Magistra psihologije otkriva što se dogodi kada svijet Harryja Pottera i „Igre prijestolja” spojite sa psihologijom
Magistra psihologije Dubravka Pešorda otkrila nam je kako izgleda spajanje psihologije i popularne kulture te kako se ono održava na ljude.
Magistra psihologije Dubravka Pešorda otkrila nam je kako izgleda spajanje psihologije i popularne kulture te kako se ono održava na ljude.
Nedavno je izašla nova epizoda popularne serije Igra prijestolja o kojoj vjerujemo da nije potrebno pisati nešto detaljnije, a koliko se ta serija uvukla u naše živote, moglo se primijetiti i na PsihoFestu koji je bio održan na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Riječ je o predavanju koje je održala magistra psihologije Dubravka Pešorda ujedno i bivša članica portala Studentski.hr. Dubravka je osnovala udrugu Centar Madrugada u kojoj pruža usluge psihološkog savjetovanja. Trenutno je uključena u četverogodišnju edukaciju za psihoterapeuta transakcijske analize, no zaposlena je i kao školska psihologinja u dvjema osnovnim školama u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
– Na PsihoFestu sam govorila o moći u Igri prijestolja. Moć je nekako otpočetka glavna tema serije – gotovo svi žele moć, žele prijestolje, svatko iz svojih razloga. U psihologiji je potreba za moći uglavnom istraživana unutar psihologije rada pa se moć u istraživanjima zapravo odnosi na moć šefa prema podređenima. Iako se GoT ne odvija u organizacijskom kontekstu, odnos snaga je sličan, pa sam to smatrala prikladnim za analizu. Psiholozi su identificirali sedam izvora moći te sam likove iz Igre prijestolja analizirala kroz te izvore – što je ono što njima donosi moć, na koji način se to vidi, koliko je takva moć trajna i je li određena vrsta moći popularna među njihovim podređenima. U analizi su se našli Ned Stark, Tywin Lannister, Robert Baratheon, Stannis Baratheon, Daenerys Targaryen, Jon Snow, Jaime Lannister, Cersei Lannister, maester Luwin i mnogi drugi. Također, raspravljali smo o tome postoji li najbolja vrsta moći te u kojim slučajevima moć nestaje. – otkrila nam je Dubravka.
Dubravka Pešorda, Harry Potter; privatna kolekcija:Dubravka Pešorda
Ovakav način predavanja, u Dubravkinu slučaju, potječe od uvodne edukacije iz područja transakcijske analize kada se za vježbu morala prisjetiti svoje najdraže bajke iz djetinjstva te ju prepričati na način na koji je povezana s njom samom. Kako ona kaže, svaka knjiga, serija ili film koji nam se svidi, svidi nam se jer na neki način rezonira s nama; na nekoj nas nesvjesnoj razini dotiče. Kada je to osvijestila, počela je puno više analizirati sve što čita i gleda te istraživati što je ono što joj je zapravo privlačno u tim filmovima i serijama. Od tada često ima slična predavanja na festivalima popularizacije znanosti pa je tako i na prošlom PsihoFestu održala predavanje pod nazivom Svijet Harryja Pottera u očima psihologa, a na Danu za znanost u Koprivnici 2016. govorila je o poremećajima ličnosti u Igri prijestolja. Otkrila nam je i što misli o povezivanju psihologije i popularne kulture te dala savjet budućim kolegama.
Smatraš li da bi bilo dobro da se s vremena na vrijeme, odnosno kada je to moguće, spaja popularna kultura sa psihologijom i jesi li primijetila da se to odražava na studente ili na one koji slušaju predavanje pa da, primjerice budu više uključeni u predavanje, pokažu veću zainteresiranost i slično?
– Apsolutno mislim da bi to bilo korisno. Na svakom mom predavanju o psihologiji u popularnoj kulturi dvorana je popunjena dokraja, a zapravo govorim o ozbiljnim, znanstvenim, psihološkim fenomenima. Također, slušatelji su uvijek aktivni i zainteresirani te dobivam velik broj pitanja. Psihologija je znanost o ljudima i za ljude. Svatko bolje uči kad mu se daju primjeri koji su zanimljivi i primjenjivi. Naišla sam u programu jednog američkog sveučilišta na čitav kolegij iz razvojne psihologije posvećen Igrama gladi s temama utjecaja siromaštva na dječji razvoj, medijske propagande, klasne podijeljenosti i slično. Voljela bih proširiti priču s pojedinačnih povremenih predavanja na neku veću, zaokruženu cjelinu; bilo fakultetski kolegij, ljetnu školu, online-tečaj i slično. Mislim da imam puno toga za dati u ovom području. Zasad sam napokon pokrenula blog Expecto Psychologum na kojemu pišem o psihologiji u popularnoj kulturi. Još je uvijek u početnoj fazi zbog drugih obaveza, no uskoro ću mu se moći više posvetiti.
Koje te područje tvoje struke najviše zanima i imaš li savjet za buduće psihologe?
– Život me odveo u školsku psihologiju. Iako mi to nije bio cilj, moram priznati da sam se pronašla i nadam se ostati u školi neko duže vrijeme. Dugoročno se ipak vidim u psihoterapiji i vođenju različitih edukacija. Za studente psihologije i one koji razmišljaju o tome da to postanu imam samo jedan savjet – budite znatiželjni! Studij je divan, studij je zanimljiv, studij će vam donijeti prijateljstva za cijeli život – i studij nije dovoljan. Nikad nećete imati više vremena i mogućnosti istraživati sebe i ono što vas zanima nego na studiju. Pokušajte volontirati na bilo čemu što vam se čini iole zanimljivo, poslušajte i kolegije s drugih odsjeka ili fakulteta, otiđite na neke radionice ili konferencije. Uspjeh u studiju ne garantira ništa, ali pronalaženje onoga što vas stvarno zanima i ostvarivanje kontakata neprocjenjivo je.
Ako vas je privukao njezin zanimljiv pristup psihologiji, još neke zanimljive radove možete pronaći u njenom poglavlju u knjizi Psihofestologija 2 o osobinama ličnosti i njihovoj povezanosti s domovima u Hogwartsu te u članku časopisa Psyche o kulturi časti u Igri prijestolja.
