(Ne)pismenost digitalnoga doba ili nagovor na čitanje
Otkrivamo kako ono što čitate utječe na vašu sposobnost pisanoga izražavanja, tj. što utječe na to da vam na fakultetu hvale ili loše ocjenjuju seminar. Ako želite usavršiti svoje jezične vještine, čitajte.
Otkrivamo kako ono što čitate utječe na vašu sposobnost pisanoga izražavanja, tj. što utječe na to da vam na fakultetu hvale ili loše ocjenjuju seminar. Ako želite usavršiti svoje jezične vještine, čitajte.
Da su lektori portala Studentski.hr osim u opažanju pogrešaka vješti i u pisanju, odlučili su vam pokazati nizom članaka o problemima s kojima se svakodnevno susreću. A kako biste uhvatili koje zrnce lektorske mudrosti i otkrili što to lektorima zadaje glavobolje, redovito pratite lektorske kronike.
U prošlome članku lektorskih kronika mogli ste pročitati ponešto o važnosti standardizacije jezika i njezinoj ulozi u olakšavanju sporazumijevanja među svim govornicima određenoga jezika. Ipak, kako bi se jezični standard mogao usvojiti i kako bi se njime moglo svakodnevno koristiti, potrebno je biti pismen. Pismenost je uvelike povezana s čitanjem. Ne vjerujete? Pokušat ćemo vas uvjeriti ovim člankom.
Vezano: Je li nam standardni jezik uopće potreban?
Što je to zapravo pismenost?
U suvremenom svijetu sve se više govori o pismenosti. No jeste li se ikada zapitali što je to zapravo pismenost? Je li dovoljno samo poznavati slova i prema vlastitome nahođenju redati ih kako biste stvorili ono što zovemo riječima?
Iako se pismenost u užem smislu definira kao sposobnost čitanja i pisanja, navedeni je pojam višeznačan, a mijenja se u skladu s informacijskim formama koje se razvijaju usporedno s civilizacijskim i tehnološkim napretkom društva. Generacije koje odrastaju u digitalnome okruženju sve manje poznaju pravopis i gramatiku, a fond riječi kojima se svakodnevno koriste izrazito je oskudan. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić za portal Al Jazeera Balkans navodi da su sposobnosti čitanja i pisanja danas samo početak pismenosti, a razvoj računalne tehnologije (čitaj: razvoj pravopisnih provjernika, tj. spellcheckera) smatra krivcem za sve prisutniju polupismenost, odnosno nepoštivanje osnovnih pravopisnih i gramatičkih pravila u neformalnoj komunikaciji na društvenim mrežama, u medijima, ali, nažalost, čak i u službenim dokumentima. Moderna tehnologija donosi mnogo promjena, dobrih i loših.
– Jedna od tih manifestacija lošega jest i površnost u svemu, pa tako i u jezičnim pitanjima. Brzina koja nam je omogućena zapravo radi na štetu kvalitete. No, ipak moramo jasno razlikovati uporabu jezika na razini neobvezne komunikacije i na razini službenoga obraćanja. Te se dvije razine nikako ne bi smjele miješati. – navodi dr. sc. Jozić u nastavku.
Po pitanju toga da su čitanje i pisanje tek početak, moramo se složiti. Razvoj tehnologije doveo je do mogućnosti razdvajanja pojma pismenosti na nekoliko razina. Osnovna pismenost obuhvaća vještine pisanja, čitanja i računanja, funkcionalna pismenost razumijevanje pisanih uputa u svakodnevnome životu, a višestruka pismenost, osim jezične sposobnosti, odnosi se i na mogućnost iščitavanja značenja iz različitih oblika multimodalne komunikacije, tj. obuhvaća informacijsku, čitalačku, medijsku i međukulturnu pismenost.
Ipak, u ovomu će se članku raspravljati o pismenosti kao uvažavanju jezičnoga standarda i nadilaženju razine polupismenosti te povezanosti takve vrste pismenosti s čitanjem.
Kako čitanje utječe na pismenost?
Digitalno doba i razvoj tehnologije očigledno utječu na čitateljske navike mladih. Oni danas, nažalost, sve manje čitaju. One koji vole čitati vršnjaci smatraju čudacima, a mnoštvo informacija kojima nas masovni mediji bombardiraju svaki dan ne ostavlja dovoljno vremena za to da se zaista posvetimo nekoj knjizi. Za poticanje ljubavi prema knjizi, važno je njegovati čitateljske navike. Čitanje nije nešto što nam je urođeno, ono je evolucijska inovacija stara tek nekoliko tisuća godina. Dakle, čitateljska se pismenost oblikuje reprogramiranjem našega mozga, a posljedica čitanja intelektualna je evolucija ljudske vrste. Prije nego što počnemo uspješno čitati, moramo svladati određene korake koji nam omogućuju razumijevanje. Najprije trebamo početi raspoznavati glasove u riječima, a zatim naučiti koji grafički znak predstavlja koji glas. Nakon toga možemo početi ulančavati riječi u rečenice pa rečenice u tekst. Slijedi raspoznavanje mnogih značenja riječi, različitih struktura teksta i onda, napokon, možemo početi čitati s razumijevanjem.
Poslužit ćemo se razlikom između čitača i čitatelja koju nudi dr. sc. Anita Peti Stantić u svojoj knjizi Čitanjem do (spo)razumijevanja kako bismo opisali razinu pismenosti prosječnoga govornika hrvatskoga jezika. Prema njezinu shvaćanju, čitač je onaj tko zna čitati, dok je čitatelj onaj tko uživa čitajući i svakim novim čitanjem nadograđuje svoju sposobnost čitanja koja postaje sredstvom izgradnje njegova svijeta i njega kao intelektualnoga bića. Prosječni je govornik hrvatskoga jezika čitač jer čita zato što mora, dakle ne uživa u čitanju i ne posvećuje mu svoju pažnju na način koji bi mu omogućio da se dodatno opismeni.
Iako čitanje možda i nije omiljena aktivnost mladih danas, ono nudi mnoge blagodati. Čitanjem se proširuje rječnik – što više čitate, više će se novih riječi pronaći u vašemu svakodnevnom vokabularu jer čitanje omogućuje prirodno i spontano usvajanje različitih izraza čime se razvija sposobnost pisanoga izricanja vlastitih misli. Istraživanja pokazuju i to da čitanje poboljšava pamćenje, koncentraciju te sposobnosti razmišljanja i slušanja. Slično je i sa sposobnošću pisanoga izražavanja. Kad čitamo, nesvjesno imitiramo autorov način izražavanja, pa ga nerijetko prihvaćamo te se kasnije njime koristimo u svakodnevnoj komunikaciji. Dakle, razvijaju se i naše komunikacijske vještine. Čitanjem, također, upoznajemo jezik i njegove zakonitosti, pa počinjemo shvaćati zašto je važno lijepo se izražavati. Sposobnost čitanja dužih tekstova ključna je za razumijevanje složenih ideja i razvoja sposobnosti kritičkoga mišljenja. Stoga, kako bismo bili sposobniji razmišljati, trebamo čitati knjige.
Ako ne znate kako se motivirati za čitanje, evo nekoliko prijedloga. Čitajte ono što vas zanima, a nemojte se ograničiti samo na literaturu potrebnu za prolazak na ispitu ili kolokviju. Pokušajte čitati svaki dan pomalo, ne morate (i ne možete) u jednoj večeri progutati cijelu trilogiju Gospodara prstenova ili Marxov Kapital. Bilježite najvažnije/najzanimljivije što ste pročitali pa ćete se lakše prisjetiti sadržaja knjige i kad uzmete nekoliko dana pauze od nje. Pokušajte pronaći nekoga s kime ćete raspravljati o pročitanom. Kad nešto ne razumijete, pročitajte ponovno (ako to ne upali, možete pokušati čitati naglas – i to pomaže u razumijevanju). Nije loše odrediti si određeno doba dana za čitanje ili pronaći posebno mjesto na kojemu ćete čitati. Tijekom čitanja postavljajte si pitanja da biste provjerili jeste li sve shvatili i oblikovali vlastito mišljenje o pročitanome.
Ono ste što čitate!
Velik je problem današnjice to što je čitanje informacija online postalo normom. Iako razvoj tehnologije olakšava pristup mnogim knjigama i časopisima koje možemo čitati na računalu iz udobnosti svojega doma, bez potrebe za odlaskom u knjižaru ili knjižnicu, posežemo za kojekakvim tekstovima. Ipak, nepismenost autora takvih tekstova nije ništa u usporedbi s nepismenošću komentara na društvenim mrežama i portalima koje može pisati bilo tko, a među kojima se vrlo rijetko pronađe neki za čijega se autora može reći – Vidi, ovaj je čovjek pismen. No ovaj aspekt komunikacije ipak pripada području privatne jezične aktivnosti, stoga ćemo se usmjeriti na ocjenu tekstova koji podliježu pravilima standardnojezičnoga normiranja pa kao zaključnu rečenicu ovoga odlomka napisati sljedeće: Jean Anthelme Brillat Savarin još je u 19. stoljeću izjavio da smo ono što jedemo, na tragu toga danas izjavljujemo – ono ste što čitate!
Što povezuje Nietzscheove aforizme, e-poštu, chat i SMS?
Friedrich Nietzsche, njemački filozof poznat po svojemu aforističnu stilu pisanja, zbog problema s vidom koji ga je ometao u njegovu radu odlučio je nabaviti pisaći stroj. Stroj mu je uvelike olakšao posao, ali upotreba novoga medija utjecala je i na promjenu njegova stila pisanja. Primijetivši promjenu, jedan je njegov prijatelj Nietzscheov novi stil nazvao telegramskim i u pismu ga upozorio na to da će uz pomoć novoga sredstva stvoriti i posve novi idiom. Prihvativši prijateljevu opasku, F. Nietzsche zaključio je da sredstvo kojim se koristimo doista utječe na naš način izražavanja, a medijski teoretičar Friedrich Kittler analizom je njegovih djela potvrdio da se, od dana kad je počeo pisati strojno, Nietzscheova proza uistinu promijenila, a njegovi argumenti postali aforistični.
No kakve to ima veze s e-poštom, chatom i SMS-om? Na Nietzscheov je stil pisanja utjecao pisaći stroj, a na način pisanja i pismenost našega, digitalnog doba utječu sredstva kojima se koristimo kad prenosimo poruke svojim sugovornicima. Ako promotrimo način oblikovanja svojih misli, odnosno rečenice kojima se koristimo kad pišemo SMS-ove, poruke e-pošte, kao i poruke koje šaljemo dok se dopisujemo s prijateljima na chatu, možemo primijetiti često jezično sažimanje i sveprisutnu upotrebu vizualnih sredstava komunikacije (emotikona, GIF-ova, memova). Zatim, pojavljuje se i mnoštvo hashtagova koji, prema pravilima o njihovu kreiranju, ne bi trebali sadržavati više od dvadeset znakova, sve se riječi u njima trebaju pisati bez razmaka, dijakritičkih znakova i razgodaka, a postoji i preporuka o tomu da se ne treba naći više od tri hashtaga po jednoj objavi. Upotreba ovoga specifičnog stila komunikacije postaje dijelom svakodnevnoga izričaja, pa utječe i na način izražavanja koji rabimo u služben(ij)oj komunikaciji. Stoga često svjedočimo različitim polupismenim objavama na društvenim mrežama, novinskim člancima, obavijestima i reklamnim sadržajima.
Umjesto zaključka
Ako ste pažljivo čitali ovaj članak, zasigurno ste uvidjeli što sve utječe na sveopću (ne)pismenost digitalnoga doba u kojemu živimo. S obzirom na to, važno je dio svojega slobodnog vremena posvetiti čitanju kvalitetnih tekstova. Čitanje razvija naš vokabular, poboljšava komunikacijske vještine, utječe na našu jezičnu kreativnost, a redovitim čitanjem upoznajemo jezik i njegove zakonitosti te ih tako nesvjesno i usvajamo. Sve to utječe i na našu pismenost. Onaj tko posveti više vremena čitanju, zasigurno će biti pismeniji od onoga komu je čitanje samo nužno zlo i trudi ga se izbjeći na sve moguće načine. Jedino što možemo reći za kraj ovoga članka sljedeće: kako biste usavršili svoja jezična znanja, jednostavno – čitajte!
