Intervju s Bernardom Klinar, studenticom u Beču: „Stanje duha je najbitnija stvar za uspješan nastup“

Svi koji znaju Bernardu reći će da je energična, pristupačna i da ima zanimljiv glas. Upravo je njen glas ono što joj je pomoglo da upiše studiji u drugoj zemlji te da tamo počne graditi karijeru, koja će, vjerujemo, biti duga i uspješna.

Bernarda Klinar mlada je zadarska pjevačica koja se odlučila upisati studij u inozemstvu. Ova 23-godišnjakinja upravo je dala posljednje ispite na drugoj godini na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Beču gdje studira solo pjevanje. Uz studij radi u koncertnom uredu, a u slobodno vrijeme vozi bicikl ili se druži s prijateljima. Pričala nam je o svojim daljnjim planovima, hoće li se vratiti u Hrvatsku, kako održava kontakte s prijateljima, ali i najdražim predmetima.

Evo što nam je rekla o svom studiju i životu.

Kako to da si izabrala studij na Muzičkoj akademiji u Beču, a ne u Zagrebu?

Iskreno govoreći, nisam nikada ni razmišljala o akademiji u Zagrebu jer sam imala govornu predispoziciju za odlazak u zemlje njemačkog govornog područja jer sam dvojezično odgajana. Smatrala sam da je ovo zanimanje ionako u malom broju zapošljivo pa sam od početka hitjela izabrati ono najbolje da me se kasnije ozbiljnije shvaća i da imam više otvorenih smjerova pred sobom.

Kako je tvoja okolina primila tu odluku?

Moja obitelj, kao moja najbliža okolina, uvijek je bila uz mene i nadala se svemu čemu se i ja nadam jer su shvatili koliko mi je to važno i koliko to želim.

Naravno da je bilo i komentara tipa Joj, ali jesi sigurna da ne žališ studirati nešto u smjeru prirodnih znanosti, pa to ti tako dobro ide? samo zbog činjenice da sam završila matematički smjer gimnazije.

Do sada si dobivala nagrade i pobjeđivala na natjecanjima, među kojima je državno natjecanje 2017. Je li ti to pomoglo pri upisu na Bečku akademiju?

Ne, to mi nije direktno pomoglo pri upisu u Beču jer je sam prijemni na akademiji bio u veljači, a natjecanje tek poslije prijemnog. No, svakako sam sigurna da su dugotrajne i ponekad zamorne pripreme u cilju plasiranja na državno natjecanje uvelike doprinijele i mojoj spremnosti za prijemni.

Koji su ti predmeti najzanimljiviji?

Definitivno svi predmeti vezani uz pjevanje. Dakle, satovi samog pjevanja, korepeticija, pjevanje uz pratnju korepetitora, gluma, stilski predmeti… No volim zaviriti i u onu teoretsku sferu glazbe i pokušati je shvatiti s jedne pomalo matematičke strane.

Kakva si imala očekivanja, jesu li se ispunila?

Očekivanja nisam imala velika, nisam osoba koja previše očekuje, no ovdje sam dobila više nego što sam ikada i mogla očekivati.

Koliko često imaš koncerte i probe?

To se uvijek razlikuje. Stalni koncerti su dva puta po semestru, a sve što dolazi uz to su moji privatni angažmani za koje se prijavim na audicije pa dobijem priliku pjevati, ili ponekad i ne dobijem. Jako nas je puno ovdje, i svi smo jako dobri pjevači, nekad dobiješ, a nekad i ne.

Ako je neki projekt u igri, probe su veoma česte, 2-3 puta tjedno, i to zna biti veoma iscrpljujuće.

Počela si nastupati još u osnovnoj školi. Sjećaš li se svog prvog nastupa? Kako si se osjećala?

Oh da, sjećam se tog nastupa. Jako mi je drag i uvijek ću ga se sjećati. Osjećala sam se zapravo dobro, nikad nisam patila od treme, pa ni tada.

Kako tvoji nastupi izgledaju danas? 

Moji nastupi danas, hmmm, dobili su jednu dozu mehanizma, no u pozitivnom smislu. Znam svoje protokole, kad se upjevavam, kada šutim, kada odmaram, kada se razgibavam, što jedem... Ima tu milijun malih komponenti, no najbitnije od svega, zaštiti se od negativne energije jer stanje duha je najbitnija stvar za uspješan nastup.

Kako izgleda jedan tipičan dan?

Dani izgledaju uvijek šaroliko i nikad dosadno. Dosta dugo sam na faksu jer do kraja treće godine imam dosta teoretskih predmeta koji dosta vremena iziskuju. A kada završim sa svim predavanjima onda svoje ''slobodno vrijeme'' iskoristim za vježbati, jer vježba je jedini način da glas napreduje.

Koliko dnevno vježbaš?

Vježbam nekada samo 15 minuta, a nekada i po par sati, sve ovisi o stanju u kojem se u trenutku nalazim, kako se osjećam, je li neki projekt u điru, učim li novi repertoar... Uglavnom, raznoliko.

Kakve i koje pjesme najradije izvodiš?

Pa ne izvodim trenutno puno različitih smjerova. Klasična glazba iziskuje veliku koncentraciju i fokus na sebe. No veoma rado izvedem i pokoju sevdalinku, jer od njih je sve počelo pa se rado ponekad vratim i uživam u ljepoti muzike bez previše tehničkog razmišljanja.

Prije sam znala izvoditi i neke autorske pjesme, no time se, nažalost, više ne bavim.

Hoćemo li te uskoro ponovno moći čuti negdje u Hrvatskoj?

Ja uvijek jako rado pjevam u Hrvatskoj, to je jednostavno jedan poseban osjećaj, no doći do prilika u Hrvatskoj nije uvijek lako. Ja sam zahvalna što, evo, drugu godinu za redom imam priliku pjevati na kulturnim večerima na Cresu, a ove godine i na Lošinju, no jako bi me radovalo kada bi se takva prilika otvorila i u mom gradu gdje ima dosta ušiju koje me željno očekuju u najljepšem gradu.

Radiš li uz studij?

Radim uz studij, u koncertnom uredu. Super posao koji ujedno ispunjava i moje slobodno vrijeme jer čujem jako puno dobrih koncerata.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme, kad mi treba odmor od zvukova, uzmem bicikl i vozim se bez nekog cilja, što dalje od civilizacije, ili uzmem knjigu i sjednem u neki park, ili odem plivati, ili jednostavno ostanem doma i pogledam neki dobar film. No to samo ako sam raspoložena za zvukove nakon cijelog dana glazbe oko sebe.

Kako održavaš kontakt s prijateljima i obitelji?

U današnje vrijeme to stvarno nije teško. Nisam prevelik ljubitelj puste tehnologije, no u domeni održavanja kontakata s dragim ljudima uistinu puno pomaže. S obitelji se čujem redovito, a i odlazim doma barem tri, četiri puta godišnje.

S prijateljima pišem u svakoj slobodnoj minuti da slučajno ne bismo propustili nešto dok smo odvojeni. A i radujem se svakoj posjeti.

Kakvi su ti planovi nakon akademije? Planiraš li se vratiti u Hrvatsku ili karijeru razvijati negdje drugdje?

Kao što sam već napomenula, jako volim nastupati u Hrvatskoj, no smatram da jedan kvalitetan život u svojoj profesiji puno lakše mogu ostvariti vani nego kod nas. Dakle, povratak u Hrvatsku ne vidim za sada kao opciju, no nikad ne reci nikad. Pustit ću da mi život donese što već donijeti mora.

Što bi poručila mladim pjevačima koji razmišljaju o studiju pjevanja?

Ostanite svoji i držite se onoga što stvarno volite i u čemu ste dobri. Ne dajte priliku nikome da vas poljulja u vašim naumima. Bit će teško, ali ako je volja tu, i načina će biti.

Članak je objavljen u sklopu serije članaka Informativni petak: mobilnost mladih pokrenute projektom Kutak za informiranje mladih, koji provodi udruga Studentski informativni kutak uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.