Istinitost informacija

Medijska pismenost: Kako prepoznati lažne vijesti?

Danas je, u doba epidemije i teških vremena koja su nastupila zbog prirodnih katastrofa, posebno važno obratiti pažnju na ono što čitamo i kako čitamo.

1.4.2020.

Informacije su ono što nam zasigurno ne nedostaje u ovom razdoblju. Dostupnost podataka u današnjem je dobu sve veća i ponekad je teško procijeniti što je od njih korisno i istinito, a što je nešto čime se samo privlači pažnja.

Kako je rekao Denzel Washington, američki glumac, u videoisječku koji kruži društvenim mrežama: Ako ne čitate novine, neinformirani ste. Ako čitate, dezinformirani ste. Objašnjava kako je cilj mnogih medija samo to da budu prvi u prenošenju vijesti, no poziva na odgovornost koju oni imaju, a to je reći istinu. Sve je manje važno kome štete, koga će uvrijediti, a sve više se stavlja naglasak na biti prvi.

Danas je, u doba epidemije i teških vremena koja su nastupila zbog prirodnih katastrofa, posebno važno obratiti pažnju na ono što čitamo i kako čitamo.

Medijska pismenost termin je koji se koristi u obrazovanju, ali i u suvremenom svijetu u kojem ona poprima sve veće razmjere. Definira se kao sposobnost građana da ostvare pristup, da analiziraju i da proizvode informacije u određene svrhe te se smatra jednim od najvažnijih oblika pismenosti u 21. stoljeću. Dakle, više nije važno samo čitati i pisani, slušati i govoriti već i znati kritički razmišljati.

Vezano: Ministar Božinović: Šale na račun koronavirusa mogu postati opasne!

Što su dezinformacije?

Dezinformacije su sve one lažne, netočne ili zavaravajuće informacije koje su osmišljene i predstavljene kako bi nanijele štetu javnosti ili kako bi se stekao profit, primjerice veća čitanost.

Detaljnije, to su informacije koje su zavaravajuće, izmišljene, netočne, govore o događajima koji se nikad nisu dogodili, prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene te najave događaja koji se nikada neće dogoditi, narušavaju povjerenje u društvu, umanjuju vjerodostojnost medija i kanala kojima se prenose, mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja, mogu biti namjerne i slučajne, netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije, nisu novi fenomen i postojale su i prije medija, doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija.

Glavni je cilj manipulirati publikom i navoditi na pogrešne zaključke o osobama, događajima ili pojavama o kojima se lažno izvještava i piše. Nitko, naravno, ne želi da se njime manipulira ili da se osjeća loše, tužno ili ljuto zbog neke vijesti, pogotovo one koja uopće nije istinita i nema nikakvu težinu. Zbog toga je važno naučiti prepoznati lažne vijesti jer ponekad i mi sami – ne provjeravajući takvu vijest, koja zapravo nije vijest – postajemo dio kruga prenošenja lažnih vijesti u javnome prostoru, osobito preko društvenih mreža na kojima gotovo svi imamo otvorene osobne profile.

Ključna pitanja

Prilikom analize medijskih sadržaja važno je postaviti ključna pitanja koja se mogu podijeliti u tri skupine:

publika i autorstvo: tko je kreirao određenu poruku i s kojom svrhom, tko je ciljana publika, tko je platio za tu poruku, tko bi mogao imati koristi od te poruke, koga bi ona na bilo koji način mogla oštetiti, zašto bi ta poruka mogla biti važna pojedincu, koje bi radnje pri odgovaranju na poruku morao poduzeti pojedinac
poruke i značenje: koje se vrijednosti, ideje, informacije i stajališta njome prenose; koje su informacije izostavljene iz poruke, a koje bi mogle biti važne; koje su tehnike korištene, s kojim razlogom, kako različiti ljudi mogu na drugačiji način interpretirati poruku, na koji način pojedinac interpretira poruku i što može naučiti o samome sebi na temelju svoje reakcije ili interpretacije
prikaz u medijima i stvarnost: kada je poruka nastala, na koji je način poslana publici te radi li se o činjenici, mišljenju ili nečem trećem; koliko je poruka pouzdana i na temelju čega pojedinac to misli te tko su izvori informacija, ideja i tvrdnji.

Alati za provjeravanje činjenica

Osim ovoga postoje i određeni alati koji tvore sustav provjere činjenica. Taj je sustav osmišljen u novinarstvu, a prvi put predstavljen je u velikim redakcijama prije stotinjak godina kada su osnovani posebni uredi kojima je bio cilj da prije objave provjere sve informacije koje su navedene u članku, poput američkog magazina Time. Zadnjih dvadeset godina ovaj sustav koristio se kako bi se provjeravala istinitost izjava političara, pogotovo kad je riječ o predizbornim obećanjima i realizacije obećanog nakon što preuzmu vlast.

Postoje alati kojima se svi možemo služiti kako bismo provjerili autentičnost činjenica. Na engleskom su jeziku najutjecajnije stranice Snopes i PolitiFact, koji je dobio i Pulitzerovu nagradu. Od hrvatskih stranica ističe se Faktograf. No, čak i s ovim alatima za provjeru činjenica također treba biti oprezan, a provjereni pretraživači nalaze se na stranici Međunarodne mreže provjeravatelja činjenica.

Provjeravanje činjenica vrlo je korisna vještina i kao takvu ju je potrebno razvijati. Možete pokušati izvježbati sami sebe tako da na jednom od popularnih portala odaberite naslov koji vam djeluje jako zanimljivo i koristi riječi i rečenice poput: senzacionalno, ovome se nije nadala, nevjerojatno, ovo je nevjerojatno, nećete vjerovati ili nešto slično.

Postavite si sljedeća pitanja:

Ima li ta objava odgovore na novinarska pitanja: tko, što, kada, gdje, zašto i kako?
Tko je autor objave?
Možete li prepoznati izvore informacija u objavi?
U kakvoj je vezi naslov sa sadržajem teksta?
Promovira li objava neki proizvod?
Je li ovo prvi put da ste primijetili ovakav naslov?
O kojoj se temi radi?
Ako su navedeni neki podaci, mogu li se provjeriti?
Je li uz objavu objavljena i fotografija?
Biste li kliknuli ponovno?
Kako ste se osjećali nakon što ste kliknuli i pročitali cijelu objavu?

Vježbajte ovu vještinu i tako zaštite svoje mentalno zdravlje i zdravlje drugih te dvaput razmislite prije nego što nešto javno podijelite s ostalima!