Iskustva studenta s razmjene u Sjevernoj Koreji

Kada se god požalite na fakultetski život u Hrvatskoj, probajte se staviti u poziciju studenta u Sjevernoj Koreji. Momentalno će vam biti lakše, iako će vam se srčani udar i dalje smješkati kada budete tri sata stajali ispred referade ili kada će vam teta u menzi uvaliti hladno i žilavo meso.

Zahvaljujući Alessandru Fordu, prvom studentu iz zapadne hemisfere koji se usudio otići studirati u Pyongyang, možemo dobiti uvid u ludi i nezaboravni život sjevernokorejskih studenata. 

Spomenuti osamnaestogodišnji student iz Bruxellsa studirao je na Sveučilištu Kim II-sung godinu dana gdje je učio korejski. Ove radikalne studentske razmjene dohvatio se zahvaljujući ocu, Glyn Fordu, europskom parlamentarcu koji iza sebe ima više diplomatskih putovanja u Sjevernu Koreju.

Alessandro je spomenuo kako se njegov otac znao našaliti kako će ga poslat u Sjevernu Koreju ako se ne dovede u red. Na kraju se šala i ostvarila pa je dobio priliku iskusiti kako je živjeti u okruženju gdje je svaki tvoj pokret strogo kontroliran i gdje nije imao doticaja s vanjskim svijetom. 

U Pyongyangu jedino mu je društvo, osim tamošnjih studenata, pravio reper Eminem. S obitelji bi se čuo jednom tjedno na deset minuta kako slučajno ne bi preko telefonskog razgovora planirao atentat na Kim Jong-una.

Dok su ostali strani studenti bili iz Kine i Rusije, on je bio jedini student iz zapadnih zemalja. Jedna od rijetkih sličnosti s tamošnjim studentima bila je ta da su svi djeca respektabilnih uglednika. Alessandro je sin političara, a njegovi kolege su djeca članova partije, visokorangiranih dužnosnika ili visokopozicioniranih djelatnika u vojsci.

Iako University Kim II-sung pohađaju samo djeca iz elitnih obitelji, uvjeti na kampusu nisu bili toliko luksuzni. Spavaonice liče na bolničke sobe, umjesto normalnih WC školjki prisutni su samo, svima mili, čučavci. Kao šećer na kraju, nema tuševa. Ritual kupanja svi studenti zajedno dijele. Alessandro je spomenuo slučaj kada su bili dva tjedna bez tople vode, a vani je bilo -20 °C.

Socijalizacija s kolegama bila mu je dozvoljena. Mogao je o svemu pričati s njima, ali isključivo iz sjevernokorejske perspektive. Međutim, to Alessandro ne pripisuje njihovoj umnoj zatucanosti, već smatra da su naučeni tako razmišljati i da su nekih realnosti ipak svjesni.

Najveća barijera između njih bila je jezik budući da je tek nekolicina sjevernokorejskih učenika govorilo engleski. 

Alessandro je također napomenuo kako njegovi sjevernokorejski poznanici imaju drugačiju sliku o sex, drugs and rock-and-roll stilu života. Primjerice, kada su zajedno slušali Eminema, oni su se zapitali zašto pjeva o sebi i drogi ako može pisati ljepše tekstove o obitelji i domovini. Nažalost, Eminem u Sjevernoj Koreji ne bi mogao biti Rap God i ne bi mogao provući svoj stil pisanja, a eventualno bi mogli proći stihovi o maminim špagetima iz pjesme Lose Yourself. Ipak se spominje obitelj?!

Seks je isto velika nepoznanica. Gotovo svi zagovaraju predbračnu čistoću i svi studenti s kojima se družio Alessandro nikada nisu imali seksualni odnos. Uz to, Alessandro nikada nije vidio nekog kako se ljubi na javnom mjestu. Oni pokazuju privrženost i naklonost u javnosti na druge načine.

Alessandro se nikako nije mogao poistovjetiti s tamošnjom kulturom, a i nedostatak slobode i individualizma ga je tjerao u agoniju. Unatoč tome, vjeruje da ima nade za tu državu i da se trebaju poticati interakcije s tom zemljom kako bi se više oslobodila.

Vrijeme će pokazati svoje - hoće li takva zatvorena zemlja ikada, pa makar na kapaljku, prihvatiti malo liberalizacije. Možemo samo nagađati, no po svemu sudeći, jako teško da će se stvari ubrzo promijeniti.