Nerutinsko rutinski koncert Placeba
Placebo je u sklopu turneje „20 Years of Placebo" održao odličan koncert u KC Dražena Petrovića uz najpoznatije pjesme sa svih svojih sedam albuma, s posebnim naglaskom na prvijencu „Placebo" na kojem se nalaze „Nancy Boy", „Teenage Angst" i dr.
Placebo je u sklopu turneje „20 Years of Placebo" održao odličan koncert u KC Dražena Petrovića uz najpoznatije pjesme sa svih svojih sedam albuma, s posebnim naglaskom na prvijencu „Placebo" na kojem se nalaze „Nancy Boy", „Teenage Angst" i dr.
Placebo je očekivano ostavio prepunu dvoranu Dražena Petrovića u deliriju. Kako je i najavio sam Brian Molko, ova turneja obilježava dvadesetu godišnjicu prvijenca Placebo kojom su odlučili najvjernijim fanovima odsvirati svoje najkomercijalnije stvari, za koje su članovi benda bili uvjereni da ih nikada više neće svirati. Iako je repertoar bio predvidljiv, s obzirom na to da sviraju iste stvari na svim koncertima ove turneje koja je započela u Danskoj 13. listopada, količina euforije u dvorani bila je u mnogim trenucima na vrhuncu.
Britanski alt-rockeri koncert su otvorili videospotom pjesme Every you, every me. Nakon toga je nastupila još veća sreća. Brian Molko, Stefen Olsdal i ostatak grupe popeo se na pozornicu i usrećio zagrebačku publiku, koja je Placebo imala prvu priliku vidjeti 2003. godine u Domu sportova. Pjesma kojom su otvorili koncert bila je Pure Morning, idealna stvar za otvaranje koja je odmah raspametila sve prisutne. Nakon toga je uslijedio džumbus pjesama sa svih njihovih sedam albuma (ne računajući posljednji A Place for Us to Dream, koji ionako sadrži samo uspješnice sa svih prijašnjih albuma), od prvog Placebo, do Sleeping with Gosts iz 2003. i posljednjeg Loud Like Love iz 2013. godine
Nakon uvertire uslijedile su Loud Like love, Jesus' Son, Soulmates never die i Special Needs, koja je izazvala posebne ovacije. Poslije pjesme Lazarus, Molko je zamolio publiku da pljeskom nagradi gitarista Nicka Gavrilovica, rođenog Hrvata iz Dubrovnika. Uslijedile su potom Too Many Friends, Twenty Years i I Know. Tada je nastupio toliko dugi pljesak da su mnogima skoro ruke otpale, što dovoljno govori o tome koliko je publika uživala te koliko Zagrepčani štuju Placebo. Molko i drugi članovi grupe s nevjericom su skenirali sve prisutne u dvorani i uživali u pogledu nakon kojeg im je poštovanje prema hrvatskoj publici zasigurno poraslo.
Na set listi potom su se našle Devil in the Details, Space Monkey, Exit Wounds i Protect Me From What i Want. Emotivna je bila izvedba pjesme Without You I'm Nothing. Tada su se na videozidu našle fotografije Davida Bowieja s kojim je grupa imala poseban odnos, a i k tome su tu pjesmu izvodili s njim, zbog čega je Molko djelovao istovremeno potreseno i sretno dok je izvodio tu pjesmu u čast glazbenom velikanu.
Poslije počasti Bowieju na red su došle 36 degrees i Lady of the Flowers s prvog albuma, a zatim se Molko obratio publici i potaknuo ih da zaplešu na njihovoj proslavi 20. rođendana prije pjesme For What It's Worth. Neobično je staviti rođendansko veselje i pjesme Placeba u isti kontekst, ali te su večeri nabrijanost i melankolija bili u savršenoj simbiozi. Približavanje kraju koncerta bilo je popraćeno pjesmama Slave to the Wage, Song To Say Goodbye koja je publiku dovela do vrhunca, Special K, a zatim je pjesma The Bitter End svojim moćnim rifovima dodatno razbudila publiku prije samog finala.
Placebo je priuštio obožavateljima u Ciboni dva bisa. U prvom bisu odsvirali su Teenage Angst i Nancy Boy s rođendanskog albuma Placeba, nakon čeg su izveli Infra Red za vrijeme koje je u pozadini na videozidu bio Donald Trump oslikan na kutiji cigareta. Našao se tu i drugi bis, na kojem se publika uz Running Up That Hill u tužnom tonu pozdravila s bendom.
Možda su neki bili razočarani ponavljanjem pjesama koje Placebo izvodi i na drugim koncertima u sklopu ove turneje. Možda su neki bili razočarani prevelikom koncentracijom najkomercijalnijih njihovih pjesama i onih s prvog albuma. Kako god, Placebu se ništa ne može zamjeriti jer su uspjeli nabrijati publiku i svojim tužnijim pjesmama. Isto tako, Molko je djelovao toliko iskreno sretno kada je komunicirao s publikom da je bilo nemoguće ostati indifirentan na to i ne rastopiti se. Ne može se nikako reći da je koncert rutinski odrađen bez emocija u zraku, unatoč tome što je repertoar bio predvidljiv. Kada se sve zbroji i oduzme, veliko hvala Placebu na nerutinski rutinsko odrađenom koncertu. Publika je svojim ovacijama i pljeskom potvrdila njihovu kvalitetu.
