Studenti otkrivaju kako se osjećaju u doba ispitnih rokova i savjetuju kako ih preživjeti

Tijekom studentskog života doživimo puno novih stvari, a jedna je od njih stres prije ispita. Oni sasvim sigurno nisu najvažnija stvar na svijetu, ali bitno nam je da ih položimo, i to što više njih, kako bismo što prije priveli studij kraju. Stvarno bi bilo sjajno da sve uspijemo položiti na prvim rokovima, ali normalno je da nekad to ne uspijemo i to nas ne treba sputavati – trebamo se truditi sve dok ne uspijemo. Postupaju li studenti doista tako, što savjetuju drugima i kako se osjećaju prije samih ispita, doznali smo u razgovoru s njih petero.

Naša prva sugovornica kaže da je za vrijeme ispita pod pritiskom. Čak i u slobodno vrijeme osjeća grižnju savjesti jer zna da treba učiti, no smatra da se sve može proći ako se dobro organizirate i isplanirate raspored učenja i obaveza na vrijeme.

– Tko hoće, nađe način; tko neće, nađe izgovor. – rekla je.

Druga sugovornica kaže kako joj je to vrlo stresno razdoblje u životu te da često ne može spavati, sanja ispite i stalno o njima razmišlja:

– Ne znam baš kako sve proći, ali moj je savjet da se treba izaći na svaki ispit, nema veze i ako nisi učio jer te uvijek mogu pogoditi pitanja i da ipak prođeš. I naravno, skripte i pitanja prošlih generacija. Da meni nije bilo toga, ne bih nikad završila faks.

Drugačije se ne osjeća ni troje preostalih studenata:

– Osjećam se iscrpljeno i napadnuto sa svih strana. Rokovi su jako blizu jedni drugima i ponekad imamo samo dan razmaka, a gradivo je zahtjevno. Također, većina je rokova za seminare u 1. mjesecu i jako je teško organizirati se, stići sve na vrijeme i dobro proći.  Savjet bi vjerojatno bio da se sve krene dosta ranije učiti i raditi te da se ima neki raspored i da se organizira koji dan se što treba raditi, ali nekima od nas nema pomoći jer koliko god si mi govorili da ćemo krenuti ranije, lažemo sami sebi, pa se onda snalazimo kako znamo i umijemo.

– Ako je osoba učila pomalo (a mogla je jer smo stalno u kući, gdje možeš izaći osim do trgovine ili da izneseš kantu za smeće?!), onda ne bi trebao biti problem. Znanje se sakuplja svaki dan pomalo, a kad ti imaš ispit dan prije i nisi učio bude ti veselo – nervoza, zabrinutost, ne stižeš ni jesti, ni naspavati se, ni prijeći novi nivo u Candy Crushu. Dakle, najbolje bi bilo sakupljati znanje od samog početka – ja npr. pišem skripte za kolokvije (za one kolegije koji se mogu kolokvirati) i radim skripte za ispite (za one kolegije koji se ne mogu kolokvirati). Usput naučim dosta toga i budem zadovoljna kad se sjetim nečega što sam naučila i dok radim seminar kažem si: E, toga se sjećam od kad smo radili. To mogu napisati svojim riječima i objasniti kako ja hoću, bez kopiranja definicije s Hrvatske enciklopedije ili citiranje citata iz neke knjige.

– Uglavnom se treba posvetiti samome sebi i naučiti što više da, kad se kafići i klubovi otvore, možemo samo izlaziti i zabavljati se. Samo treba biti uporan i raditi samo za sebe i nikog drugog! Ako se ne prođe na prvom roku, ima rokova do rujna. Najbolje se uči na vlastitim greškama, ali ne treba ih ponavljati, pogotovo studenti koji trebaju napisati završni rad. Mislim da neće biti ništa bolje od toga kada riješiš sve ispite i napišeš završni i možeš ići na more zaraditi novac (da ne moraš žicati od svojih kad krene nova akademska godina) kupaš se, zezaš se, družiš se.

Sve u svemu, upornost je ključ koji otvara vrata, pa je vrijeme da primijenite savjete naših sugovornika.