Mater te traži? Sakrij se!

Nedavno je na suđenju u Virovitici u središtu sudskog procesa bila pjesma Moja mater te traži kako bi se ustvrdilo označava li ta rečenica prijetnju, što je sud opovrgnuo. Dragi poštovani suče, očito nikada nisi imao Mater!

Mater nije samo sinonim za majku, ona je biće koje se postaje, endemska vrsta koju se može pronaći u Dalmaciji, mjestimično i u Hercegovini, a zbog velike seobe naroda ponekad čak i u Slavoniji. Svaka Mater je majka, ali ne vrijedi i obratno. 

Postoje razne metode kojima se može detektirati koliko je neka majka zapravo Mater, ali najlakše ju je primijeti ako koristi MATERIZME! To su rečenice, stavovi, postupci i običaji koje koriste Matere! Prenose se usmenom predajom i genetski se nasljeđuju stoljećima na području Dalmacije i one su u kulturi isto ono što je slijepo crijevo u tijelu – beskorisno nasljeđe naših predaka koji su učili na greškama.

Materizmi su pojačani u vrijeme blagdana. Blagdansko vrijeme počinje predblagdanskim čišćenjem: sve s jako visokih polica se skida i briše se prašina te se komadi namještaja pomiču kako bi se i ispod i iza njih sve očistilo, za slučaj da rodbina, prijatelji, susjedi, svećenik ili slučajni prolaznici ne bi odlučili pogledati kakav je zid iza štednjaka. Kada želiš pomoći pri čišćenju dobiti ćeš odgovor: Ma samo mi se makni s puta, lakše ću sama sve. A kada nakon nekog vremena mater primijeti da sjediš na kauču ili da si u svojoj sobi kaže ti: Sve sama radim. Od jutros nisam stala. Rintam cijeli dan, dvi mašine sam oprala i razgrnila, ručak vam skuhala, suđe oprala... Pita li mene itko ovdje kako mi je? Kao da ja ovo za sebe radim. Onda dolazi pranje posteljine i stolnjaka pri čemu studenti koji ne žive kući ubace svu bijelu robu koju su imali sa sobom na pranje iako je čista i oprana, zato što svaka Mater ima svoj trik koji ne dijeli od kojeg bijela odjeća postaje još bjelja nakon pranja, posebice ako su studenti bili prelijeni ili preškrti da obojanu i bijelu odjeću peru odvojeno.

Nakon čišćenja dolazi red na pripremu hrane. Kada majka izvadi lonac koji mora stajati na barem dvije ploče na štednjaku znaš da slijedi sarma ili punjena paprika (ovisno o godišnjem dobu) za nekoliko dana i to za doručak, ručak i večeru i ponekad za međuobrok jer ne želi da joj dijete bude gladno. Ili kada izvadi plastičnu posudu u kojoj su te kupali kad si bio beba, znaš da će biti francuske salate dovoljno da se nahrani pola Francuske. Vadi se poseban stolnjak i svečani tanjuri (koji ostatak godine skupljaju prašinu i ne smiješ ih ni pogledati). Nakon pripreme glavnih jela dolaze na red i kolači. Plan za pripremu kolača počinje s rečenicom: Ma nećemo puno ove godine! Što se na kraju svede na tortu, tri vrste kolača s kremom i barem jedna vrsta suhih kolača da se nađe u sljedećih par dana ako netko naiđe. A kada ih odlučiš pronaći nakon par dana i posegneš za limenom kutijom za kekse unutra ćeš pronaći samo pribor za šivanje i onaj mali naprstak za palac koji mora biti tu, iako ga nikada zapravo ne koristi. (P. S. Zašto ne postoje naprstci za sve prste? Da je Trnoružica svoj nosila na kažiprstu možda i ne bi zaspala na 100 godina). Blagdanski ručak je obično popraćen temama faksa i udaje, u tom slučaju se koriste sljedeći materizmi:

Ako ti ne ide dobro na fakultetu – Ne učiš nama, učiš sebi. Sve smo ti dali i omogućili, na tebi je samo da učiš. Nitko i ništa si dok ne završiš fakultet.                               

Ako si odustao od fakulteta – Ma nek je meni dite sritno i zdravo, lako ćemo za ostalo.                                                                       

 Ako ti dobro ide na faksu – Znali smo mi da ti to možeš, šta ću te hvaliti, vidi se da si materino dite.

Ultimativni izraz ponosa – Pa on(a) ti i studira i radi!

Ako si slobodan – Kad ćeš dečka/curu više naći? Svi imaju nekoga, jedino ti ne. Znaš da se mala Ivana udala? Mlađa je od tebe. Za onog Antu, šta mu ćaća radi sa stricem od našeg poštara. Znaš na kojeg mislim? I grade si kuću, kupili su zemljište tamo do naše njive, moraju izgraditi kuću dok se dite ne rodi. A blago se Marici, ona će sad baba biti. Tko zna hoću li ja to dočekati?

Ako si u vezi – Dao Bog da nas dogodine i više bude za ovim stolom.

Matere su ratnička bića, a najčešća oružja su im drvena kuhača, papuče ili šiba. Kada su izrazito ljute natjerat će dijete da samo donese prut s kojim će ga se kazniti, a djeca uglavnom naivno biraju tanke šibe misleći kako će to manje boljeti. Ne ulaze naglo u sukob, već okršaju prethodi verbalni uvod odnosno upozorenje u kojem će spomenuti ne samo optuženog već i njegovog oca, ali i svoju ostalu djecu.

Ja ne znam na koga si. Što je čovjek prema vama bolji, vi ste gori. Isti ste svoj ćaća. Baš ste nedokazni. Sto puta sam vam rekla, ali džaba, vi ništa ne slušate. Ja sam tebe rodila, a ne ti mene. Ko je ovdje mater? Ja sam te rodila, ja ću te i ubiti. 
Ako se razgovor odvijao preko telefona ili ako je sve ovo vikala s balkona dok se skrivaš u susjedovu vrtu, završit će s riječima: Doć ćeš ti kući, pa ćeš vidjeti.

Inače jako brižna bića, u ponekim trenucima se matere mogu činiti jako ravnodušne i dati savjete, odnosno komentare koji nemaju smisla, ali su kao Matere programirane da ih moraju iskoristiti.
Kada joj dođeš u suzama: Plači, plači manje ćeš pišati.

Kada joj dođeš reći da su te brat ili sestra udarili: Udari i ti njih!

Kada si bolestan: Eto vidiš, jesam ti rekla. Kad me ne sluša. Da si jeo dovoljno / da nisi hodao bos / da nisi sjedio na ladnom betonu / da nisi bio na propuhu / da nisi išao van mokre glave / da nisi cijeli dan pred ekranom, ne bi bio bolestan.

Dragi poštovani suče, nakon svega ovoga ostavljam Vama da još jednom procijenite svoju odluku o tome da Moja mater te traži ipak nije prijetnja jer, iako je Mater osoba koja će te pokriti dok spavaš, skuhati ti ručak i oprati ti robu, onog trena kad izađeš van dok pada kiša njoj najbitnija stvar postaje hoće li se čitav i u jednom komadu u kuću vratiti – KIŠOBRAN!