„Hrvatska bi trebala promijeniti dosta toga u obrazovnom sustavu, ali ne smatram da bi im Češka trebala biti uzor!”
Chantal Holik je studentica druge godine turizma na Veleučilištu VERN. Što ju je navelo da ode u Prag i iskusi drugačiji život na pet mjeseci, pročitajte u nastavku.
Chantal Holik je studentica druge godine turizma na Veleučilištu VERN. Što ju je navelo da ode u Prag i iskusi drugačiji život na pet mjeseci, pročitajte u nastavku.
Studentica turizma češke krvi Chantal Holik nedavno se odvažila na petomjesečno pohađanje Vysoká škola hotelová u Pragu. Zaljubljenost u Prag ohrabrila ju je u naumu, ali i činjenica da ondje ima rođake.
Kako je tekao proces prijave – je li bilo straha od nepoznatog, koliko je sve to otprilike trajalo?
Strah od nepoznatog je naravno prisutan, nije mala stvar preseliti se sam u drugu državu, makar samo na 5 mjeseci. Koliko se sjećam, proces prijave nije kompliciran, sve je objašnjeno na VERN-ovoj stranici. Ukratko, treba ispuniti obrazac za prijavu, napisati motivacijski esej, poslije slijedi testiranje znanja engleskog i ostalih jezika koje govorite i onda, ako imate sreće, dobijete stipendiju. To je proces koji traje mjesec, dva i zato su prijave uvijek puno ranije.
Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?
Uzbuđenje je bilo na razini kad sam putovala i Prag kao grad mi se svidio na prvu. Jako mi je pomoglo što nisam sama u Pragu, prijateljica iz Zagreba i ja skupa smo u stanu pa se skupa snalazimo po gradu. Dosta dugo mi je trebalo da pohvatam tramvaje i buseve pa sam prvi tjedan stalno kasnila na faks. Zato s metroom nemam nikakvih problema.
Koliko dugo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?
U pravilu, još nisam našla ekipu (sram me). Ljudima na mom faksu Erasmusovci nisu nimalo zanimljivi. Zato cimerica ima ludu ekipu na svom faksu (Prague College).
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novoga naučila, kulturne razlike?
Što sam naučila? Česi imaju čudnu kuhinju i to znam samo po pričama, ne usudim se probati. Ne pričaju baš dobro engleski; što mi se nikako ne sviđa, većina ljudi ima zanimljive modne kombinacije, što je uvijek zabavno promatrati po gradu.
Što ti najviše nedostaje?
Pa najviše mi nedostaje moja ekipa i bilo bi super s njima harati po Pragu, Zagreb mi je već dosadio. I, 'ajmo biti malo patetični, fale mi mama, tata, sestra i najviše pas. Fali mi i VERN.
Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bila?
Tek sam kratko ovdje pa još nisam imala priliku primijetiti sve razlike. Dosad sam primijetila da na mom faksu nije obavezno biti na predavanjima, za razliku od VERN-a gdje je dolaznost bitna za izlazak na kolokvije; ovdje nema kolokvija, samo ispiti; iz nekih predmeta nemam čak niti ispite, za prolaz je potrebno održati prezentaciju na predavanju pred profesorom i studentima. Čini mi se čak i prelagano. Hrvatska bi trebala promijeniti dosta toga u obrazovnom sustavu, ali ne smatram da bi im Češka trebala biti uzor.
Jesi li iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada gdje ti se održao Erasmus? Što ti se najviše dopalo?
Ovdje sam tek tri tjedna pa još nisam imala priliku putovati negdje, ali definitivno kanim. Javim vam dojmove.
Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? „Must” svega?
U Pragu treba obići uži i širi centar jer je apsolutno predivan. Šetnja po noći uz obalu Vltave i po Karlovom mostu je „must”. Do klubova još nisam stigla, ali kanim već ovaj vikend. Kao što rekoh, nisam dugo tu pa nisam stigla isprobati sve što se nudi, ali imam još puno vremena.
Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca ili šokirala!
Ma svaki put kad krenem u grad, izgubim se i ispadne presmiješno.
