LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Psihološke zanimljivosti

Samorefleksija – jakost ljudskih misli

Zasigurno ste čuli za jedan od čestih pojmova iz filozofije i psihologije – samorefleksiju. Samorefleksija je i jedna od glavnih tema četvrtog izdanja „Čitaj, pitaj”, no o čemu se zapravo radi?

Zasigurno ste čuli za jedan od čestih pojmova iz filozofije i psihologije – samorefleksiju. Samorefleksija je i jedna od glavnih tema četvrtog izdanja „Čitaj, pitaj”, no o čemu se zapravo radi?

Samorefleksiju najlakše možemo definirati kao pojedinačno promatranje samih sebe koje proizlazi zbog vanjskih utjecaja, tj. utjecaja iz naše okoline. Mnogi gurui za samorefleksiju koriste naziv „umjetnost zaboravljena psihologijom” iz vrlo jednostavnog razloga – živimo u društvu u kojem je lakše okriviti druge za sve loše što nam se trenutno događa, dok se pravi razlog krije u nama samima. Upravo iz tog razloga mnogi naši odnosi kroz život mogu biti disfunkcionalni, a  kod sebe ćemo bespotrebno izazvati svaku negativnu emociju.

Samorefleksija je stoga ključna za naš osobni razvoj i uspjeh, koji se postiže onda kada živimo u potpunom blagostanju te kada smo svjesni da smo mi kreatori svoje stvarnosti i da na nju možemo utjecati u bilo kojem trenutku. Samorefleksiju moguće je „trenirati”, a najbolji način za to uraditi je uz pomoć književnosti.

 

Postoje brojni primjeri iz svijeta knjige u kojima je prisutna samorefleksija ili samopromatranje. Jedan od najpoznatijih primjera samorefleksije možemo pronaći kod Marcela Prousta i njegova djela Combray. Prilikom ispijanja lipova čaja uz kolačić madeleine autoru se postupno vraćaju sjećanja iz djetinjstva. Po svojoj unutrašnjoj formi djelo govori o umjetnosti i smislu života, no vanjska forma je daleko zanimljivija. Combray je djelo koje govori o zaboravu, povratku sjećanja te nesvjesnom pamćenju tijela kroz različite osjetilne doživljaje. Uz pomoć tih doživljaja, autor ide u potragu za izgubljenim vremenom te na taj način naglašava odnos unutarnjeg svijeta (psihe) s vanjskim  (okolinom).

U književnosti se mogu pronaći različiti primjeri retrospekcije (npr. u djelima Bijeg Milutina Cihlara Nehajeva i U registraturi Ante Kovačića), kao i tehnika solilokvija (u djelu Stranac Alberta Camusa), odnosno posebna vrsta monologa koja nam pruža uvid u skrivene misli glavnih likova. Samorefleksiju možemo pronaći i na kraju djela Lutkina kuća Henrika Ibsena u kojem glavna junakinja Nora Helmer razvija svijest o samoj sebi te sebe uspoređuje s lutkom koju su sve dotad njezin otac i suprug iskorištavali. Nakon što shvati da je ona ta zaslužna za vlastitu sudbinu, napušta muža i djecu zbog čega je ovo djelo za ono vrijeme bilo revolucionarno.
 


VEZANO: Pomažu li zaista knjige samopomoći?



U jednom od naših prošlih članaka pisali smo o moći koju pisana riječ ima na čovjekovu dušu, pa tako danas postoje i knjige za samopomoć. Takve se knjige naprosto ne mogu čitati bez razvijene samorefleksije, a zahvaljujući njima osim što bolje razumijemo sebe, bolje razumijemo i ljude iz naše okoline. Jedan od naših izdavača koji izdaje knjige na temu samorefleksije i duhovnosti je zagrebački Budilnik Izdavaštvo. Kod njih je moguće pronaći naslove kao što su:  Kako misliš, tako stvaraš Jamesa Allena, Moć svjesnosti i Moć imaginacije Nevillea Goddarda, Ti si opasna faca Jen Sincero i druge. Takve će knjige zasigurno zaintrigirati sve one koji žele okrenuti svoj život na bolje te sve one koji se prvi put susreću sa samorefleksijom – pojmom koji je neizbježan za naše osobno dobro i dobro ljudi oko nas. 

FOTO: UNSPLASH