Intervju sa studenticom, volonterkom i humanitarkom:

„Samo da ne budem basic baba u mirovini, da se žalim na sve, korim djecu i sve oko sebe”

Dorotea privodi studij kraju, inicijatorica je humanitarnoga projekta na Akademiji za umjetnost i kulturu, voli grah i Akona, muče ju egzistencijalne krize i nada se kako u mirovini neće biti baba koja se žali na sve. Jedna je, naizgled, sasvim obična mlada žena, no zapravo puno više od toga.

12.3.2020.

Dorotea Horvat naizgled je obična studentica druge godine diplomskoga studija Medijske kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Međutim, ta 25-godišnjakinja radi od svoje 18. godine, a volontira od 13. te redovno privodi svoje visokoškolsko obrazovanje kraju. Naizgled običan intervju svašta je otkrio o njoj: što je htjela biti kad je bila mala, što joj se trenutačno vrti na plejlisti i tko joj je najveća podrška. Najteže je ipak bilo nagovoriti ju da otvoreno govori o svojim velikim postignućima.

Bavila se raznim poslovima – od branja jabuka, konobarenja, rada s djecom, preko rada u trgovini do inventura. Iako nije znala što znači volontirati, htjela je iskoristiti svoje slobodno vrijeme, učiniti nešto od sebe, pa je s prijateljicom pomagala Udruzi MOGU s čišćenjem staja, hranjenjem konja i još mnogo toga. Dorotea je takozvana leteća volonterka – nije članica ni jedne udruge, ali u 12 godina njezina volonterska knjižica broji sljedeće angažmane: Pannonian Challenge, Ferragosto Jam, Noć muzeja, Zemlja bez granica, VIP Snow Queen Trophy, Osječko ljeto kulture, ReArt, Filmska RUNDA, Hrvatska volontira i druge.

– Sudjelovala sam na razmjenama mladih u Orahovici (Free Time on Board) i Labinu (Art Pharmacy) te kao predstavnica Hrvatske u Paliću na projektu It's All About You(th). Sudjelovala sam i u izradi časopisa Akademije za umjetnost i kulturu Notan te u provedbi izložbe Žute podmornice. Također je važna i konferencija Medijska pismenost u Sarajevu 2017. godine na kojoj sam sudjelovala kao jedna od pet najboljih studenata Medijske kulture. S kolegicom Josipom Maksimović organizirala sam i izložbu Fear vs. Happiness.

FOTO: Privatni album

Iako je uspješna već izvjesno razdoblje, vjeruje kako ljudi donedavno nisu prepoznavali njezin rad – ni na fakultetu ni izvan njega. Nagrade koje je dobila stigle su tek prije nekoliko mjeseci. Tako je primila dekanovu nagradu za najuspješniju studenticu te nagradu Lions Cluba Osijek koji nagrađuje najuspješnijeg studenta pete godine sa svakog osječkog fakulteta. Uspijevala je uskladiti akademske obveze s onima izvan zgrade fakulteta, što je ponekad bilo naporno, no, kako ona kaže, ništa što malo spavanja, kava i energetski napitci nisu mogli riješiti. Trenutno radi u Kutku dobrih djela i održava njihovu Facebook stranicu, volontira u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu te lagano piše diplomski za koji, kaže, ima vremena i optimistično pristupa ideji upisivanja još jednog fakulteta.

Upitali smo ju i razlikuju li se njezine želje o budućem zanimanju iz djetinjstva i perspektiva koju danas ima:

– Bome se razlikuju! Nažalost, nekim se stvarima čovjek još uvijek možda želi baviti i uvijek će ga zanimati, no nije u mogućnosti/sposobnosti to dobiti. Tako je meni bilo s arheologijom, uvijek će mi biti trn u oku što nisam završila taj faks. Kod mene je problem što se stvarno želim baviti svime i svačime, pogotovo ako ima neke veze s povijesnim zanimljivostima, terenskom nastavom, radom s djecom i pomaganjem potrebitima, koliko god ovo posljednje klišejski zvučalo. Duži me niz godina zanima i turizam, odnosno željela bih završiti tečaj za turističkoga vodiča.

Inicijatorica je humanitarnoga projekta koji je proveden na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a riječ je bila o prikupljanju sredstava za pomoć obitelji Nedoklan. Dorotea je shvatila kako će ubrzo završiti studij i htjela je učiniti nešto posebno za kraj – ne samo za sebe nego i usrećiti druge. Kaže kako joj je to jedno divno iskustvo, mjesto udruženja snaga zaposlenika Akademije, studenata, pa čak i stranaca.

Kako ne bismo pričali samo o poslovnoj sferi, nagovorili smo Doroteu na izlazak iz zone komfora i pitali čime ispunjava svoje slobodno vrijeme. Voli mirnije dane, kada nije na gasu, uživa gledajući filmove i serije, čita National Geographic te je jednom prilikom kupila 20 komada Drva znanja s dečkom s kojim se obožava družiti. Nikako to mirno razdoblje ne može trajati dugo jer joj vrijeme mora imati neku višu svrhu, mora biti korisna te se ispunjava raznim poslovima i volontiranjima.

– Sretnom me čini dečko jer mi iz dana u dan pokazuje kako bi se trebala ponašati osoba kojoj je stalo do tebe. I baka je tu, ona mi je svesve. Oni su mi i najveća podrška u životu, vidjeli su me u najboljim i najgorim izdanjima, ostali uz mene, davali mi potporu, a posebice živce i strpljenje za sve moje pothvate. Sretnom me čine i dugogodišnji prijatelji, glazba, ispunjen dan i, da se ne lažemo – hrana!

Potrudili smo se izvući humorističnu liniju iz nje, ali ipak smo završili na još jednoj ozbiljnoj. Iako se neke loše fore koju je u posljednje vrijeme čula ne može sjetiti, smatra kako je ipak ona autorica loših fora. Jelo iz djetinjstva koje joj je bilo grozno, a danas ne može bez njega, zasigurno je grah. Osim što se boji buba, visina i nošenja tacne, što joj je trauma od konobarenja, u posljednje ju vrijeme muče egzistencijalne krize – razmišlja hoće li tijekom života imati dovoljno za osnovne životne potrebe i hoće li moći imati obitelj, a da ne mora razmišljati o svakoj kuni.

Njezina plejlista prilično je šarolika, a s nama je podijelila prvih deset pjesama: Soul II Soul – Back to Life, Bane Lalić & MVP – Celu noć i celi dan, Cole Porter – Let's Do It, Vera Hall – Death Have Mercy, Elvis Presley – In the Ghetto, Hanson – MMMBop, REO Speedwagon – Keep on Lovin' You, Maitre Gims – Brise, Vlaho Paljetak – Marijana, z++ – Magija. Čudi se jer ništa nije abecedno poslagano, ali kaže da nikako ne izostavlja Akona.

Klasično pitanje za intervju jest gdje se vidite za pet godina. Mi smo otišli korak dalje i pitali Doroteu kako se vidi u mirovini:

– Samo da ne budem basic baba u mirovini, da se žalim na sve, korim djecu i sve oko sebe. Voljela bih imati, uz muža Daniela, naravno, kao tu neku ekipicu deda i baba gdje bismo se okupljali jednom tjedno kod nekoga, pili domaće vino i igrali društvene igre, kao što to radimo i sada. Ono što bi bilo basic, a ne bi mi smetalo, jest da ću vjerojatno pratiti sve kvizove na TV-u koji postoje i rješavati križaljke. Također bi bilo super, iako bi tako i trebalo biti, da imam dovoljnu mirovinu i vremena da proputujem – ne svijet, već par odredišta za koje prije nisam imala ili vremena ili novca.

Na prvi pogled obična je mlada osoba. Na drugi pogled perspektivna je i uspješna žena koja zna što želi postići i tomu teži svakim novim korakom. Na treći je pogled ipak jednostavna, optimistična i vesela osoba koju raduju ljudi, a ne materijalne stvari.

OZNAKE: