Kako život u roditeljskoj kući utječe na mentalno zdravlje mladih?

Hrvati su prema istraživanjima na vrhu ljestvice u Europi u pogledu kasnog odlaska iz roditeljske kuće. Mladi se moraju nositi s raznim preprekama da bi se osamostalili, ali nekima ni kod kuće nije bajna situacija. Nažalost, ponekad preostaje izbor između samostalnosti i neimaštine ili svakodnevnog grča u želucu i krova nad glavom. Dvije studentice odlučile su s nama podijeliti svoju stambenu, ali i životnu situaciju, a mag. psihologije Marija Granić iz Udruge Pragma, pružila nam je profesionalnu perspektivu.
 

Zašto Hrvati tako dugo žive s roditeljima?

Prosječni Hrvat, obiteljsku kuću napusti tek s 30-ak godina, što je na samom vrhu Europske unije prema Eurostatu. Granić u ovom slučaju upozorava da se psihologija i ekonomija u praksi baš i ne podudaraju. Sve ima smisla kad pogledamo dostupnost stanova, ali i cijene najma, kupnju nećemo ni spominjati. 

,,Bilo bi izvrsno kada bi se psihologija i ekonomija u društvu podudarale, ali ovdje baš i ne idu u korist pojedincu koji živi prosječnim životom i s prosječnom plaćom. Mnogi se danas odlučuju za fakultetsko obrazovanje, što je pohvalno, ali nakon završetka studija stanje na tržištu i nije toliko bajno (osim u nekim industrijama). Potrebno je dosta vremena, čak i nekoliko godina, da mlada osoba nakon završetka studija pronađe svoje mjesto pod suncem i ostvari redovne prihode." - zaključila je Granić.

Kako žive mladi koji su se odselili od kuće?

Prvo smo razgovarali sa studenticom Nikolinom (23) koja već više od tri godine živi samostalno. Ona je, suočena s teškom obiteljskom situacijom, odlučila napustiti dom i započeti samostalan život, za koji se nadala da će joj donijeti dugo priželjkivani mir.
 

,,Nije mi bilo teško donijeti odluku da se odselim od kuće, situacija je bila baš kritična tako da sam jedva čekala da odem od tamo, vjerojatno najbolja odluka ikad. Sada se osjećam dobro kad dođem doma. Naprimjer, ako imam slobodan dan, mogu u miru cijeli dan ležati u krevetu ako želim, nitko mi neće govoriti što moram raditi, kada, kako ću si organizirati vrijeme. Ne moram žuriti s posla, nikome polagati račune i definitivno bi bila radije sama nego s cimericom." - objasnila je Nikolina.

No, za redovne studente koji se sami financiraju, samostalan život iziskuje pregršt odricanja. Pritom se Nikolina nije morala odreći samo odlaska u kupovinu odjeće ili sličnih trivijalnih troškova. Ona je u zimskim mjesecima zbog poskupljenja plina i računa za grijanje morala paziti koliko će namirnica kupiti, što je u jednom trenu doslovno označavalo život na kruhu i vodi.
 

,,Po zimi je bilo zatezanja remena, prebacivala sam račune za režije iz mjeseca u mjesec, ako bi mi zafalilo novaca. Nekad mi je znalo po dvije trećine plaće otići na režije i stanarinu, posebno kad su narasle cijene grijanja. Unatoč svemu tome, puno sam sretnija u životu, nisam više na tom dnu gdje sam provela cijeli život, nemam svakodnevan grč u želucu." - natuknula je Nikolina.

,,Majka se odbija rastati jer nije toliko strašno"

Nažalost, naša druga sugovornica Lucija (21) nalazi se u sličnoj životnoj situaciji. Godinama je bila žrtva obiteljskog zlostavljanja, iako su bliske osobe iz njezine obitelji po zanimanju socijalni pedagog i psiholog. Lucija se odselila kad je krenula na fakultet, ali je nakon nekog vremena provedenog u samostalnom životu morala natrag u roditeljsku kuću. No, to nije bila u potpunosti njezina odluka.
 

,,Napokon sam se odselila od roditelja kad sam krenula na faks, otišla što dalje, doživjela tešku depresivnu epizodu i dobila dijagnozu BPD-a kao odgovor na 10 godina njihovog zlostavljanja. ,,Povukli" su me natrag prije godinu dana da im se vratim kao kaznu jer nisam bila dovoljno uspješna na faksu, pa moram ponovno živjeti s njima." - ispričala je Lucija.

Njezina životna priča isprepletena je detaljima koji uključuju teško emocionalno, ali i fizičko zlostavljanje od strane oca, majke, maćehe. Ljudi koji bi djetetu, odnosno mladoj osobi trebali biti najveća podrška, pokazali su se kao sidro na brodu koji tone.
 

,,Majka se odbija rastati jer nije toliko strašno, ja sam odustala od svega vezanog uz njih, planiram se finalno odseliti u rujnu ili listopadu ove godine i ne vraćati se više zbog svega. Mislim da bih definitivno bila zadovoljnija živjeti odvojeno od roditelja, s obzirom na to da sam bila hospitalizirana i završila na više lijekova zbog obiteljske situacije." - rekla je Lucija.

Financije kao prepreka u odlasku?

Postoje i mladi koji ne žele živjeti s roditeljima, a imaju skladniju obiteljsku situaciju od djevojaka s kojima smo razgovarali, no njima drugi faktori poput financija predstavljaju prepreku. Marija Granić, mag. psihologije objasnila nam je dubinu te dileme i odvela nas na put prema odgovoru na pitanje: ,,Je li bolje da mladi žive s roditeljima koji loše utječu na njihovo mentalno zdravlje ili da žive samostalno i rade uz fakultet, ali tada imaju više obaveza koje izazivaju stres?".
 

,,Pitanje je koliko mlada osoba ima kapaciteta i za što je spremna, koliko smatra da je sposobna brinuti se za sebe i koliko u tome svemu zaista treba roditelje. Često u ovakvim dilemama tijekom psihološkog savjetovanja zaključujemo o strahovima, a ne toliko o objektivnim pokazateljima stresa i problemima odraslog doba. Drugim riječima, „izračunamo“ da i novci nisu problem, ali da veliki broj strahova ipak jest, što s roditeljske strane, što sa strane mlade osobe."- objasnila je Granić.

Nadodala je da u nekim slučajevima postoji strah od odgovornosti i osjećaj kao da se moraju ispoštovati visoki standardi na kojima današnje društvo inzistira. To je sve pridonijelo rođenju paradoksalne kategorije ,,odrasle djece" kako ju je Granić nazvala. Takvi ljudi koriste najbolje od oba svijeta - roditeljsku skrb i benefite odrasle dobi.
 

,,Taj problem se najviše osjeti u odnosima koje nastoje ostvariti u odrasloj dobi (npr. kada od partnera očekuju da im budu zamjenski roditelji). Oni koji bi se željeli osamostaliti, ali teško uspijevaju dokučiti silne psihosocijalne faktore koji ih koče u tome, najčešće dolaze na savjetovanje upravo zbog tog stresa i anksioznosti kojega život u odrasloj dobi s roditeljima nosi. Nažalost, neki od njih imaju problema s emocionalno nezrelim roditeljima koji im nameću krivnju zbog odlaska, a mnogi su i sami proživjeli traume koje su se generacijski prenijele i dovele do toga da je „sramota ako pored takve kuće odete živjeti negdje drugdje“." - objasnila je Granić.

Sugovornice u našoj priči nažalost imaju samo benefite odrasle dobi, uz koje su dobile značajan financijski teret, donošenje važnih životnih odluka te mnoštvo drugih obaveza koje moraju ispunjavati uz one najvažnije, fakultetske. No, sve to ne može baciti sjenu na spokoj koji im je donio samostalan život. 
 

,,Učim prije ili poslije posla, nekad i na pauzi na poslu učim. Kad imam ispite, odradim jutarnju smjenu i onda učim popodne i po noći. Sve se da skombinirati, nekad učim na faksu tijekom drugih kolegija jer su mi predavanja obavezna." - navela je Nikolina.

Da je u organizaciji vremena tajna, složila se i Lucija koja je primala financijsku pomoć roditelja za najam i režije, jer su prema njezinim riječima, bili uvjereni da nije sposobna raditi i studirati u isto vrijeme.
. 

,,Ne bih rekla da mi posao interferira niti utječe na fakultetske obaveze s obzirom na to da se znam organizirati te se trudim kolokvirati što god mogu. Samim time nemam previše obaveza van normalne fakultetske satnice, stoga mi nije teško održavati balans između faksa, posla i slobodnog vremena." - zaključila je Lucija.

Jesu li mladi koji rano odu od kuće zadovoljniji zbog toga?

 

,,Odlazak iz roditeljskog doma nije garancija sreće. Zapravo, tek tada slijedi borba i shvaćanje što sve odraslost sa sobom nosi. Ljepota je u procesu učenja, samostalnog odlučivanja, preuzimanja odgovornosti, rješavanja problema i prevladavanja brojnih prepreka iz kojih možete izaći samo jači i spremniji za više ciljeve i nove pobjede. Razvijaju se brojne socijalne i emocionalne vještine mlade osobe, a odnos s roditeljima može biti samo kvalitetniji i ispunjeniji u ograničenom vremenu kojega provodite skupa. Zapravo, čovjek ne zna što sve zna dok se ne suoči sa životom koji je često surov i grub, ali i jedino što imate na ovom svijetu što pripada vama (ili bi barem tako trebalo biti) i može biti jako lijep ako ga učinite takvim." - pojasnila je Granić.

Baš kao što je psihologica Granić objasnila, život može biti jako lijep ako ga učinite takvim. Zato Nikolina nikada nije požalila svoju odluku o osamostaljenju.
 

,,Da, zvuči strašno odseliti se, ali jednostavno možeš to ostvariti, u početku je teže, ali kad uđeš u rutinu, shvatiš koliko se bolje osjećaš, otkriješ pozitivne stvari. Ipak, jednom kad si sam na svome, moraš puno raditi, kod mene je to minimalno 30 sati tjedno uz faks i sve ostalo." - poručila je Nikolina.

A pozitivna je i Lucija koja si je postavila ciljeve prema kojima trenutno radi - trajni odlazak iz roditeljske kuće. Lucija se unatoč svim nedaćama koje je doživjela, nalazi daleko od nezadovoljstva. Štoviše, gleda ispred sebe i radi na tome da ima što ispunjeniji i sretniji život.

,,No, uglavnom želim biti pozitivna u vezi svega. Ne volim da me to obilježava. Nisam bila kao tinejdžer u najboljim odnosima sa svojima, a ni sa svijetom, no vjerujem da može biti samo bolje od sada pa nadalje, no da je za to nužno ipak da živimo odvojeno." - zaključila je Lucija.

*imena studentica u priči su promijenjena