Patnje jadnog studenta dan prije kolokvija
Čitam ja malo, piskaram si sa strane, sve to nešto podvlačim šarenim bojicama. Ma sve je logično, ne znam zašto sam se uopće sekirala. Dođem do kraja s prvim čitanjem, krenem od početka, ništa ne znam, sve se miješa, psujem samu sebe što nisam bar jučer podvukla sve šarenim bojama da mi bar bude oku ugodnije.
Čitam ja malo, piskaram si sa strane, sve to nešto podvlačim šarenim bojicama. Ma sve je logično, ne znam zašto sam se uopće sekirala. Dođem do kraja s prvim čitanjem, krenem od početka, ništa ne znam, sve se miješa, psujem samu sebe što nisam bar jučer podvukla sve šarenim bojama da mi bar bude oku ugodnije.
Sutra pišem kolokvij. Sama činjenica što pišem ovu kolumnu znači da još nisam ni krenula učit' kako treba. Ima vremena, sve je to nekako logično i već smo većinu toga i prije „učili“. Vječiti sam kampanjac i moj želudac to najbolje potvrđuje. Svaki put mi dan prije kolokvija otprilike isto izgleda.
Ustajanje
Alarm zvoni najkasnije u 8 sati, ali cimerica i ja smo se baš nešto sinoć raspričale i otišle kasno spavati. Prilično sam umorna, a nije dobro učiti umoran, nemoj ni odgađati budilicu da se san ne prekida svakih 10, 15 minuta, već bolje odmah namjesti idući alarm u 10h.
Doručak
Inače baš ne jedem jaja, iako sam svjesna da su jako zdrava. No danas evo trebam imat' puno snage i bit' sita pa ću pojest' dva, tri što je baka donijela još prošli tjedan i opskrbila frižider domaćim jajima i šarenim bojama zimnice za narednih nekoliko mjeseci. Prije pečenja, pola sata po netu tražim recepte kako najbolje ispeć' jaja, neki kreativan, novi način da budu što finija. Na kraju pokušam izvest' neku kerefeku, no ispadne samo obično jaje na oko. Malo je prepečeno jer od prošle godine imam strah od prijesne i pokvarene hrane. Stavljam jaja na tanjur, ali nedostaje mi kruh. Inače nikad ne jedem kruh, ali tko je vidio jest jaja sama? Otvorim si teglicu kiselih krastavaca i automatski otvaram mikrovalnu da uzmem koji komad kruha, kad ono – prazno. A ništa, najbolje je obući se i otići u pekaru po kruh. To je bar još jedno 10, 15 minuta.
Bakina zimnica; Foto: Iva Mikić/Studentski.hr
Priprema [pokušaj prvi]
Sad kad sam jela, ne treba odmah naglo krenut', nego malo sjest' i nešto sitno proguglat', a onda mogu početi. Oh, Todorića još nisu našli. Mog intervjua još nema. Idem pročitat' sve ostale da vidim kako su napisani. Tin Srbić kažeš. Tko je on? Treba ić' proguglat'. Vidi, izbacuje mi i kako je Charles Elli organizirao Baby shower. Baš slatko. Ima mi se beba sad, al' da ne moram rodit'. Samo da mogu kupovat' tako slatke baby stvari. I da meni kupuju. Hmm, i ovo Pollak cvijeće je baš lijepo. Treba ići istražiti koliko košta ta jedna kantica ruža. Vidi, i tortu ima. Idem provjerit' imam li nekih keksa ili čipsa, znam da smo jučer kupili. Danas sam si obećala da od sutra više ne jedem slatko i da ću bar svaki drugi dan malo vježbati. Sutra.. Su.. Sutr... Malo sutra.
Ručak
Ručak s frendom dogovoren je u 15:10, a sad je već 14:30. Ne vrijedi sad kretat' pa samo bezveze prekidat' na početku. Bolje nastavit' kasnije.
Brzo smo ručali, al' smo taman našli prigodne teme za razgovor pa nije pristojno u pola rečenice reći da moraš ići učiti. Saslušaš do kraja i još sudjeluješ u raspravi. Nagovaraju te da idete još u Slastu pojest' nešto slatko. Ma samo na brzinu. Teška srca pristaneš.
Priprema [pokušaj drugi]
Vani već polako pada mrak. Bio bi red popit' kavu pa krenut' učit. Kava se ne može pit' na brzinu, u kavi se uživa. Završavam s kavom i bode me u oči ona roba iz košare za veš koju uspijem detektirat' kroz svega par milimetara zavjese koja se odmaknula od štoka. Ma, ne valja da roba dugo stoji, a možda mi baš sutra nešto i zatreba – ubaci turu veša prat'. A kad si već kod veša, valjalo bi i suđe oprat'. Ovih dana imala sam toliko obaveza i samo sam gurala gdje god (ne)stane pa je najbolje vrijeme za oprat' suđe – upravo sad. Dođe mi i da povadim sve čaše i tanjure iz elemenata van u kuhinju i oribam police jer su možda malo prašnjave, iako se ne vidi, al' ono, preporučuje se valjda dvaput godišnje napravit' generalku pa zašto to ne bi bilo baš sad? Ma ipak ne, želudac me već polako počinje bolit' i osjetim nervozu nalik onoj dizanju kiseline kad me gastritis žešće opere. Možda bi ipak bio red počet'.
Večera
Opet mi je prazan želudac. Inače se čuje kako krči od vraćanja kiseline, ali ovaj put sigurno sam gladna. Sto posto. Ne treba jest' puno navečer, čisto nešto za pod zub. Pojedem na brzinu i primijetim da sad samo to imam za oprat' pa odmah i to riješim. Al' moram prvo pričekat' da mi se napuni bojler pa da imam tople vode. Tko je još vidio prat' suđe u hladnoj vodi?
Priprema [pokušaj treći]
Evo napokon sam si sve pripremila. Ugođaj vrhunski. Lampa upaljena, šareni flomasteri iz Lidla spremni, biljka iz Lidla spremna. Možda bih ipak prije trebala zapalit' jednu cigaretu, čisto da se smirim. Al' više nemam nijednu, a nema ni cimerice da mi udijeli. Ništa Iva, navuci na sebe prvo što vidiš i odi do Ine, ne budi lijena. Da me mama vidi kakva idem u te kupnje koje su mi preblizu, odrekla bi me se preko Narodnih novina. Kupila sam si odmah i čokoladu, Milka samo 4,99, pa grijeh bi bio da je ne kupim. Ipak od sutra prestajem jest' slatko pa to treba iskoristiti. Hvala Bogu, putem ne susrećem nikoga poznatog. Koga lažem, i da sam susrela nekoga ne bi me prepoznao u ovom outfitu. A i da me netko prepoznao, samo bi se zapričali i kad bih onda počela učit'.
Ugođaj za (m)učenje; Foto: Iva Mikić/Studentski.hr
Sve sam lijepo poredala, prije toga, naravno, uslikala, stavila na story i čekala kad će mi se javit' netko tko još nije počeo. Naravno da ih je bilo. Tu su i oni što su već sve naučili, al' eto, valjda je to sramota reći pa onda pišu da nisu krenuli, a na kraju, ne da bi imali 25/25 nego 27/25, kad bi mogli. A tu su naravno i oni omiljeniji koji stvarno još nisu počeli i koji se cijeli dan pripremaju kao ja.
Čitam ja malo, piskaram si sa strane, sve to nešto podvlačim šarenim bojicama. Ma sve je logično, ne znam zašto sam se uopće sekirala. Dođem do kraja s prvim čitanjem, krenem od početka, ništa ne znam, sve se miješa, psujem samu sebe što nisam bar jučer podvukla sve šarenim bojama da mi bar bude oku ugodnije.
Ništa, tješim se što sam bar sve lijepo očistila i stan je čist. Dosta sam se umorila od spremanja. Mogla bih sad još koji put to pročitat' i bit' budna do 4, 5 ujutro pa onda odmah na kolokvij, al' ipak odoh spavat'. Tko je vidio ići na kolokvij umoran? Idući put krećem ranije.
