Zašto vlastiti glas na snimci zvuči toliko drugačije?

Jeste li se ikad čuli na glasovnoj poruci ili videosnimci i pomislili: „Zvučim potpuno drugačije!“? Iako se može činiti da snimka mijenja vaš glas, zapravo je riječ o tome da ga tijekom govora čujete na drugačiji način nego što ga čuju drugi ljudi.

Kada govorimo, zvuk našeg glasa do uha dolazi kroz zrak, ali dio vibracija prenosi se i kroz kosti glave. Naš slušni sustav obrađuje oba načina prijenosa zvuka, pa vlastiti glas doživljavamo drugačije nego kada ga čujemo samo preko zvuka koji putuje zrakom. Upravo zato glas koji čujete dok govorite nije potpuno isti kao glas koji čuju ljudi oko vas.

Što se događa kada čujemo snimku?

Kada pustimo snimku, više nema tog dodatnog prijenosa vibracija kroz kosti. Do ušiju dolazi zvuk iz zvučnika ili slušalica, odnosno zvuk koji putuje kroz zrak.
Zbog toga snimljeni glas može zvučati višim, tanjim ili jednostavno drugačijim nego što smo navikli čuti vlastiti glas. Nije riječ o tome da je snimka nužno promijenila vaš glas – nego ga tada čujete na način na koji ga drugi ljudi uobičajeno čuju.

Zašto nam je to toliko čudno?

Na vlastiti glas navikavamo se iz dana u dan, ali ga uglavnom čujemo u kombinaciji zvuka koji dolazi kroz zrak i vibracija koje se prenose kroz naše tijelo. Zato nam verzija glasa sa snimke može zvučati neobično upravo zato što je ne čujemo na isti način kao dok govorimo.

Način na koji čujemo vlastiti glas može se promijeniti i zbog određenih problema sa sluhom. Primjerice, kod nekih oblika provodnog gubitka sluha vlastiti glas može zvučati glasnije nego inače.

Zato sljedeći put kada čujete svoj glas na snimci i pomislite da zvučite „čudno“, nema razloga za paniku. Vaš glas nije odjednom postao drugačiji – samo ga napokon slušate na način na koji ga drugi ljudi čuju.