Studentska iskustva s ispita: „Pala sam vozački jer su ovce prelazile cestu!”
Više od polovice kandidata koji polažu vozački ispit barem jednom padne pismeni ili praktični dio vozačkoga ispita, a iskustva pri polaganju vozačkoga ispita s nama je podijelilo četvero studenata.
Više od polovice kandidata koji polažu vozački ispit barem jednom padne pismeni ili praktični dio vozačkoga ispita, a iskustva pri polaganju vozačkoga ispita s nama je podijelilo četvero studenata.
Vozačka dozvola u današnjem se svijetu smatra nužnom. Ona više nije samo simbol odrastanja i samostalnosti već i nužan zahtjev mnogih poslodavaca, zbog čega sve veći broj mladih želi što prije upisati autoškolu i položiti vozački ispit. Naime, od 2013. godine broj kandidata koji upisuju autoškolu povećao se za 10%. No, s porastom broja kandidata raste i broj ljudi koji padaju vozačke ispite. Ukupna prosječna prolaznost iz Prometnih propisa kreće se između 49 i 53%, a iz praktičnoga dijela ispita, Upravljanja vozilom, između 56 i 62%. Dakle, više od polovice kandidata barem jednom padne vozački ispit.
Iako u prosjeku veći problem kandidatima predstavlja polaganje praktičnoga dijela ispita, nekima ni prometni propisi nisu lagani. Ono što mnogima predstavlja problem polažući propise visok je broj bodova koji je potreban za prolaz, a bodove je lako izgubiti zbog manjka koncentracije. Lea, studentica Filozofskog fakulteta, teoretski je dio ispita polagala sedam puta:
– Pala sam propise sedam puta i nakon toga sam samo odlučila odustati od autoškole. Prvih nekoliko puta nisam dovoljno učila, a kasnije sam jednostavno uvijek pogriješila na nečemu što bih inače znala. Mislim da mi jednostavno nije suđeno da imam vozačku dozvolu. Trenutno ne razmišljam da ponovno upišem autoškolu, možda kasnije.
Tko god je polagao vožnju u Zagrebu, smatra kako ju je u tu najteže položiti, a zagrebački ispitivači koji namjerno ruše kandidate već su postali urbana legenda. Svoja iskustva o polaganju vozačkog ispita u Zagrebu s nama je podijelio Martin, student Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta. Ističe kako za padanje vozačkog često uopće nije kriv sam kandidat:
– Polaganje ispita iz vožnje mi je bilo stresno zbog tuđih priča o polaganju da se uglavnom nikad ne prolazi iz prve jer je ispitivačima pad dodatna zarada. Često se priča i tome kako razlozi zbog kojih ruše često nisu kandidatova krivnja. Na primjer, prijatelj i bratić su pali jer su pustili auto koji im je oduzeo prednost zbog straha od nesreće i neiskustva, što ne bi trebao biti razlog da ih se ruši. Ja sam ispit vožnje položio iz drugog pokušaja jer je moj instruktor promijenio auto netom prije ispita i nisam se baš uspio priviknuti na njega. Na jednoj laganoj uzbrdici mi se ugasio auto, a kad sam ponovno krenuo nisam se zaustavio na znaku stop, što jest bila moja krivica, ali i krivica mog instruktora koji mi nije dao dovoljno vremena za privikavanje na novi auto. Drugi put je bio još gori jer sam morao dodatno platiti, a autoškola je i bez padanja skupa. Ispitivač na drugom pokušaju je bio strog, a ispit mi je trajao sat i 20 minuta ne bi li on našao nešto zbog čega bi me ponovno srušio, dok je kandidatu poslije mene ispit trajao 25 minuta. Ispitivači imaju nepravedan način vrednovanja te su njihove odluke nepredvidljive tako da polaganje vozačkog često više ovisi o sreći, nego o vještini.
– Bilo je to prije 4-5 godina, sjećam se da nas je baš puno taj dan polagalo. Ja sam polagala poslijepodne, cijeli dan sam se psihički pripremala jer sam imala baš veliku tremu. Poligon je dobro prošao, ali negdje na sredini ispita kad sam vozila po najobičnijoj cesti, vidjela sam da neki čovjek vodi ovce preko ceste. Nije ih bilo puno i bile su daleko i da sam normalno nastavila voziti, sve bi ovce prešle cestu prije nego što bih ja došla do tamo. Ali ja sam se uplašila, jako sam usporila, počela kočiti... Više ni ne znam što sam radila, znam samo da mi se ugasio auto.
Unatoč tomu imala je ugodnijih iskustava s instruktorom i ispitivačem nego Martin. Ističe kako su bili ugodni i susretljivi, prije ispita su je pokušali opustiti i ohrabriti jer su vidjeli da je uplašena, a nakon što je pala, rekli su joj da se ništa strašno nije dogodilo i da će idući put proći. Da je opuštenija atmosfera izuzetno važna jer je lakše voziti kada je ispitivač susretljiv nego kad je strog, slaže se i Maja, studentica Ekonomskog fakulteta, koja je vozački ispit polagala u Bjelovaru. Statistički u manjini, vozački je ispit položila iz prve, i to isti dan kad je pisala državnu maturu iz matematike, a zbog nervoze nije shvatila da je došla prerano na ispit:
– Polagala sam vožnju isti dan kad sam pisala maturu iz matematike. Bila sam toliko nervozna da sam slučajno došla sat vremena prije na ispit, ušla u auto u kojem je bio moj instruktor s, pretpostavila sam, ispitivačem, i krenula voziti po poligonu. Trudila sam se da sve odvezem kako treba i tek nakon što sam se provozala po poligonu, instruktor mi kaže: ,Dobro da si došla ranije, lijepo si stigla sve ponoviti.' Ispostavilo se da čovjek s njim nije bio ispitivač, nego neki drugi instruktor i kad sam shvatila da to sve moram ponovno, bila sam sigurna da ću pasti. Uglavnom, kad je ispit (ovaj put zapravo) počeo, uspjela sam riješiti poligon. Kad sam to prošla, na cesti sam se osjećala opuštenije. Sve sam napravila kako su rekli, nije mi se ugasio auto, stala sam na zebri, uspjela sam se parkirati... I prošla iz prve. Vjerojatno zato što dobro funkcioniram pod stresom.
Ispitivači koji su nepopustljivi i imaju stroge kriterije nužni su pri polaganju vozačkoga ispita jer ljudi koji nisu spremni za samostalnu vožnju nisu opasni samo za sebe, nego i za ostale sudionike prometa. Istina je kako priče o nejednakim kriterijima, o mrzovoljnim instruktorima i o ispitivačima koji ruše kandidate zbog sitnica mogu obeshrabriti one koji će tek polagati i stvoriti bespotreban stres, ali svakodnevno smo svjedoci situacija u kojima mala greška na cesti i trenutak nepažnje mogu izazvati nesreću.
