Jezična pravila koja naši lektori (ne) vole

Da su lektori portala Studentski.hr osim u opažanju pogrešaka vješti i u pisanju, odlučili su vam pokazati nizom članaka o problemima s kojima se svakodnevno susreću. A kako biste uhvatili koje zrnce lektorske mudrosti i otkrili što to lektorima zadaje glavobolje, redovito pratite lektorske kronike.

Prosječni lektor: prirodno mu je stanište među knjigama; iako inače ne obitava u jatu ili krdu, može ga se naći u grupnim raspravama o temama kao što su naglasak riječi radijator, značenje prijedloga kroz, status riječi zrakomlat i zapozorje u hrvatskom jeziku ili razlika između crtice i spojnice; hrani se jezičnim zavrzlamama, a prirodni mu je neprijatelj neusklađeno jezično pravilo. Pripada porodici kroatista, o čijim smo životnim navikama već pisali.

---

Vezano: Profesionalna deformacija kroatista

---

Prosječnog lektora često se, dakle, zamišlja kao grammar nazija koji lektorira skripte prije učenja, ispravlja čak i vlastite poruke, a veći dio dana provodi žaleći se kako su svi oko njega nepismeni. Iako su naši lektori na portalu Studentski.hr i sami svjesni da se mogu pronaći u mnogim lektorskim stereotipima, odlučili su progovoriti o nekim jezičnim pravilima koja (ne) vole i koja im često zadaju muke.

Kurzivirano (Italic) pisanje stranih riječi

Ako ispisujete nečiji citat ili izjavu, vjerojatno nećete dvojiti o tome trebate li to izdvojiti kurzivom ili navodnicima. Ovime naglašavate da je netko drugi autor tih riječi i da one pripadaju nekome drugome. No, što kad se radi o pojedinim riječima? Riječ decoupage djeluje prilično neobično i strano, pa neće biti neobično napišemo li je u kurzivu, posebno ako nismo sigurni u njezino značenje. Tu su također i riječi kao što su mail ili weekend. Njih smo već navikli vidjeti u oblicima mejl i vikend. Možda ovako napisane prođu i neke novije riječi poput šerati ili lajvstrimati. No što kad se radi o riječi rock? Ili riječi pizza? Jezična pravila slažu se oko toga da svaku riječ stranog porijekla koja nije prilagođena hrvatskom pismu i izgovoru treba pisati u kurzivu. Tako se one pravilno pišu kurzivirano (rock, pizza) ili bi ih se moglo pisati prema izgovoru (rok, pica), no to tek djeluje neobično. Smatraju se stranima iako se neke od njih koriste prirodno poput riječi boja, hlače, škola ili bicikl (koje su, usput, također porijeklom iz stranih jezika).

U ime...

Netko je jednom rekao da osoba misli da joj pripada njezino vlastito ime, no zapravo joj pripada samo nominativ njezina imena, barem u hrvatskom. Sve riječi, pa tako i imena, jezik pokušava izjednačiti s ostalima i kategorizirati ih kako bi im mogao prilijepiti odgovarajuće nastavke u ostalim padežima. Postoje neka imena s kojima to baš i ne ide tako lako i s kojima jezik ne zna što bi. I tako su nastala pravila prema kojima je u redu napisati da negdje nema Andree i da netko dolazi  Matei, ali ne i da nema Sofie ili da dolazi Lucii. Pravilno, dakle, trebalo bi biti Sofije, Lucije, Antonije iako se te osobe zovu Sofia, Lucia i Antonia. Hrvatski jezik u pismu često ima problema i sa stranim imenima kad od njih pokušava stvoriti svoje oblike. Tu su poteškoće još veće pa su prijedlozi za njihovo rješavanje još neobičniji. Tako u različitim jezičnim priručnicima dobivamo rješenja kao što su Tennesseeev, Whooov (prema obliku Whoo), Oprin (prema imenu Oprah), limijerovski (prema Lumière) ili sentegziperijevski (prema imenu Saint-Exupéry).

Izići iz male kućice i ostali pleonazmi

Ako napišete da je netko ušao unutra ili izišao van, zapravo ste napisali da je netko krećući se dospio unutra unutra ili krećući se dospio izvan nečega van – tako barem kažu jezična pravila koja spojeve riječi kao što su zajedno s, mala kućica, izići van, popeti se gore, zato što ili no međutim nazivaju pleonazmima. To znači da jedna njihova sastavnica već ima značenje cijelog spoja i da zato spoj riječi izriče isto značenje dvaput. Dok se naši lektori slažu s time da postoje pleonazmi i da se oni najčešće mogu preformulirati kako bi se izbjegla dvostrukost značenja, ipak se slažu s tim da oni ponekad mogu biti dobar stilski odabir ili da neki od tih izraza uopće nisu pleonastični.

Točke, zarezi, razmaci, postoci, navodnici...

Pravopisni i interpunkcijski znakovi znaju zadavati velike muke našim lektorima. Ovdje imamo razliku između crtice i spojnice (spoiler alert: spojnica se nalazi unutar riječi kao što su prostorno-vremenski, 3-sobni i Brlić-Mažuranić, a crtica  — povezuje dijelove rečenice) i ta je razlika između ostalog i u njihovoj dužini! Zatim imamo pravila prema kojima možemo pisati 1./2. ili 1/2. s istim, ali i različitim značenjem, mogućnost da postotke pišemo kao 2% ili 2 %, brojeve koje možemo pisati s točkom, zarezom ili razmakom, navodne znakove koje možemo pisati gore, dolje, okrenute prema gore ili prema dolje…. Sve su ovo sitni dijelovi teksta koji mogu znatno utjecati na značenje u tekstu, pogotovo ako stoje uz brojeve. Zbog toga su i pravila koja se odnose na ovo područje prilično opsežna, no problemi nastaju kad pronađete situaciju za koju ne postoji pravilo ili kad naiđete na pravila koja se međusobno pobijaju. Zbog toga nije čudno što se našim lektorima nekad zbog ovih pravila diže kosa na glavi.

Postoci? Postotci? Može oboje!

U brojnim pitanjima u hrvatskom jeziku mogu se pronaći različita, pa i kontradiktorna jezična objašnjenja i pravila. Zbog toga ćete često, pitajući se o pravilnom pisanju neke riječi, čuti da su ispravna oba rješenja između kojih se dvoumite. I dok je onima koji se ne bave jezikom ovaj odgovor često neobičan i neprihvatljiv, naši lektori s njim imaju love-hate odnos. Iako će vam reći da i oni mrze situacije u kojima nailaze na neusklađena pravila ili na nepostojanje pravila, ipak je to temelj za dogovor u timu. Naši lektori upravo se zato mogu dogovarati o jezičnim pravilima koja vole ili ne vole, a ako ste se pitali razgovaraju li oni onda i na lektorskim sastancima o jeziku, odgovor je – naravno! Zbog toga potajno i vole jezične situacije kad može oboje.