SHARP OBJECTS: Dobri ljudi uvijek izvuku deblji kraj

„Matrijarhat je jednako ružan kao i patrijarhat. Možda izgleda malo drugačije, ali moć je prokleta.“

 

Osnovne informacije: Sharp objects, 2018., 52min, američka psihološka triler mini serija, IMBD ocjena 8.1/10

Čisto da znaš o čemu se radi: Netom nakon kratkog boravka u psihijatrijskoj bolnici, reporterka Camille Preaker (Amy Adams) suočava se s problematičnim zadatkom: mora se vratiti u svoj maleni rodni gradić kako bi izvještavala o ubojstvima dviju djevojčica. Godinama Camille nije razgovarala sa svojom neurotičnom, hipohondričnom majkom Adorom (Patricia Clarkson), tu je i polusestra Amma (Eliza Scanlen) koju jedva poznaje skupa s očuhom Alanom (Henry Czerny). Sada, smještena u svojoj staroj spavaćoj sobi u viktorijanskoj vili svoje obitelji, Camille se poistovjećuje sa žrtvama. Progonjena vlastitim demonima, mora razriješiti psihološku zagonetku svoje prošlosti ako želi saznati priču - i preživjeti povratak kući.

Ponovno aktualna osmodijelna limitirana mini-serija Sharp Objects koju prikazuje HBO zaista se isplati pogledati. Adaptacija je istoimenog romana Gillian Flynn, koja je zaslužna i za predložak koji je Fincher adaptirao u “Gone Girl”. Opijajuću gotičku misteriju za ekran je prilagodila Marti Noxon, čije pero iznjedri snažne ženske likove koji su proživjeli traume i hodaju svijetom poput otvorene rane.

Camille je anti junakinja, ni dobra, ni loša, ali istinita. Njezin zadatak je beskrajno težak jer svijet u kojem živimo dopušta muškarcima da budu neugodni, ali ženama ne oprašta ništa manje od dopadljivosti. Također krije tajnu ispod slojeva tamne odjeće koju nikada ne skida.

Nečiji jedini pravi teritorij. Nulta točka svih igara moći.

Njezino je tijelo prekriveno ožiljcima koji vrište o neizrečenim strahovima iz djetinjstva, seksualnim traumama, ali najviše govore o krivnji i sramu. Kao žena, učahurena je u svojoj unutarnjoj demonizaciji, ne dopuštajući muškarcu da joj se uvuče pod kožu ili ju dotakne. Osam epizoda serija od kojih svaka nosi naslov od jedne riječi, preuzete su s njezine kože. Autom vozi po svom jezivom rodnom gradu sa prtljažnikom punim povijesti – alkoholičarka, poslana od strane ljubaznog urednika da pokrije priču o nečemu što bi potencijalno moglo biti serijsko ubojstvo mladih adolescentica. Hodajući po oštrici žileta između kontroliranog ludila i sulude stvarnosti, Camille se kreće u izmaglici boli, uvida i opijenosti mrseći glatke površine ustaljenih, pomalo dosadnih života.

Wind Gap je grad u kojem se djeca ponašaju kao odrasli, a odrasli kao djeca. Povremena neobičnost, poput gradske glasnogovornice Jackie (Elizabeth Perkins); vječno pijana, ali nepokolebljivo izravna. Građani su zaostali, a zapravo jedini odrasli muškarac koji ne skreće pogled jest John (Taylor John Smith). Osjetljivi gradski dečko, pridošlica u gradu, koji vidi širu sliku i otvoreno žali za svojom mrtvom sestrom – automatski postaje osumnjičenik i žrtveni jarac. Primarna industrija grada je svinjokolja koja daje odgovore na mnoga pitanja.

U gradskoj mreži obitavaju pauci, čija je kraljica Adora -  tajanstvena, drugačija i potpuno predana samouljepšavanju. Žena koja za pripemu čaja izgleda kao da je sišla s modne psite, školski primjer narcisa. No, njezina sudbina nije ni malo lijepa kao ona; njezina kći Marian, misteriozno umire u ranoj tinejdžerskoj dobi. Uz Camille i Marian, tu je i treća sestra, Amma. Prerano sazrijela mlada tinejdžerica koja kruži gradom na koturaljkama, mrzovoljna, željna pažnje; živi dvostrukim životom dobre djevojke ili zločeste djevojke, ovisno što joj je trenutno potrebno.

Veliku ulogu igraju flashbackovi u kojima upoznaješ Camillinu cimericu Alice (Sydney Sweeney) na psihijatrijskom odjelu, jezive bolničke prostorije, žalosne sahrane i ispraćaje pa sve do pokušaja samoubojstava, paničnih epizoda i seksualnog uznemiravanja. Next level su skrivene riječi u kadrovima na tijelima, slikama, izlazima s autoceste, autima, odjeći i ostalim drugim predmetima i pojavama; obožavam poruke skrivene na takav način, dodaju poseban dašak kompletnoj seriji.

Naposljetku, priča dobiva svoj epilog i to kakav. Zanimljiva, napeta, posve drugačija, u nekim djelovima neobična, mračna i brutalna; zbog svega drži pažnju do zadnjih sekundi. Jasno je da ovdje obitelj ostavlja najdublje ožiljke. Tijelo kao glavni dokaz otkriva istinu, zločinci završavaju iza rešetaka, a oštećeni ostaju ranjeni, nespremni za promjenu, stvarajući mirnu masku koja štiti bijesno čudovište nastavljajući ciklus nasilja pod zaštitom konformizma. Nikad suočeni s terorom u sebi, prenose ga na druge jer i čudovišta žele nekako ozdraviti.

Do idućeg puta, Ivana. #čitamose