Ognjen Milovanović: „Od umjetničkih fakulteta možeš uzeti 5 ili 85 posto”
Ognjen Milovanović mladi je glumac koji je nedavno diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U sklopu serije članaka „Razgovarajmo o karijeri” razgovarali smo s njime o životu na ADU, (ne)jednostavnosti pronalaska posla i povijesti njegova nadimka.
Ognjen Milovanović mladi je glumac koji je nedavno diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U sklopu serije članaka „Razgovarajmo o karijeri” razgovarali smo s njime o životu na ADU, (ne)jednostavnosti pronalaska posla i povijesti njegova nadimka.
Seriju članaka Razgovarajmo o karijeri pokrenuli smo s ciljem upoznavanja mladih ljudi koji su se gotovo odmah nakon završetka studija zaposlili. Dobiva se slika mlade generacije stručnjaka koja je, unatoč predrasudama i manjku potražnje za mladom radnom snagom, uspjela u pronalasku posla. Ovotjedni nam je sugovornik mladi magistar glume koji se ostvario u seriji Crno-bijeli svijet i filmu Koja je ovo država?.
Ognjen Milovanović ili Ogi i žohari, kako ga poznaju prijatelji, a onima koji ga ne znaju predstavlja se kao lik koji ne prestaje pričati i malo baca na Harryja Pottera.
Svoje visokoškolsko obrazovanje službeno je završio 2019. godine na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Pitali smo ga kako bi opisao svoje školovanje te smatra li da su ga tamo dobro pripremili za život na kazališnim daskama i u filmskom studiju.
– Neki će vam glumci reći da im je studiranje na ADU bilo traumatično iskustvo, da su izgubili identitet na jedan određen način. Svakako ima krivo postavljenih stvari i kada se pogleda sveukupna slika, dosta se vremena uzalud potroši. To je fakultet na kojem uzimaš što ti treba, a ostalo stavljaš na stranu. Princip umjetničkih fakulteta je da od njih možeš uzeti 5 ili 85 posto, što je prvenstveno na tebi, nitko te neće tjerati ako ti to ne želiš. Gluma te ili zanima ili ne zanima. ADU je laboratorij – kemijaj unutra.
Osvrnuo se i na profesionalni život izvan akademije za koji tvrdi da je prilično drugačiji:
– Neke stvari koje si očekivao su takve, ali zapravo ih dosta nije. I kad vidiš da tvoji glumački uzori imaju iste probleme i rade iste pogreške kao i ti, počneš opuštenije prihvaćati neke alate u svojem poslu i, što je najbitnije, primjenjuješ ih drugačije. S drugačijom sviješću.
U pet različitih kazališta imao je desetak uloga. Glumio je u filmu Vinka Brešana Koja je ovo država? te u zadnjim dvjema sezonama serije Crno-bijeli svijet. Posuđuje glas za animirane i sinkronizirane filmove – jedan novitet u njegovoj je kuhinji glas gorile Doktora Dolittlea. Smatra to, kako sam kaže, takvim relaxom da ne može opisati jer je sve prilično opušteno i prepušteno mašti na volju. Između svega toga pronalazi vrijeme za nezavisne projekte, kratke filmove i vježbe. Iako posao teže pronalazi, ukratko nam je objasnio i kako teku probe predstava kada dobije ulogu.
– Pronalazim ga putem javnih audicija ili na osobni poziv producenta ili režisera projekta. Je li lako? Nije. Kako to riješiti? Ne znam. Samo se nemojte umiljavati pričom, pokažite se radom. Zaslužite da vaše ime i prezime piše pored likova poput Don Juana, Uga, Macbetha ili Čebutikina. Proces traje od mjesec i pol do dva mjeseca, iako i to ovisi o redatelju kazališnog komada. Prvo su ili čitaće probe komada ili, ako se radi o autorskom komadu, improvizacije. Zatim se prelazi na scenu.
Presudnom stavkom u profesiji, odnosno zaposlenju glumca, smatra točnost i predanost, a njegov karijerni savjet za studente je da slušaju, uvaže i promisle.
Na društvenim mrežama pronalazimo ga sa srednjim imenom – Albatros. Zašto mu je ono toliko važno?
– Otprilike u trećem razredu srednje čitali smo pjesmu Albatros Charlesa Baudelairea. Inače, to je ptica, a tko je pročitao pjesmu, znat će o čemu pričam. U vrijeme kad sam bio klinac, fora je bilo stavljati neka izmišljena srednja imena. Ovo je ostalo i sad mi je baš unikatno. Ako ikada budem imao svoje kazalište, kafić, tvrtku, štogod, pretpostavite kako ću ih nazvati. I svi će me opet pitati: „Zašto Albatros?“.
U Ognjenovu životu postoji još stavki koje ga jako zanimaju i volio bi im posvetiti više vremena u budućnosti. Ipak, najveća mu je želja napisati i izdati rap-pjesmu.
– Htio bih naučiti beatboxati. Volio bih se usavršiti: naučio bih svirati neki instrument, govoriti još jedan jezik i, recimo, dobro poznavati neku vrstu joge ili meditacije. Nešto fizički u svakom smislu, a što mi daje neku emocionalnu i unutarnju mirnoću.
