LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
NIJE ISTO ŠTO I LIJENOST

Odugovlačite obavljanje posla do zadnjeg trenutka? Možda ste jedan od ova četiri tipa ljudi

Važno je na kraju dana znati zašto odugovlačimo neke stvari, a sve kako bismo mogli razviti i mehanizme koji će nam pomoći da se s time borimo.

Važno je na kraju dana znati zašto odugovlačimo neke stvari, a sve kako bismo mogli razviti i mehanizme koji će nam pomoći da se s time borimo.

Iako većina smatra kako je lijenost u direktnoj poveznici s odugovlačanjem, odnosno svojevrsnom prokrastinacijom, to čini se ipak nije tako. O tome govori i Jenny Yip, psihologinja koja ima iskustva u radu s djecom s poteškoćama u učenju, prenosi N1.
Lijenost je ‘ne želim uopće ni razmišljati o ovome’. Odugovlačenje je ‘muči me razmišljanje o ovome i zato mi je teško obaviti zadatak’. Razlika je velika, govori Yip.
Važno je na kraju dana znati zašto odugovlačimo neke stvari, a sve kako bismo mogli razviti i mehanizme koji će nam pomoći da se s time borimo. To je jedini način da promijenimo svoje ponašanje, a danas, prema pisanju psihologinje Linde Sapadin, postoje četiri vrste ljudi koji odugovlače. To su perfekcionisti, sanjari, zabrinuti i buntovnici.
Ovo nisu konkretne dijagnoze i iza njih ne stoje istraživanja, no postoje psihološki razlozi zašto bi neko mogao odugovlačiti, kaže Yip.
Odugovlačenje je problematična stvar jer može biti uzrok loše obavljenog posla i neispunjavanja osobnih ciljeva, ali i rutinskih zadataka poput odlaska u trgovinu ili jednostavno slanja važnog maila. 

Mađutim, nije uvijek u poveznici s karakteorm, nekada je tu ipak riječ o mentalnim i emocionalnim problemima. Riječ je o navici koja je u bliskoj poveznici s depresijom, anksioznošću i stresom, lošim spavanjem, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, usamljenošću i financijskim poteškoćama, pokazala je to studija provedena na više od 3.500 studenata.
Ako je naš osjećaj vrijednosti toliko vezan za to što radimo, kako radimo, što stvaramo, osjećaj srama je ogroman kada to ne možete činiti. Osjećate se poraženo i kao da nema smisla ni pokušavati, kaže klinička psihologinja Vara Saripalli.
Perfekcionisti i zabrinuti

Ljudi koji odugovlače, kaže Yip, najčešće su perfekcionisti. Oni žele da je sve savršeno, a za to je potrebno velika količina truda. U slučaju da nemaju plan, osjećaju se izgubljeno i to vodi odugovlačenju. S druge strane, oni zabrinuti su neodlučni i oslanjaju se na savjete, umjesto preuzimanja inicijative. Ne vole promjene i biraju sigurne opcije.
I jedan i drugi tip često će odgađati obavljanje zadataka jer se boje grešaka i kritika, govori Itamar Shatz, istraživač na Cambridgeu.
Oni bi morali preispitati ta uvjerenja i vlastito ponašanje i shvatiti da su njihovi standardi nerealni. Zamijenite ih standardima koji su dovoljno dobri i dopustite si povremene pogreške, dodaje Shatz.

Ako se vidite u jednoj od ove dvije kategorije, važno je prestati razmišljati po principu sve ili ništa i okrenuti se postavljanju rokova za zadatke.

Sanjari

Iscrupljuje ih logistka, a oni su tu najčešće za ideje. Izvršavanje će im često biti teško i dosadno. O sebi su skloni razmišljati kao o ljudima kojima će se u život uplesti sudbina i uvijek će željeti nešto bolje.

Za njih je jako bitno da nauče razliku između snova i ciljeva, a tapkanje u mjestu trebali bi zamijeniti konkretnim rokovima i planom. Na kraju dana, samo od ideje nitko ne živi. Ona mora postati stvarnost, a da bi to postala, potrebno je predati se radu.

Buntovnici

Oni su skloni na zadatke gledati kao stvari koje se od njih očekuju, a ne stvari koje oni žele. Takav pristup im dugoročno smanjuje motivaciju.

Ako imate ovakav pogled na svijet, morate naći način da se osjećate kao da kontrolirate stvari, kaže Shatz.

Pokušajte izbjegavati pasivnu agresiju i otvoreno razgovarajte o stvarima koje iz vaše perspektive ne funkcioniraju. Buntovnici ne misle da mogu voditi takve razgovore s autoritetima i ne vjeruju da će razgovori donijeti išta dobro.
Jednako kao i rad na depresiji, anksioznosti ili drugim mentalnim bolestima, tretiranje odugovlačenja može biti vrlo teško, pogotovo ako su korijeni za takvo ponašanje duboki, zaključio je Itamar Shatz.
FOTO: STUDENTSKI.HR VIA CANVA