17,8%. Najmanje antimaskera staro je 65 i više godina (3,3%). Također, većina antimaskera u svojim kućama nema osobe koje spadaju u rizičnu skupinu, odnosno one stare 65 i više godina.
Što se tiče podjele prema regijama, situacija je manje-više jednaka. No, ako se govori o klasnoj pripadnosti antimaskera, ne uključujući umirovljenike, najviše ih je u radničkoj klasi (25,2%), zatim slijedi viša klasa (13,6%) te srednja klasa (11,9%). Uglavnom su to radno aktivni ljudi, a najviše ih je u skupini nezaposlenih (20%), zatim slijede zaposleni (18%) i opća populacija (13%).
Privatnici su češće antimaskeri od onih zaposlenih u javnom sektoru – 22,2% naspram 12,2%. Kod onih kojima su se prihodi smanjili ili su izgubili posao zbog pandemije taj je stav izraženiji.
Ne vjeruju Stožeru, Vladi i medijima
Ako govorimo o političkoj pozadini antimaskera, najmanje ih je u HDZ-u, nešto više u strankama Pametno, Fokus, Stranci s imenom i prezimenom, dok prednjače oni koji su birači Mosta i Domovinskog pokreta.
Antimaskeri najviše zamjeraju Vladi i Stožeru zbog upravljanja krizom te medijima zbog objektivnosti pri izvještavanju o pandemiji. Malo više povjerenja imaju prema znanstvenicima koji tragaju za lijekom ili cjepivom te prema zdravstvenom sustavu u RH u pogledu upravljanja krizom.
Ovim istraživanjem nije se moglo potvrditi utječe li razina obrazovanja na sklonost teorijama zavjere:
– Iz prikazanih rezultata u ovom istraživanju, iako je antimaskerska reakcija, kao pandemijski društveni refleks u kojem se umanjuje opasnost virusa SARS-CoV-2 ili čak i negira te u kojem se nametnute epidemiološke mjere percipiraju kao pretjerane, prisutna u hrvatskom društvu, ona je manjinska društvena pojava. Iako se može steći dojam da je široko prisutna tijekom pandemije, podaci pokazuju kako se radi o marginalnoj pojavnosti, koja se, međutim, ne smije u pandemijskim uvjetima zanemarivati jer može imati negativne posljedice po zdravlje stanovništva. – zaključili su Ančić i Cepić.
OZNAKE:
FOTO:
UNSPLASH