Razlike u studentskim životima brucoša, apsolvenata i studenata zadnje godine
Otkrili smo razlike u studentskom životu, očekivanjima od fakulteta, odlascima na predavanja i još mnogočemu u razgovoru sa studenticama različitih godina studija.
Otkrili smo razlike u studentskom životu, očekivanjima od fakulteta, odlascima na predavanja i još mnogočemu u razgovoru sa studenticama različitih godina studija.
Svaki je student priča za sebe, a najveće su razlike među studentima vidljive promatrajući iz perspektive stadija do kojeg su došli tijekom studija. Njihove navike sve se više mijenjanju, neki postaju ozbiljniji, neki neozbiljniji, motivacija također raste ili se srozava, a kako bismo što bolje dočarali razlike među studentima, razgovarali smo s brucošicom modnog dizajna, apsolventicom dvopredmetnog studija nakladništva i IT-a u Osijeku te Ivom Mikić, studenticom zadnje godine marketinga na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Jesi li zadovoljna znanjem koje si do sada stekla na fakultetu?
Brucošica do sada nije imala prilike steći puno znanja, no zadovoljna je s onime što je stekla, dok je aposlventica sada ipak nešto iskusnija pa je dodala kako se znanje koje joj je pruženo uglavnom svodi na teoretsko znanje koje je samo temelj za budući posao. Iva, studentica zadnje godine marketinga, zadovoljna je znanjem koje je stekla u svojih pet godina studija, a nema kao prethodna sugovornica problema ni s praktičnim dijelom.
Studiram područje koje se iz dana u dan razvija i zapravo je nužno pratiti aktualnosti vezane za digitalni marketing, ali onu neku osnovu vrijeme ne može promijeniti. Uz to, profesori, posebice oni iz marketinških predmeta na fakultetu, zaista svaku tematiku povezuju s primjerima iz prakse, a često rješavamo i poslovne slučajeve stvarnih poslovnih subjekata gdje zapravo vidimo kako sve ono što smo naučili funkcionira u praksi. - izjavila je Iva za Studentski.hr.
Smatraš li da je potrebno nešto mijenjati/unaprijediti u načinu rada i održavanja nastave na tvojem fakultetu?
Apsolventica Jelena smatra da je općenito na fakultetima potrebno uvesti više praktičnih stvari i više slobode oko odabira izbornih kolegija, dok Iva smatra da Ekonomski fakultet koji pohađa već sada dosta ulaže u unaprjeđivanje pa tako sve više zadaća i ostalih zadataka odrađuju online, primjerice, putem Google obrazaca. Osim na taj način, studenti su uključeni u nastavu davajući kritičke osvrte, a od nedavno mogu dekanu i upravi fakulteta ukazati na svoje nezadovoljstvo i dati prijedloge za poboljšanje rada.
Što ti je najdraže u studentskom životu?
Pogled na studentski život jedna je od najvećih razlika kada je riječ o našim sugovornicama jer je brucošica još uvijek u potpunosti predana fakultetskim obavezama pa tako prednost daje učenju onoga što voli i u čemu uživa. Jelena, s druge strane, kao prednost navodi slobodu i puno slobodnog vremena koje studentski život omogućava i u kojemu možemo biti uključeni u svakakve aktivnosti te još uvijek uspješno balansirati društveni i ljubavni život, ali ističe i pogodnosti koje su omogućene samo studentima poput raznih popusta, olakšanog dobivanja vize i slično. Ivin je pogled sličan Jeleninom, uz manje nadopune pa ona kao prednost ističe to što studenti uglavnom još uvijek nemaju djecu, kredit i nisu u braku te im je stoga puno toga olakšano jer plaću koju zarade troše samo na svoje troškove.
Jesi li optimistična oko pronalaska posla nakon fakulteta i što smatraš najvažnijim za dolazak do tog cilja?
B: Iskreno rečeno i nisam baš najoptimističnija, no svjesna sam da ću se morati dosta potruditi i biti ustrajna da bih došla do svojega cija. Možda postanem malo optimističnija kroz ostale godine studija.
A: Smatram da neću imati prevelikih problema oko pronalaska posla, a najvažnije je da pokažem dosad usvojeno znanje, želju za radom, ali i spremnost da učim, pogotovo na greškama. Mislim da je najveći problem što studenti nakon faksa očekuju da će dobiti posao direktora firme i peteroznamenkastu plaću odmah, bez godina truda i bez kretanja s dna.
S: Koliko god me nekad uhvati mala panika s obzirom na to da sam posljednja godina i da ću za nekoliko mjeseci biti na tržištu rada, toliko sam nekad jako optimistična po pitanju pronalaska posla. Smatram kako nije najvažnije imati najbolje ocjene niti biti u prvom redu na svakom predavanju i svako slovo koje profesor izgovori pomno zapisati u bilježnicu, nego se truditi što više to znanje pretočiti u projekte. Sretnici smo jer je danas toliko mogućnosti, od raznih studentskih udruga na fakultetu koji se bave područjima koje studiraju,do udruga koji se bave razmjenama studenata, moguće je volontirati gotovo posvuda i na svakom tom mjestu upoznate mnoštvo ljudi od kojih puno naučite i za koje tada niste ni svjesni da će vam kasnije u životu možda nekada pomoći. Umrežavanje je danas neprocjenjivo.
Kako izgleda tvoj uobičajeni dan pripreme za odlazak na faks (spremanje i sl.) i boravka na faksu?
B: Ovisi od dana, ali svaki dan započinjem jutarnjom kavom, spremanjem za faks i eventualno nekim ponavljanjem. Što se tiče boravka na faksu, ovisi kako su nam rapoređena predavanja, ali odemo do menze, kava, knjižnica ili neke obaveze po gradu ako stignem.
A: Na početku akademske godine si izradim na velikom hamer papiru kalendar na zidu na koju si upišem sve bitne podatke (ispite, kolokvije, rokove za izlaganja i seminare, vikende, praznike, rođendane, konferencije, koncerte i slično) i jedan mali kalendar s rasporedom predavanja te si odmah donekle isplaniram semester. Bilježnica, kemijska i x-ica su mi uvijek u torbi, ništa više mi nije potrebno.
S: Ništa posebno. Ustanem, popijem kavu, odem na predavanje. Predavanja su uglavnom interaktivna jer nas na zadnjoj godini gotovo većina profesora poznaje pa je atmosfera puno opuštenija i pri samom dolasku na fakultetu nemaš osjećaj da ideš na giljotinu kao što je to nekad slučaj u prve dvije godine
Postaviš li si neki cilj na početku akademske godine i ispuniš li ga ozbiljno ili to nakon nekog vremena padne u vodu?
O lažnim obećanjima studenata i njihovim odlukama u novoj akademskoj godini moglo bi se pričati danima jer se to uglavnom svodi na popis koji često završi jednako korišten kao i dodatna literatura za ispit. U ovom slučaju studentice su ipak nešto upornije i ozbiljnije, no čak se i njima dogodi da prekrše koju stvar s popisa. Studentica prve godine uvijek si postavi neki cilj koji ponekad bude uspješno obavljen, a ponekad ne, nakon čega si ponovno zada novi cilj i tako u krug. Za razliku od nje, Iva, kao studentica pete godine poučena prijašnjim iskustvom, ove je godine odlučila preskočiti postavljanje ciljeva. Prve četiri godine ih je obavezno pisala na prvu stranicu bilježnice te ih potom redovno kršila već nakon par tjedana zbog čega je odlučila da ove godine neće lagati samu sebe da će učiti svaki dan, a ne (tje)dan prije kolokvija ili ispita. Jelena se razlikuje od naše brucošice i Ive jer ona svoj plan napravi još početkom akademske godine i uglavnom se drži svega što se u njemu nalazi.
- Uglavnom odlučim razmišljati o kolokvijima kao o jedinim prilikama da položim taj predmet tako da ih shvatim ozbiljno. U 5 godina školovanja sam većinu stvari kolokvirala ili položila na prvom roku, tako da si mogu cijelu veljaču/rujan ili barem polovicu mjeseca priuštiti za odmaranje i punjenje baterija za sljedeći semester. Jedine odluke kojih se ne držim su da ću učiti puno ranije za neki kolokvij/ispit, svaki put to bude do dva dana ili dan prije roka.
Učiš li iz literature ili se tvoje učenje temelji na skriptama?
B: Ovisi od predmeta do predmeta, ali volim svakako voditi svoje bilješke jer po nekim komentarima u bilješkama znam o čemu se tada pričalo na predavanjima.
A: Pročitam dostupnu literature i postojeće skripte, svoje bilješke kao i bilješke kolega i sama stvorim svoju skriptu iz toga. Mogu učiti samo iz kratkih natuknica, nisu mi uvijek potrebne duge definicije ili objašnjenja.
S: Ako čita student – iz skripti, ako čita profesor – obavezno proučavam literaturu. I onu dodatnu.
Ideš li na svako predavanje, koji su razlozi neodlaska na neko predavanje?
B: Do sada sam išla na svako, kao pravi mali brucoš.
A: Ovisno o predmetu. Ako je nešto bitno, što ne mogu sama kući naučiti, potrudit ću se da ne propustim nijedno. Moji razlozi za nedolazak su bolest ili ponekad dulji ostanak kući s mojom obitelji (živim daleko pa ih rijetko posjećujem)
S: Uglavnom idem. Prije dok sam radila na nekim projektima, toliko sam vremena ulagala u to da nekad nisam stigla na predavanja, a nekad bude jednostavno toliko toplo u krevetu dok vani pada kiša ili snijeg da odlučiš otići tek od prve pauze. Ili uopće ne otići.
Kako izgleda tvoj studentski izlazak?
B: Većinom započne s cuganjem u stanu uz druženje s ekipom, onda idemo u kafiće koje volimo i u kojoj puštaju glazbu koju slušamo.
A: Ovisno o prigodi, nisam veliki fan izlazaka u noćne klubove, preferiram imati društvo u stanu gdje ćemo piti i igrati društvne igre, svirati gitaru ili nešto slično, što završi s pravljenjem palačinki u 3 ujutro.
S: Ne izlazim baš. Uglavnom se naša druženja svode na ona u stanu. Sada više i ne toliko intenzivno kao što je to bilo u moje prve dvije godine studiranja. Gotovo svaki drugi, treći četvrtak smo se okupljali u nečijem stanu. Kupili bismo cugu, igrali društvene igre, pjevali neke lake note misleći da smo svi talentirani za pjevanje i rastajali se u koje doba noći.
Radiš li neki studentski posao uz faks i zašto da/ne?
Dolazak na fakultet i promjene okoline stresna je sama po sebi, a rad uz fakultet već na početku prve godine može se činiti kao nemoguća misija. Imajući ovo u vidu, brucošica je na zahtjev svojih roditelja prvo odlučila pričekati sa studentskim poslom i svoje vrijeme za sada u potpunosti posvetiti fakultetu. Jelena, iako je sada već starija studentica, također ne radi tijekom akademske godine jer radije uživa u zimskom snu u kratkim zimskim danima pa džeparac radije zaradi na ljetnom, sezonskom poslu. Iva je radila razne poslove još od svoje šesnaeste godine, a trenutno radi kao freelance copywriter za jedan studio koji se bavi snimanjem i fotografiranjem vjenčanja, produkcijom glazbenih spotova i promotivnih videa i volonterski piše za portal Studentski.hr. Smatra da je super imati diplomu, no ona ništa ne znači jer je te na razgovorima za posao nitko ne pita o prosjeku i postotku pohađanja predavanja, nego o vještinama koje si stekao na prethodnim poslovima i koliko si spreman raditi na sebi.
Očekivanja od studija?
Kao što smo vidjeli iz dosadašnjeg razgovora način života sve se više mijenja pa tako i lista prioriteta postaje sve drugačija, a razmišljanje o onome što dolazi nakon fakulteta sve ozbiljnije i realnije. Trenutno je očekivanje brucošice da će ostvariti zacrtani cilj, nauživati se u studentskim danima, zaposliti se i raditi ono što želi i za što će se truditi. Tu se, očekivano, ne radi o nekim konkretnim planovima jer ju još uvijek čeka puno stvari, problema i situacija koji će zasigurno utjecati na njezine daljnje planove. Apsolventica Jelena više nema nekih posebnih očekivanja od fakulteta osim dobivanja diplome jer je svjesna da sve ovisi o njoj. S Jelenom bi se složila i Iva, navodeći nešto detaljnije razmišljanje.
- Ne treba imati toliko velika očekivanja od fakulteta koliko treba imati očekivanja od samih sebe. Fakultet je tu da nam da neko osnovno znanje i usmjeri nas gdje možemo naći različite podatke, a na nama je da iskoristimo tu mogućnost i objeručke je prihvatimo. Nitko nas neće vući za rukav da mi nešto naučimo, da volontiramo, da se prijavimo na različite poslove i da svoje formalno znanje upotpunimo onim neformalnim. Meni je fakultet ispunio sva očekivanja. Dobila sam puno više nego što sam očekivala i nadam se da sam i sama doprinijela, barem jednom malom dijelu, njegovu razvoju. Koliko je to bilo uspješno i koliko su to drugi ljudi i potencijalni poslodavci uočili, vidjet ćemo za koji mjesec kad postanem magistrica ekonomije.
