Objašnjeno zašto radije posežemo za čokoladom nego za jabukom
Hrana nam je nužna za preživljavanje. Daje nam energiju i hranjive tvari te time omogućuje našem organizmu normalno funkcioniranje. Međutim, hrane je sve više i više te njezin unos ne ovisi samo o dostupnosti ili o osjećaju gladi već i o emocijama koje uz hranu vežemo. Studiranje je vrlo stresno razdoblje tijekom kojega je lako nekoj hrani dati titulu utješne hrane ili čak nagrade, ali postoje i načini na koje se ovisnosti o hrani možemo riješiti.
Hrana nam je nužna za preživljavanje. Daje nam energiju i hranjive tvari te time omogućuje našem organizmu normalno funkcioniranje. Međutim, hrane je sve više i više te njezin unos ne ovisi samo o dostupnosti ili o osjećaju gladi već i o emocijama koje uz hranu vežemo. Studiranje je vrlo stresno razdoblje tijekom kojega je lako nekoj hrani dati titulu utješne hrane ili čak nagrade, ali postoje i načini na koje se ovisnosti o hrani možemo riješiti.
Iako sam pojam ovisnost o hrani nije u potpunosti točan, jer je hrana životno važna i bez nje ne možemo, dokazano je da neki sastojci hrane, za razliku od drugih, izazivaju pojačano lučenje neurotransmitera u mozgu koji su odgovorni za osjećaj zadovoljstva. Glavni je igrač u ovom slučaju dopamin. On regulira emocije i motivaciju te nam mozak njegovim lučenjem poručuje da mu se ono što smo napravili sviđa. To se čini logičnim kada razmislimo da je jedenje neophodno za preživljavanje, a našem je mozgu preživljavanje visoko na listi prioriteta. Ovisno o osobnim preferencijama, određena vrsta hrane više ili manje potiče lučenje dopamina. Naposljetku razvijamo potrebu, tj. ovisnost o ugodnom osjećaju uslijed svake nove doze dopamina.
Loše je što se ponavljanim unosom iste vrste hrane smanjuje razina izlučenog dopamina te nam tako, nakon nekog vremena svakodnevne konzumacije, nije više dovoljna samo jedna kockica čokolade ili jedna šalica kave pa unos povećavamo dok ne dođemo do jednakog emotivnog uspona kao i prije. Iako ovisnost o neprerađenoj hrani nije isključena, žudnja za industrijskim prerađevinama, poput čipsa i čokolade, ipak je češća.
Ljudi jako vole sol, šećer i masnoće. Osim same vrste hrane, važna je i njezina količina. Tu je činjenicu već odavno prepoznala prehrambena industrija te su velike multinacionalne kompanije koje proizvode slatkiše i grickalice razvile proizvode u kojima omjer sastojaka odgovara takozvanom Bliss pointu, odnosno razini koja najviše stimulira osjećaj ugode u mozgu te nas vuče da ga ponovno postignemo, što te proizvode čini poželjnijima u odnosu na druge. Dakle, zaista postoji razlog zbog kojega nam je draže pojesti čokoladu umjesto jabuke.
Foto izvor: Flickr
Šećer je već dugo na crnoj listi kada je riječ o ovisnosti. Smatra se jednim od sastojaka hrane koji najlakše stvara ovisnost zbog svoje jake stimulacije centara za sreću u mozgu, a uz njega se često spominje i sol koja čini čuda u našim okusnim pupoljcima pojačavajući okuse bilo koje hrane. Međutim, svaka hrana koja nam je iznimno fina može stvoriti ovisnost uslijed lučenja dopamina, pa čak i začini, poput cimeta ili kima, ali to ni ne mora biti tako loše, naravno ako se u obzir uzme umjerenost. Još jedan sastojak koji se uvijek spominje u kontekstu ovisnosti jest kofein. Osim stimulacijskog djelovanja, naglo smanjivanje količine kofeina u prehrani može uzrokovati čak i fizičke simptome, poput glavobolje. Kofein je najzastupljeniji u kavi i energetskim pićima, ali nalazi se i u čokoladi i čaju. Aspartam iz dijetalnih gaziranih pića također može uzrokovati ovisnost pa pripazite i s tim.
Nije cilj izbjegavati bilo koju vrstu hrane te svaka namirnica može biti dio pravilne i uravnotežene prehrane. Međutim, ako bilo koju hranu ne možete tako lako pustiti iz ruke i prestati jesti, iako više niste gladni, postoji vjerojatnost da se njome samo želite oraspoložiti. Nije to loše u početku, ali takvo ponašanje može imati negativne posljedice, poput nakupljanja viška masnog tkiva. Znamo, nije lako reći ne još jednom keksu, ali postoje načini na koji se možemo oduprijeti ovisnosti o hrani. Kao prvo, hrana nije dobra strategija za nošenje sa stresom i emocijama, kojih na naše veliko oduševljenje ne fali tijekom studentskih godina. Oni će tu i dalje biti nakon što se pokušate utješiti hranom. Zastanite na trenutak i pronađite druge mehanizme nošenja sa stresom. Kako biste izbjegli posrtanje, svoju prehrambenu ovisnost učinite teže dostupnom i nemojte ju uvijek imati u ormariću pored kreveta.
