FOTO: Turska: Zemlja koju definitivno trebate posjetiti
Ako odlučite otputovati u Tursku, predrasude i stereotipe ostavite kod kuće jer Turci definitivno nisu pušači i kavopije.
Ako odlučite otputovati u Tursku, predrasude i stereotipe ostavite kod kuće jer Turci definitivno nisu pušači i kavopije.
Ako odlučite otputovati u Tursku, predrasude i stereotipe ostavite kod kuće jer Turci definitivno nisu pušači i kavopije.
Prije nego što krenete na put važno je da izvadite vizu i uplatite putno osiguranje. Vizu je vrlo jednostavno dobiti online, a putno osiguranje čisto je preventivna i opcionalna stvar. Također je bitno spomenuti da se u Turskoj preporuča konzumacija flaširane vode jer je filtrirana.
Uz Tursku i Turčine obično se vežu razne predrasude i stereotipi kao što su pušiš kao Turčin; zbog turske kave obično se misli da Turci piju mnogo kave; o kebabu ni da ne pričamo. Međutim, posljednjih sedam dana što smo moj suputnik i ja proveli u Turskoj, vidjeli smo samo nekoliko Turčina koji puše. Istina, imaju velik izbor cigareta i cigara, ali nisu baš toliko veliki pušači kakvima ih smatramo.
Kada je riječ o turskoj kavi, ona je vrlo ukusna i uvijek se poslužuje u poznatim đezvicama. Međutim, Turci će vas češće ponuditi čajem nego kavom. Posjeduju mnoštvo različitih čajeva, od crnog pa sve do voćnih koji su odlični.
Kada je riječ o hrani, Turci su vrlo poznati po proizvodnji voća i povrća. Imali smo priliku probati njihove banane koje su mnogo manje od naših, tanje kore i slađe. U ustima se osjeti kako su svježe ubrane i odličnog su okusa. Osim banana, fine su im i dinje, lubenice, jabuke, a vrlo dobro rade i sušeno voće poput smokvi. Njihove suhe smokve nisu toliko slatke kao naše, ali su puno boljeg okusa.
Slična stvar je i s povrćem. Bilo koju vrstu povrća koju smo probali – krastavaci, rajčice, patlidžani – sve je ukusno i svježe, bez ikakve zamjerke. Naravno, kada je riječ o hrani, ne može se izostaviti kebab koji je nešto drugačiji od našeg. Postoji nekoliko vrsta kebaba; s piletinom, govedinom, janjetinom, koji se poslužuju na tanjuru u obliku ražnjića s krumpirima.
Tako poslužen kebab dobit ćete u restoranu po cijeni od 20 do 30 turskih lira, što je od oko 6 do 10 eura. Cijene hrane nisu toliko skupe i gotovo na svakom uglu može se pronaći nešto za svačiji ukus. Primjerice, probali smo tursku pizzu pod nazivom Etliekmek, koja je duguljastog oblika, sastoji se od tijesta i mljevenog mesa. Ako je usporedimo s našom ili talijanskog pizzom, veoma se razlikuje okusom jer sadrži mnogo manje začina.
Može se reći da su Turci umjereni u svemu. Rijetko možete naići na nekog pretilog Turčina. Isto tako, veoma su smireni i jednostavni. Također, veoma su dobro organizirani i dolaze točno na vrijeme.
Važno je i spomenuti da su vidljive razlike selo – grad. Na selima prevladava starije stanovništvo koje se bavi poljoprivredom i stočarstvom, dok je u gradu sasvim druga priča. Gradovi poput Antalyje ili Alanyje više su turistička središta. Tako se može vidjeti mnoštvo hotela, centara, trgovina, poznatih bazarra, bistroa i slično. Mlađe stanovništvo obrazovanije je i više gravitira u grad. Važno je napomenuti kako je turski jezik službeni, ali Turci vrlo dobro barataju i drugim jezicima, poput njemačkog, engleskog i ruskog, zbog velike količine ruskih i njemačkih turista.
Što se tiče vjeroispovijesti, 99 posto Turaka su muslimani. Međutim, Turska je sekularna zemlja i poštuje gotovo sve religije osim hinduizma i budizma zbog toga što oni ne vjeruju u pravog boga. Bez obzira na to što su većina stanovnika muslimani, nismo mogli vidjeti da se u vrijeme njihove molitve spuštaju na tepihe i mole. Međutim, imali mogli smo čuti njihovog imama kako vrši molitvu. Isto tako, u njihovim džamijama može se osjetiti poseban mir i toplina. Muškarci i žene koji se mole posebno su koncentrirani i usmjereni samo na molitvu.
Pošto je naš odmor trajao sedam dana, u tih sedam dana imali smo prilike vidjeti Alanyju, turistički grad smješten na samoj obali Sredozemnog mora, prepun hotela i poznatih bazarra. Tamo smo se okupali i uživali u odmoru.
Nadalje, prošetali smo Cappadocijom, pokrajinom poznatom po neobičnim kamenim oblicima nastalima radom vulkana, sunca, vjetra i kiše. Tamo smo posjetili nekoliko lokaliteta, manastira, dolinu golubova te podzemni grad u kojem su se sakrivali kršćani od Seldžuka i Huna. Zanimljivo je kako je taj podzemni grad u kojem su živjeli Kršćani već tada imao razvijen sustav ventilacije, još u doba Seldžuka.
Potom, posjetili smo poznati Mevlana muzej u srcu Konyje. Mevlana je bio filozof i mislilac koji je podržavao sve vjere te je kasnije osnovao red pod nazivom Derviši. Mevlana muzej najpoznatiji je muzej u Konyji koji donosi najviše prihoda gradu.
Naš posjet Turskoj definitivno je obilježila turska večer. Večer poznata po tradicionalnom turskom plesu, egipatskom plesu i trbušnom plesu. Uz dobar zvuk i pića do mile volje, posjetitelji su uživali u opuštenoj i dobroj atmosferi. Trbušni je ples plijenio najviše pažnje, a prisustvovali smo i turskom vjenčanju.
Osim turske večeri, uživali smo na raftingu u Kuprulu kanjonu za samo 30 eura po osobi (u što je uključen rafting i ručak), a uz odličnog skipera nije nedostajalo zabave i napadanja drugih čamaca.
Ako odlučite otići u Tursku, ne smijete propustiti tursku kupelj ili Hamam u koji je uključena sauna, piling i masaža za 30 eura, jer će vas svakako opustiti i osjećat ćete se spremni za sve pustolovine.
Sve u svemu, Turska je prelijepa zemlja, puna zanimljivih i smirenih ljudi. Poznata je po proizvodnji voća i povrća te razvijenoj industriji, proizvodnji kože, keramike i vina. Mnogo je razvijenija od Hrvatske i posjeduje mnoštvo odličnih trgovaca. Turci su iznimni trgovci, znaju kako prodati određenu stvar, poznaju neverbalnu komunikaciju ljudi, brzo će vas procijeniti. Naravno, ako nešto želite kupiti, trebate se cjenkati, međutim, svatko ima svoju granicu.
