Poslovi koji više ne postoje
Jeste li čuli za uskrsitelje, vozače trupaca ili lovce na štakore? Sve su to zanimanja koja su postojala prije nastanka velikih mašina i uspostave civiliziranijih načina tretiranja ljudi.
Jeste li čuli za uskrsitelje, vozače trupaca ili lovce na štakore? Sve su to zanimanja koja su postojala prije nastanka velikih mašina i uspostave civiliziranijih načina tretiranja ljudi.
Razvijanjem strojeva i uvođenjem različitih inovacija, mnogi su poslovi doživjeli stečaj. Ovakvih situacija bojali su se članovi radničkog pokreta nazvani luditi, koji su u 19. stoljeću u pobunama isticali nezadovoljstvo sve češćim otkazima i uvođenjem strojeva umjesto ljudi.
U današnje vrijeme, situacija nije ništa bolja. Nismo ni mi sigurni čini li nam tehnologija uslugu i olakšava život ili nam otima kruh iz usta.
Bilo kako bilo, predstavljamo vam neke od poslova koji više ne postoje, a danas se čine pomalo apsurdnima.
Tko zna, možda će nam se zanimanje poput pekara za pedeset godina činiti smiješnim.
1. Postavljač čunjeva na stazi za kuglanje
Povijest kuglanja seže duboko u prošlost, a u Ameriku su ovaj sport donijeli engleski i irski doseljenici. Ubrzo sport dobiva na popularnosti, tako da se više veže uz američke dvorane, nego uz europske. Posao postavljača čunjeva na stazi za kuglanje bio je većinom tinejdžerski posao, ali se radio za mizeran novac. S obzirom na inflaciju i mjesto odrađivanja posla, teško je procijeniti, ali zamislite da vam plaćaju kunu, dvije po satu za postavljanje čunjeva do kasno u noć.
Na fotografiji su prikazana djeca koja u 1 sat poslije ponoći postavljaju čunjeve u New Yorku. Posao je ukinut 40-ih godina 20. stoljeća nakon izuma mašine koja samostalno prebrojava srušene čunjeve i postavlja ih na početnu poziciju.
2. Kucači na vrata
Ne, ne radi se o Jehovinim svjedocima niti o promo letcima. Kucači na vrata (eng. Knocker-uppers) imali su jednu zadaću - buditi se rano ujutro i po izrađenom rasporedu kucati na određena vrata i buditi ljude. Ukratko, bili su ljudski alarmi. Ovo je zanimanje bilo aktualno u Engleskoj i Irskoj. Nastalo je u 19. stoljeću tijekom industrijske revolucije, a minulo je 20-ih godina 20. stoljeća kada su se cijene budilica počele spuštati i postale prihvatljive običnim radnicima.
Ljudske budilice imale su zanimljiva sredstva buđenja. Neki su upotrebljavali šipke i grančice da kuckaju po prozoru, dok su drugi iz cijevčica ispuhivali grah i grašak prema vratima i prozorima. Ostaje jedno pitanje - tko je budio budilice?
3. Rezači leda
Prije mašinerije, tu su bili ljudi s pilama koji su marljivo mjerili debljinu leda, iscrtavali ledenu površinu, a potom uzimali specijalno prilagođene pile i pilali te blokove. Tako je većina Amerikanaca moglo uživati u svojoj Coca-Coli ili alkoholu s ledom. Ne moramo isticati kako je ovaj posao bio opasan za zdravlje jer su radnici povremeno zbog nepažnje i skliskog tla upadali u hladnu vodu i zadobivali upalu pluća, ali i lomove ruku i nogu. U nijemom filmu možete vidjeti kako je to izgledalo 1919. godina kada je tehnika uznapredovala.
4. Lovci na štakore
Prije otrova i organizirane deratizacije kemikalijama, ljudi su morali osnivati posebne jedinice sa zadatkom hvatanja štakora po gradu i u kanalizacijama. Bilo je to doba u kojemu se zbog loših higijenskih uvjeta veoma brzo širila zaraza po gradu. Zadatak ovih osoba nije bio nimalo lak jer bi često zadobili ugriz štakora te umirali od bolesti.
5. Paljenje plinskih fenjera
U doba bez električne rasvjete, ovaj je posao bio široko zastupljen u svim europskim gradovima. Zaposlenici su morali ići po parkovima i ulicama te paliti jednu po jednu svjetiljku. Ujutro, prilikom izlaska sunca, morali su ugasiti te svjetiljke. Iako dosadna i sumorna rutina, omogućavala je svim stanovnicima gradova da funkcioniraju normalno i nakon zalaska sunca. Zagreb i dalje njeguje tu tradiciju, tako da i danas na nekim lokacijama na Gornjem gradu možete sresti čovjeka koji upali poneki fenjer za atmosferu.
Osim navedenih poslova, zaboravljen je i posao mljekara koji je svako jutro kucao na vrata kućanica i nosio im mlijeko u staklenim bocama. S obzirom na nedostatak hladnjaka u to doba i nemogućnosti dužeg očuvanja namirnica, mlijeko je uvijek moralo biti svježe.
Vozači trupaca navigirali su trupce po rijeci jer tada još nije postojala mogućnost organiziranog razvoza trupaca kamionima. „Vozači” su često radili splavi ili stajali na drugim trupcima, brineći da sve ostane uredu. Postojalo je i jedno morbidno zanimanje - uskrsitelji. Njihov posao bio je iskapanje ljudi iz groba za potrebe sveučilišne nastave, čime su se obrazovali budući doktori medicine. Zanimanje je bilo aktualno u 19. stoljeću.
Naposlijetku, u cijelom ovom opusu postojali su i čitači radnicima. U pogonima u kojima su radnici radili osam do deset sati bez prekida, dodjeljivali su im se ljudi koji su čitali knjige i romane, olakšavajući im mukotrpan i naporan rad, ali su ih i spriječavali u zabušavanju.
