LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Lektorske kronike

Je li nam standardni jezik uopće potreban?

Dok je u hrvatskom jeziku vidljiva razlika između standardne jezične razine i organskih govora, što se odražava i u stilskoj obilježenosti, određivanju podrijetla pa time i perpetuiranju nekih predrasuda, postoje jezici koji su na drugačiji način riješili problem javne komunikacije.

Dok je u hrvatskom jeziku vidljiva razlika između standardne jezične razine i organskih govora, što se odražava i u stilskoj obilježenosti, određivanju podrijetla pa time i perpetuiranju nekih predrasuda, postoje jezici koji su na drugačiji način riješili problem javne komunikacije.

Da su lektori portala Studentski.hr osim u opažanju pogrešaka vješti i u pisanju, odlučili su vam pokazati nizom članaka o problemima s kojima se svakodnevno susreću. A kako biste uhvatili koje zrnce lektorske mudrosti i otkrili što to lektorima zadaje glavobolje, redovito pratite lektorske kronike.

Upotreba standarda u javnom životu

– U srednjoj sam školi imala razrednog kolegu koji je na satu hrvatskog jezika govorio čistim dijalektom. Čak i kad je govorio standardnim jezikom, u njegovu su se izražavanju snažno osjetila dijalektalna obilježja pa je to često djelovalo komično. Usprkos tome svi smo ga razumjeli i to nam nije predstavljalo nikakav problem. Profesorica ga je opominjala da smo u školi i da se moramo primjereno izražavati što mi je, iako je bilo opravdano, ponekad djelovalo radikalno jer koliko se god on trudio, baš mu i nije išlo. – priča nam jedna studentica.

Mnogobrojni primjeri iz današnjeg javnog života, ponajprije s televizije, svjedoče da se standardni jezik ne doživljava dovoljno ozbiljnim da bi ga se dosljedno koristilo. Standardni je jezik kodificirani nadregionalni idiom, neutralan i umjetno stvoren kako bi se svi građani mogli sporazumijevati bez poteškoća, na jednakoj razini te se koristi u javnoj komunikaciji i polifunkcionalan je, što znači da ima vrlo široku upotrebu. Činjenica da je on stvoreni jezik i da ga moramo učiti u školi kako bismo ga savladali čini ga djelomično stranim jezikom. Ipak, on je nužno sredstvo komunikacije jer kad bismo svi govorili svojim organskim idiomom, došlo bi do mnogobrojnih nesporazuma.

Novi trendovi u vezama: parovi koriste ChatGPT kako bi pobijedili u svađama



Vezano: Engleski naš svagdašnji – anglizmi u hrvatskom jeziku


Diglosija – alternativa standardu

Dok je u hrvatskom jeziku vidljiva razlika između standardne jezične razine i organskih govora, što se odražava i u stilskoj obilježenosti, određivanju podrijetla pa time i perpetuiranju nekih predrasuda, postoje jezici koji su na drugačiji način riješili problem javne komunikacije. U takvim jezičnim sredinama postoje 2 ili više inačica istog jezika koje se koriste u različitim situacijama i imaju različite uloge, ali su međusobno ravnopravne i legitimne. Najčešće se radi o specijaliziranoj uporabi za viši i niži registar. Ovakva se pojava naziva diglosijom.

Tipični jezici u kojima se javlja diglosija jesu francuski i haitski kreolski, norveški (varijante Bokmål i Nynorsk), klasični i razgovorni arapski, standardni njemački i švicarski njemački te moderni grčki (katarevusa i dimotiki). Prve navedene inačice jesu ono što bismo mi približno nazvali standardom, a lingvist Charles Ferguson, koji se bavio diglosijom, visokim varijetetom. On se može naučiti samo u školi i koristi se pri pisanju članaka, u govorima u parlamentu, na sveučilištima, u radioemisijama i u književnosti. Dakle, namijenjen je upotrebi u javnom životu.

Pridruži se Arriva timu kao Student Ambasador uz fleksibilno radno vrijeme i brojne atraktivne pogodnosti!


Lokalni se varijetet naziva niskim i rabi se pri davanju uputa posluzi, konobarima, radnicima, njime se razgovara s prijateljima i obitelji ili se pišu tekstovi folklorne književnosti. On je manje formalan i rezerviran za privatnu sferu. Važno je naglasiti da niski varijetet nije istovjetan našem govoru na narječjima jer je specijaliziran za određene funkcije u jeziku, dok upotreba narječja nije uvjetovana i arbitrarna je. Sličnost je u tome što se oboje koristi uglavnom na nižoj jezičnoj razini.

Možemo, dakle, zaključiti da svaka jezična zajednica teži uređivanju i reguliranju komunikacije svojih pripadnika. Moramo biti svjesni da cilj standardizacije jezika, na bilo koji način, nije potkopati jezičnu raznolikost i bogatstvo regionalnih idioma, već oblikovati jezik koji će olakšati sporazumijevanje i donekle izjednačiti komunikacijske vještine svojih govornika te pokriti što više funkcija.

PR-ovci političku komunikaciju u Hrvatskoj proglasili „Antikomunikacijom 2023. godine”


FOTO: UNSPLASH / JASON LEUNG