Generacija Z se buni: „Radimo više nego ikad, a ne možemo si priuštiti ni stan”

U posljednje vrijeme sve se više govori o tome kako pripadnici generacije Z odbijaju prihvatiti uvjete rada koji su nekoć bili norma. Kritičari ih često optužuju za lijenost, ali mladi uzvraćaju – nije stvar u izbjegavanju rada, već u nepravdi ekonomske situacije koja im je nametnuta. 
 

Razlika u perspektivi 

Dok su prethodne generacije, posebno boomeri, mogle kupiti kuću i automobil od prosječne godišnje plaće, današnji mladi, unatoč visokom obrazovanju i radu s punim radnim vremenom, jedva spajaju kraj s krajem. Taj problem nedavno je postao viralan kada je 27-godišnji korisnik TikToka odgovorio na kritike komičara Ricka Mercera, koji se rugao mladima zbog njihovih žalbi na 40-satni radni tjedan, prenosi Fortune.

„Kako očekivati da ljudi koji su nekad mogli kupiti kuću i novi auto od 30 tisuća dolara godišnje razumiju što znači raditi 40+ sati tjedno s magisterijem, a ne moći si priuštiti ni garsonijeru?” – pita tiktoker čiji je video pregledan više od dva milijuna puta.  

 

Radna etika ili ekonomska realnost?  

Iako su milenijalci i generacija Z često stavljeni u isti koš, milenijalci su već u 30-ima i 40-ima te su stekli određeni kredibilitet u poslovnom svijetu. Međutim, mladi rođeni krajem 90-ih i početkom 2000-ih suočavaju se s još težom ekonomskom situacijom.  

U teoriji, gen Z ne radi manje od prethodnih generacija – rade dulje, ali za manju kupovnu moć. Nekada su mladi mogli s početnim plaćama planirati kupnju stana ili automobila, dok danas početne plaće često ne pokrivaju ni osnovne životne troškove.  
 

Razočaranje i osjećaj izdaje

Glavni problem leži u tome što su mladima obećane sjajne prilike ako slijede određeni put – završe fakultet, steknu radno iskustvo i marljivo rade. Međutim, sada im poslodavci poručuju da njihovi skupi fakultetski stupnjevi nisu potrebni i da su preplaćeni za poslove koje bi ionako mogli raditi i bez diplome.  

Jedan od komentara na viralni video zorno oslikava frustraciju mlade generacije.

„Moj prvi posao sa 16 godina plaćao se 7,25 dolara na sat. Deset godina kasnije, imam diplomu i radim za 14 dolara na sat.”  

Drugi je korisnik priznao:

„Zauvijek ću žaliti što sam išao na fakultet. Prodali su nam laž.”  

Statistika potvrđuje da mladi danas imaju teže uvjete nego prethodne generacije. Cijene nekretnina rasle su dvostruko brže od plaća, a mladi su prisiljeni raditi dva ili tri posla kako bi preživjeli.

U isto vrijeme, poslodavci od zaposlenika očekuju višestruke vještine, multitasking i neprekidnu dostupnost, dok se realna vrijednost plaća smanjuje.  

Jedan od komentara starijih radnika pokazuje da čak i neki pripadnici starijih generacija prepoznaju problem.

„Danas radimo posao dvoje ili troje ljudi, i nije nimalo lako.”  

 

Je li rješenje u promjeni sustava?

Generacija Z nije prva koja se suočava s ekonomskom nesigurnošću, ali je prva koja glasno odbija prihvatiti zastarjela pravila igre. Sve veći broj mladih odbija živjeti za posao i zahtijeva veću fleksibilnost, bolje plaće i pravednije uvjete rada.  

U svijetu gdje rad više ne garantira financijsku sigurnost, možda je vrijeme da prestanemo kritizirati mlade i počnemo preispitivati sustav koji im je nametnut.