"Pivo na zidiću, druženje, ljudi - to je Brlog"
Ana Teskera podijelila je s nama emocije koje gaji prema čarobnom napitku od hmelja. S kolegicom Majom Šćepetavec upustila se u proizvodnju svog piva.
Ana Teskera podijelila je s nama emocije koje gaji prema čarobnom napitku od hmelja. S kolegicom Majom Šćepetavec upustila se u proizvodnju svog piva.
Kada se spomene riječ pivo, mnogima se u glavi stvori slika muškarca koji jednom rukom gladi dlakavi trbuh, a drugom drži pivo dok na kauču gleda nogometnu utakmicu. Piće koje se konzumiralo još u drevnoj Mezopotamiji najčešće se veže uz mušku populaciju i ponekad se može čuti komentar kako nije primjereno vidjeti djevojku da pije pivo. Zbog takvih stereotipa trend ispijanja piva postao je još istaknutiji među ženama, koje isto kao i muškarci znaju uživati u tom čarobnom napitku od hmelja. To dokazuju i Maja Šćepetavec i Ana Teskera, dvije djevojke koje su otvorile prvu zadružnu craft pivovaru u Zadru, i općenito u Hrvatskoj. Njihova craft pivovara Brlog jedna je od desetak craft pivovara u Hrvatskoj i vjerujemo da im uspjeh ne gine.
Maja i Ana hrabro su si zadale dva zadatka. Jedan je probiti se na hrvatskom craft tržištu, a drugi popularizirati craft pivo u Zadru koji je možda naviknutiji na ispijanje vina. Osim ta dva zadatka, Ana je uspješno odradila moju torturu pitanjima te sam s njom vodila zanimljiv razgovor o njihovom poslu, pivu, poslovnim planovima, pivu i tako dalje. E da. Jesam li napomenula da smo pričale o pivu?
Za početak, biste li mogli objasniti što je craft pivovara, za one koji to još ne znaju?
Craft pivo, na hrvatskom se kaže zanatsko, u prvom redu znači da osoba koja kuha pivo pokreće neki posao, tako da to nije posao u koji netko ulaže i gdje se ulaže u dionice, nego si čovjek iz nekog hobija može napraviti posao i onda jedna osoba, načelno vlasnik, i vodi i kuha i distribuira i sve, to je osnovna oznaka craft pivovare. Pored toga, craft piva puno su kvalitetnija i zanimljivija od onih iz masovne proizvodnje. Kod nas su u Hrvatskoj, i dobrom dijelu Europe, piva iz masovne proizvodnje uglavnom lageri i to proizvedeni na najjeftiniji mogući način. Koriste se najjeftinije, najdostupnije sirovine - mi u stvari ni ne znamo kako ih točno proizvode. U craft pivovarama koriste se četiri osnovna sastojka, nema nikakvih aditiva, nema nikakve kemije. Piva su puno ukusnija, gušća, imaju zanimljive arome, neki eksperimentiraju s voćem, raznim žitaricama i tako.
Dakle, da svojoj baki idem objašnjavati što je craft pivovara, mogla bih joj reći da je to pivska manufaktura?
Pa da. Kvalitetnije pivo malih proizvođača od super sirovina. Piva koja su zanimljiva, budu svako malo probe, onda to prijeđe u nešto veće da možeš prodavati. To može narasti u nešto dvjesto puta veće, ali ti si i dalje mali pivar. Tu nema nikakve usporedbe sa Žujom i Karlovačkim.
Kako ste kolegica Maja i vi došle na ideju da pokrenete svoj biznis? Kada se uopće rodila vaša ljubav prema pivu?
Pa je. Najprije, volimo piti pivo, volimo da je pivo dobro. Sva su dobra piva bila uvozna i skupa, mi si to nismo mogle priuštiti i takva smo ekipa "uradi sam": radimo svoje pekmeze, ja se bavim vinogradarstvom već skoro deset godina za obiteljsku vinariju, Maja isto svašta nešto. Same popravljamo stvari, nekako je sve uradi sam. Onda je bilo sasvim logično da ćemo i to pokrenuti, a ja sam i studirala prehrambenu tehnologiju, tako da mi je oduvijek bila želja napraviti svoje pivo. Kada smo počele, mislile smo da ćemo kuhati fino pivo, imati za sebe, a onda sam s Majom napravila poslovni plan kako bi to izgledalo u malo većem mjerilu i onda smo odlučile krenuti.
Spojile ste ugodno s korisnim. Koliko sam uspjela shvatiti, svoj projekt niste financirale kao klasični obrt. Kako ste to financirale?
To je bio najzanimljiviji dio zato što mi nismo imale nikakve imovine. Imale smo samo volju, znanje i iskustvo koje smo stekle kuhajući pivo doma. Kad smo razmišljale kako sve pokrenuti, taman je u Zagrebu bila Crowdfunding akademija, plan programa za razvoj UN-a, i mi smo se prijavile s našim projektom. Oni su nas primili, tamo je bilo trinaest različitih projekata i završile smo akademiju prošle godine u lipnju. Oni su nas motivirali da razmislimo o crowdfundingu kao o načinu financiranja i mi smo prema tome puno opširnije raspisale projekt. Na kraju se ispostavilo da tu imamo nekakve šanse. Budući da imamo prijatelje koji su zainteresirani, sjetile smo se i zadruge kao načina funkcioniranja. Ljudi iz zadruge doprinose svojim znanjem, a i njihovim se članarinama skupi jedan dio sredstava.
Zvuči vrlo jednostavno, ali ne bi to mogao svatko. Htjedoh pitati kako ste se našle u svom poslu? Nažalost, mnogi taj posao, kao i samo pivo, etiketiraju muškom zanimacijom, poslom.
Uvijek sam radila muške poslove. Radila sam u vinariji, uzmeš škaf, štihaču, uđeš u vinariju, imaš čizme do koljena i lopatom guraš onu tropinu van iz bačve. Bacaš u kamion gdje su dvije tone grožđa. Dođem onda doma, curi špina, Ana popravi špinu, pa Maja kreči stanove okolo ljudima. Kažem ti, to je taj uradi sam đir, ni ja ne kužim tu razliku muške-ženske stvari. Kao što smo napisale na jednoj stranici, pivarstvo je ženski posao. Tako je krenulo, a sad se to malo pretvorilo u nogomet i u stvari s komercijalno većom proizvodnjom. Pivo se proizvodilo u Egiptu pa se pivom nagrađivalo ljude koji su gradili. Onda je to kasnije bilo jedino zdravo piće kad je bila kuga, kad nije bilo ničega drugoga za piće, a hmelj je jedna vrsta konzervansa i voda u pivi je prokuhana.
Spomenuli ste različite kombinacije u kreiranju konačnog okusa piva. Kakve ćete vi pive proizvoditi? Hoćete li i vi ponuditi neke egzotičnije okuse?
U planu je naravno malo eksperimentiranja, ne želiš samo mainstream raditi. Kad imaš neki posao, tvoji proizvodi se trebaju i prodavati, pa ne možeš sto proizvoda odjednom plasirati, onda idemo s jednim. Ljudi su se kod nas navikli na lagere, na pivo iz masovne proizvodnje, i kad im staviš neko EU pivo koje je jako i intenzivnih okusa, onda ga ne mogu konzumirati puno. Onda imaš neku blagu varijantu pive s intenzivnim aromama, ali da je pitko, pa smo se odlučile da prvo pivo bude takvo pitko. Odlučili smo se na vrstu piva koja se zove Blond ale. Blond označava boju. Imaš još Pale ale, Amber ale i tako dalje.
izvor: indiegogo
Kako prolaze craft pive među ljudima? Jesu li spremni dati koju kunu više za kvalitetno pivo?
Pa ovo pivo dođe koju kunu više od komercijalnog. Samim time što znaš da je bez konzervansa i da je proizvodi neki lokalni proizvođač, a da nije neka ogromna pivovara, ako znaš da je finije, da je ukusno, ja ne znam nikoga tko ne bi ni probao, a većina ljudi će dati koju kunu više za kvalitetno pivo, pogotovo kad se navikneš. Takvo pivo se nudi na sve više festivala, degustacija, ljudi su se jako počeli interesirati za pivo. Prije je vino vodilo neku priču u Hrvatskoj, a sada se samo u zadnje dvije godine otvorilo petnaestak craft pivovara, a ove će ih godine vjerojatno biti još toliko.
Pretpostavljam da zbog velikog interesa želite povećati svoju proizvodnju. Kakvi su vam budući planovi?
Mi sad počinjemo s nekim minimumom minimuma, samo da možemo početi raditi, prodavati i biti na nuli. Kasnije ćemo svaki profit ulagati u razvoj. Obzirom da nas je puno, nismo ni došli tu zbog želje za profitom, nego Maja i ja od samog početka želimo biti zaposlene, a ostali zadrugari su podrška, njih trinaest. Oni žele imati svoje pivo i to je to. S vremenom se očekuje da će doći do nekakvog profita, ali to nije nit vodilja ove zadruge.
Zasad je to mala pivska obitelj.
Pa da. Zasad su zaposlene dvije osobe, vjerojatno će uskoro biti i treća, a s vremenom i još netko. Osim toga, dvije osobe zaposlene u tome, to je već super, a imaš svoje pivo, razvija se novi brand, nama je fora da je to u Zadru gdje se zimi ništa ne događa, pa mi onda organiziramo neka druženja i događaje. Pivo je jako dobra platforma da se nešto događa. A i drugi pivari su vrlo udružena skupina ljudi. Svaki mjesec se drži bar jedan festival pivara i to je super. Tako da ovo doživljavam kao projekt od lokalne važnosti, dosta je zanimljiv svima. Svaki grad treba imati svoje pivo, a i više takvih pivovarica.
Kakvu budućnost predviđaš malim pivovarama u Hrvatskoj?
Kako imaš male OPG-ove s vinima, tako će biti i s pivama. Kako imaš obiteljski posao s apartmanima i imaš svoje vino, tako sada imaš svoje pivo. Sve će više biti takvih poslova u kojima imaš svoje hotele i svoju proizvodnju, sve više malih lokalnih pivovarica - drugdje je to normalno. Kod nas je Medvedgrad tako nešto napravio. Moji roditelji imaju vinariju, iznajmljuju sobe, tako bi se mogao i netko drugi baviti sličnim.
Za kraj, zamislite da dobijete priliku besplatno kreirati televizijsku ili radijsku reklamu. Kako bi glasila reklama, jingl za vaše pivo?
Joj, a ne znam. Pivo na zidiću. U Zadru ti je velika fora, bude vruće u gradu, u varoši, pa onda izađeš na rivu, povjetarac puše. Zato cijelo ljeto sjediš na zidiću i piješ pivu. Ako ti sad to kažem, izdat ću prerano ideju. Pivo na zidiću, druženje, ljudi, to je taj Brlog. Volimo fine stvari, volimo raditi, vrlo jednostavno.
