„Nije u pitanju tržište, nego emocije koje ljudi doživljavaju kroz glazbu“

Atheist Rap je punk-rock sastav osnovan 1989. godine u Novom Sadu. Glazbeni repertoar im obiluje sarkastičnim humorom i kritičkim odnosom prema društvu i politici, a proteklih godina su nastupali na svim većim i značajnijim festivalima u regiji, uključujući EXIT, INmusic Zagreb, Beerfest Belgrade, Opatijske Barufe i mnogi drugi. Atheist Rap jedan je od rijetkih bendova koji je nastupao u Velikoj Britaniji, a u sklopu Uberlauf turneje na koju su krenuli ove godine, posjetit će sve države bivše Jugoslavije te Francusku i Njemačku.

Bend je dosada izdao šest studijskih albuma, jedan best of album, DVD live izdanje i album koji je izdan uz monografiju objavljenu povodom 20 godina postojanja benda. Članovi benda su Vladimir Radusinović (Radule), Aleksandar Popov (dr. Pop), Aleksandar Milovanov (Atzke), Zoran Lekić (Leki) i Zoran Džuklevski. Uoči nadolazećeg koncerta 29. listopada 2016. godine u Zagrebu rekli su nam nešto više o Uberlauf turneji, svojim doživljajima s pozornice i što možemo očekivati ove subote u Tvornici.

Atheist Rap je vrlo zanimljivo ime benda. Kako i tko je došao na tu ideju i ima li ono kakvo dublje značenje?

POP: godine pred nama, svakako će dati odgovor. Gledajući danas, nisam siguran da imam objašnjenje ove pojave.

Kako ste se, sada već daleke 1989. godine našli, upoznali i osnovali bend te jeste li oduvijek znali da se želite baviti glazbom ili je to nekako došlo usput?

RADULE: Bend je nastao iz totalne zaje*******, mi smo bili dio novosadske punk/hc ekipe i prijavili smo se kao bend za nastup na nekoj grupnoj svirci domaćih underground bendova. Zapravo je prvo napravljena prijava, a zatim su Pećinko i Diša skupili bend. U početku smo više bili orijentirani na kabaretski polusession pristup i tek smo krajem 1990-ih počeli s ozbiljnijim radom.

POP: Znali smo se od ranije, da ne kažem od malih nogu, htjeli smo biti nogometaš, astronaut, ronilac, štimer klavira i predsjednik općine. Društvo već pati, a patit će i dalje što to nismo postali.

Jedan ste od rijetkih bendova s ovog područja koji je nastupao u Velikoj Britaniji, a u sklopu turneje Uberlauf nastupali ste u Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Koliko je teško probiti se na strano tržište i razlikuju li se zahtjevi publike Jugoistočne i Zapadne Europe?

LEKI: Sama činjenica da smo svirali u gore navedenim zemljama ne znači samo po sebi da smo se i probili na to tržište. Mi smo tamo krenuli prvenstveno sa željom da putujemo i upoznamo nove ljude i vidimo mjesta koja inače vjerojatno ne bismo mogli. Nismo očekivali previše, a dobili smo mnogo!!! Bilo je tu i vrlo malih klubova, ali i ozbiljnih koncertnih prostora, nismo bili probirači, ponekad je i vrlo naporno, ali vrijedi svaki taj nastup podjednako. Veliko je to iskustvo, kao što je bitan i teambuilding trenutak. Glavna razlika u publici jugoistočne i zapadne Europe je prije svega u jezičnoj barijeri, tako smo i prilagođavali repertoar. Gdje nas ne znaju smo se više bazirali na novom materijalu, a gdje je bilo više ljudi sa naših prostora, tamo smo neizostavno morali svirati narodnjake – starije stvari poput Wartburga, Car corea, ORE i slično.

RADULE: Nije u pitanju tržište nego emocije koje ljudi doživljavaju kroz glazbu i tu je jezična barijera stavka koja se može zanemariti. Onaj kome se svidi nastup i energija koju isijavamo naći će načina da makar iz djelomičnih prijevoda pjesama shvati poantu priče. Puno dobrih reakcija i pozitivnih kritika smo dobili gdje god smo nastupali. U zavisnosti od vremena trajanja nastupa imali smo prilike najaviti i ukratko opisati radnju većine pjesama u rečenici ili dvije, što je sasvim dovoljno za početak.

Vaši stihovi često kritiziraju društvo i politiku. Imate li ciljnu skupinu do koje želite prodrijeti, bilo da su to mladi, studenti ili pak oni malo stariji, i koja je poruka koju svojom glazbom želite poručiti?

RADULE: Koliko znam, nemamo neku konkretno ciljanu skupinu jer svoju glazbu ne smatramo pukim proizvodom za zadovoljavanje nečijeg ukusa ili popunjavanje tržišta egzotičnim proizvodima, nego kao način da iskažemo svoje osjećaje i razmišljanja. Tko god se nađe u tome dobrodošao je.

POP: Ciljna su nam grupa ljudi oko nas i vas, mahom su mladi, kako se i mi osjećamo, neki od vas studiraju, neki rade, većina ni ne radi, ne svojom voljom, velik dio radi za klikere, ne svojom voljom, također. Ne vjerujem da nas slušaju vjerski fanatici, novostvoreni bogataši, prevaranti svih boja i pripadnici kriminalnih grupa.

Uberlauf turneja, FOTO: Facebook/Atheist Rap official

Uspješno ste na sceni već skoro 30 godina. Jeste li uočili promjene u publici koja vas sluša u ta tri desetljeća i koliko je teško prilagođavati se tim promjenjivim zahtjevima publike?

RADULE: Za proteklih 27 godina mnogo toga se promijenilo, ispred pozornice se smijenilo nekoliko generacija, ali i dalje su to ljudi koji uživaju u pozitivnim vibracijama i razmišljaju svojom glavom. Mi sazrijevamo kao ljudi i kao bend i nije na nama da se prilagođavamo publici, nego na publici da taj razvoj prati ili ne prati. Različite skupine ljudi različito prihvaćaju pjesme iz raznih faza benda i to je ok, ne doživljavamo svi sve isto, u višedimenzionalnosti i jest poanta, ne u uniformnosti.

Turneje su za glazbenike stil života, ali su i dugotrajne i naporne. Kako život na putu, i česte koncerte generalno, usklađujete s vašim boljim polovicama? Imate li podršku vaših obitelji i prijatelja?

LEKI: Naše obitelji su već navikle na takav način života. Još jako davno, dok su mi djeca bila mala, dok sam još imao i stalan posao i svirao u bendu (doduše, tada je bilo mnogo manje svirki i drugih obaveza oko benda), nakon što mi je supruga prigovorila zbog česte odsutnosti, ja sam je pitao: Ok, mogu napustiti bend ako ti to želiš, ići samo na redovan posao i biti više kod kuće, ali ne mogu ti obećati da ti to neću jednoga dana zamjeriti! Ona je razmislila i rekla: Nemoj ostavljati sviranje i bend. I to je bilo to... Natrag nema!

U sklopu turneje Uberlauf održat ćete koncert u Tvornici kulture. Imate li pozitivnih iskustava s koncertima u Zagrebu i što očekujete od ovog nastupa?

LEKI: Pa samo i pozitivna iskustva s koncerata iz Zagreba i imamo! Još od davne 2000. godine i rasprodanog koncerta u Močvari preko brojnih nastupa tijekom svih narednih godina. Neprocjenjiva su prijateljstva koja smo sklopili zahvaljujući gostovanjima u Zagrebu (koji inače ja osobno jako volim), počevši od ekipe iz Dugava koji su došli u 6 ujutro na kolodvor da nas isprate nakon naše prve trodnevne turneje po Hrvatskoj tog listopada prije 16 godina, preko svih drugih čije nabrajanje bi potrajalo... Očekujemo da većinu tih ljudi vidimo i družimo se ponovo ovoga puta, kao što i očekujemo nove posjetioce, one mlađe i starije koji su do sada propustili da nas vide i čuju uživo.

Koncert u Zagrebu je samo jedan mali dio ove turneje. Koje ste gradove do sada posjetili i gdje vas se publika najviše dojmila?

LEKI: Desetine gradova smo posjetili, ne vrijedi nabrajati, a meni osobno su ostali u sjećanju (zbog publike) emotivni nastup u Skopju u kojem smo svirali nakon nekoliko godina, sjajna ekipa i atmosfera u Nikšiću, a s posljednje turneje neviđena zabava i provod u njemačkom gradiću Schwabish Gmundu, u omiljenom nam klubu Esperanza te zanimljiv posjet klubu La datscha u Potsdamu.

POP: Koncert u Zagrebu je značajan iz više razloga, ne dođu tu samo Zagrepčani, već ljudi s raznih strana trenutno naseljeni u Zagrebu, u posjeti nekome ili ciljano na koncert. Posjetili smo mali milijun gradova, na Facebook stranici i našim mrežnim stranicama je sve navedeno, ja sam odveć star da to trijezan pamtim, a sad se samo zbog ovog odgovora ne namjeravam napiti.

Za kraj, želite li nešto poručiti čitateljima i svima onima koji će se ovog vikenda naći u Tvornici kulture?

POP: Svima koji će doći poručujem da se lijepo i casual obuku, da se spreme za veseo i pozitivan događaj, nabace velik i lijep osmijeh i ne skidaju ga čak i kad ozbiljne stvari budu na repertoaru. Poslije nastupa – druženje!!!