„Erasmus je nešto što moraš iskusiti! Nije bitno gdje!“
Ovo je šesta zemlja u kojoj živim. Može zvučati pomalo ludo, ali mislim da bi bila skroz drugačija osoba da sam ostala doma.
Ovo je šesta zemlja u kojoj živim. Može zvučati pomalo ludo, ali mislim da bi bila skroz drugačija osoba da sam ostala doma.
Barbora, molim te, reci nam par riječi o sebi. Odakle dolaziš, što studiraš?
Ja sam Barbora Piatrova i dolazim iz Slovačke. U Slovačkoj studiram marketing, ali ovdje u Zadru studiram svega pomalo, od marketinga do poduzetništva, jezika i umjetnosti.
Gdje si studirala u domovini?
Moj fakultet je u Trnavi - ne tako poznatom gradom, ali je zapravo najstariji u Slovačkoj. Do Bratislave se može doći vlakom za pola sata. Trnava me djelomično podsjeća i na Zadar, uglavnom veličinom, ali i svojom poviješću i kulturom.
Zašto si odabrala Sveučilište u Zadru?
Znaš, ponekad preferiram reći „ Zadar je izabrao mene". Jednostavno zato što nisam imala toliko opcija kao drugi Erasmus studenti ovdje. Sudjelovati u Erasmusovom programu razmjene studenata je moguće samo jednom, a to sam iskoristila prošle godine Ali bila sam vrlo odlučna ponovno imati međunarodno studentsko iskustvo. Poslala sam e-mail na više od 50 fakulteta diljem svijeta. Zadar je bio jedan od rijetkih koji mi je otvorio vrata, kao studentu koji ne dolazi iz Erasmus programa. Odluka je zatim bila laka.
Možeš li nam reći više o svom prethodnom iskustvu međunarodnog studenta - ERASMUS iskustvu? Gdje si bila?
Prošle godine u ovo vrijeme bila sam u Njemačkoj. U gradu manjem od Zadra, blizu Leipziga. Bilo je to predivno iskustvo. Naravno, puno drugačije od ovoga ovdje. U Koethenu bilo nas je samo 10 erasmus studenata i živjeli smo u svom svijetu. Ovdje pak nas ima 35. Kažu kako su Hrvati i Nijemci različiti, ali ja bih rekla da imate jednu zajedničku stvar – veoma ste dobri prijatelji i darežljivi. „Erasmus je nešto što moraš iskusiti! Nije bitno gdje!“ – volim reći svima koji me priupitaju o tome.
Kako je bilo pronaći smještaj ovdje? Kako te sveučilište primilo?
Iskreno, nije bilo lako, ali je bilo zabavno. Pokušavali smo putem interneta pronaći smještaj više od mjesec dana. Nisam pričala hrvatski pa sam zamolila prijatelja iz Hrvatske za pomoć. Kad god bih pronašla neku zanimljivu ponudu, rekla bih mu, on bi nazvao i raspitao se. Shvatila sam da je to zapravo komplicirano i oduzima puno vremena. Na kraju sam pronašla ponudu koja mi se svidjela, nazvala i iznenadila se kada sam čula da gospođa priča engleski. Sveučilište nas je dočekalo viješću: „Predavanja počinju za deset dana". Imala sam vremena naviknuti se na grad i ljude. Međunarodni Erasmus ured i ekipa iz Erasmus studentske mreže su puno pomogli korisnim informacijama i odgovorili na sva moja pitanja.
Jeli bilo nesporazuma ili neugodnosti zbog kulturnih razlika?
Zapravo, nisam iskusila nikakve velike kulturne razlike. Slovaci i Hrvati su vrlo slični. Razlike sam doživjela na ugodan način. Veoma lijepo mi je bilo vidjeti kako su ljudi spremni pomoći. Pitaš ih za neku ulicu, a oni te odvedu tamo iako je u smjeru u kojem se nisu zaputili. Sve je to do navike, vjerojatno ste navikli na zalutale strance.
Što Slovaci misle o Hrvatima?
U Slovačkoj, Hrvatsku zovemo slovačko more, bez šale. Za nas je Hrvatska uvijek bila najbolje mjesto za odmor. Nećeš sresti Slovaka koji nije bio u Hrvatskoj. Mnogi Slovaci imaju dobre veze s vama Hrvatima, zato što se skompamo s vama pri iznajmljivanju apartmana. Imam mnogo prijatelja koji su u kontaktu s Hrvatima zato što svakog ljeta idu na more ovdje. I uvijek pričaju o vašoj ljubaznosti i darežljivosti koja ih svake godine vraća u vaše krajeve. I da, nije tajna kako slovačke djevojke misle kako su hrvatski dečki privlačni.
Što misliš o hrvatskom načinu studiranja i života?
Veoma sam zadovoljna s načinom studiranja ovdje. Možda je to zbog toga što sam izabrala prave kolegije, uistinu ne znam, ne mogu generalizirati. Primjerice, u poduzetništvu radimo stvari koje će nam zapravo koristiti u stvarnosti. Nikakve teorija i slično. Kada pričamo o cijenama, malo je skuplje nego u Slovačkoj. Što se tiče unajmljivanja stana, cijene su praktički iste. Cijene hrane i pića baš i nisu bile ugodno iznenađenje za mene.
Što misliš o profesorima i svojim kolegama?
Atmosfera je vrlo mirna i svi su prijateljski raspoloženi. Većinu predavanja imam s ostalim Erasmus studentima. Kolegiji su interaktivni, profesori su znatiželjni, žele znati što nas zanima, što želimo. Nažalost, nemam mnogo predavanja s hrvatskim studentima tako da o tome ne mogu puno reći.
Koje su razlike između studiranja u Hrvatskoj i Slovačkoj?
Ne mogu govoriti općenito, ali primjerice u Slovačkoj predavanjima prisustvuje i do stotinu studenata pa se zato teško koncentrirati. Ovdje nam profesori mogu posvetiti svoje vrijeme,budući da nas je malo. Ne mogu reći je li bolje studirati ovdje ili u Slovačkoj. Sve ovisi o fakultetu i studijskom smjeru.
Ima li nešto što ti ne odgovara?
Pa, primjerice restorani i kafići, ali to je zato što sam poseban slučaj. Ne jedem meso pa nisam najzadovoljnija menzom. Isto tako, bilo bi mi drago vidjeti više restorana koji u meniju imaju uključen, na primjer sushi. Pića u barovima su pomalo skupa i mislim da Zadru nedostaju mjesta za alternativne izlaske.
Koji su tvoji planovi za budućnost i uključuju li Hrvatsku?
Radim u jednoj hrvatskoj tvrtki, tako da sve ovisi o tome. Ako mi se posao nastavi sviđati i oni me požele zadržati ovdje, mogla bih razmisliti o ostajanju u Zadru duže od jednog semestra. Hrvatska je predivno mjesto za život sa svojom prirodom i ljudima. Nalik Slovačkoj samo što mi nemamo mora.
Imaš li neke prijedloge za one koji namjeravaju živjeti i studirati u tvojoj zemlji?
Da. Nemojte se premišljati, jednostavno učinite to! Mnogi kažu kako su završili u Slovačkoj slučajno, ali nakon nekog vremena zaljube se u zemlju. Srela sam mnoge Amerikance i Brazilce koji dolaze iz velikih gradova i koji su impresionirani našim načinom života. I da, možda nemamo divne uvjete s političkog ili pak ekonomskog gledišta, ali Slovačka je izvrsna za duhom i umom otvorene ljudi koji traže avanturu, iskustvo i srdačne ljude. Mnogi ljudi su mi rekli kako puno putujem i ne bojim se ničega. Naravno da je život pun rizika i neočekivanih situacija, ali upravo to je ono što ga čini zanimljivim! Jedini način da se razvijemo kao ljudi je da idemo u situacije čiji ishod ne možemo predvidjeti. Putovati kao turist može biti lijepo, vodič će ti reći nešto o mjestu, možeš fotografirati i slično, ali kada putuješ sam s ciljem da promjeniš svoj život, obogatiš svoja iskustva , a ne da odmaraš deseto dana na plaži – to ti pruža mnogo više.
Ovo je šesta zemlja u kojoj živim. Može zvučati pomalo ludo, ali mislim da bih bila potpuno drugačija osoba da sam ostala doma. Ako imate ikakvih dvojbi oko studiranja u inozemstvu, sjetite se da ćete svakog dana upoznati nekog novog i tko svakoga dana saznati nešto novo.