„Zbog pretilosti sam osjećao manjak samopouzdanja, a to je utjecalo na sve ostalo u mojem životu”
Negativni učinci pretilosti ne ostavljaju posljedice samo na fizički izgled i zdravlje mladih, već i na mentalno zdravlje. O svom iskustvu otvoreno je razgovarao i mladić koji je uspio osvijestiti taj problem.
Negativni učinci pretilosti ne ostavljaju posljedice samo na fizički izgled i zdravlje mladih, već i na mentalno zdravlje. O svom iskustvu otvoreno je razgovarao i mladić koji je uspio osvijestiti taj problem.
U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.
Sati igranja videoigara, neispavanost i stres dovodili su Benjamina do problema s nagomilavanjem viška kilograma. A na to se nadovezala i loša prehrana.
– Cijelo vrijeme ti je u glavi kao nemam vremena kuhati, nemam vremena napraviti si ovo ili ono, radije ću uzeti nešto što će me sad na brzinu zadovoljiti, neku čokoladu, čips... Naručivao sam si hranu, od ćevapa, McDonald’sa, do nekih ostalih gluposti.
No, za razliku od mnogih njegovih vršnjaka, srednjoškolaca koji ignoriraju ovaj problem, Benjamin ga je uspio osvijestiti. Bilo je to u drugom razredu srednje škole, kada je, kako i sam kaže, postao malo previše pretio da bi mogao napraviti ikakvu fizičku aktivnost.
– Sve je počelo tako što mi je ujak došao jedan dan, dok sam sjedio za kompjutorom, što sam radio i inače, i rekao mi je ajde napravi jedan sklek i dobit ćeš 50 kuna!, na što sam ja reagirao kao pff, jedan sklek, samo tako. Tjedan dana mi je trebalo da napravim jedan sklek, ali uspio sam ga napraviti i bilo mi je odlično, osjećao sam se odlično. I onda je rekao idući put napravi 10 i dobit ćeš opet 50 kuna.
Tako su započeli prvi Benjaminovi koraci ka treningu i, može se slobodno reći, ljubav prema vježbanju. Odlučio je da bi mogao imati neke više ciljeve i upisao se u teretanu. Počeo se baviti powerliftingom, jednim od stila vježbanja i zavolio je odlaske na trening. No, počeci nisu bili lagani.
– Definitivno je početak bio jako težak. Kao prvo, muskulfiber (upala mišića) je najgora stvar koja postoji dok ti se tijelo privikne da se ikako kreće, a ne da vježba. To je muka, ali u roku od mjesec, mjesec i pol dana sve je postalo lakše, nekako sve je napredovalo puno brže, nije bilo više nikakvih bolova. Uz zdraviju prehranu tijelo se brže regeneriralo. Samo potrebno je proći taj period na početku gdje se tijelo navikava da je u nekom pokretu, da vježba, da se kreće, da nema ono sad ću ja ležati cijeli dan po osam sati, ne raditi ništa, visjeti na mobitelu ili tabletu i igrati igrice, nego idemo u prirodu! Idemo na sunce, idemo se kretati, vježbati, u krajnjoj liniji i samo hodati.
Puno se toga promijenio otkad je odbacio loše navike i krenuo vježbati. Osim fizičkog izgleda ponajviše se počeo bolje osjećati u svojoj koži, jer, kako i sam kaže, samopouzdanje mu je bilo jako loše.
– Što se tiče odnosa s ljudima, nisam imao problema sa samopouzdanjem dok sam primjerice bio na kompjuteru ili dok sam preko Skypea ili nečega razgovarao s ljudima jer sam znao da me ti ljudi ne vide. Ali u trenucima kada sam trebao izići vani ili kada bi se dogodila situacija kada bi trebao razgovarati s nekom djevojkom ili imati neki ozbiljniji razgovor u vezi posla ili nečega, onda je tu taj fizički izgled jako igrao ulogu. Uvijek sam mislio joj pa šta će oni misliti, pogledaj on je dosta debeo, ima ga posvuda, i to je jako loše utjecalo na moj život. Ne možda konkretno baš to, ali u mojoj glavi je.
Ono što djeca u pubertetu vide kao svoj nedostatak u izgledu ili na tijelu vrlo često doživljavaju kao mnogo veći problem u odnosu na ono što drugi stvarno primjećuju. Mladima je jako stalo do tuđeg mišljenja, a smatraju da njihov izgled utječe i na mišljenje o njima samima. Već poljuljano samopouzdanje dovodi do još lošijeg osjećaja u svojoj koži i teško je izaći iz začaranog kruga – ili u ovom slučaju pronaći motivaciju i uvidjeti da je promjena moguća.
– Manjak samopouzdanja je najveća psihička posljedica koju sam osjećao i ona je utjecala na apsolutno sve ostalo u mojemu životu, tako da je to bilo definitivno nešto na čemu se trebalo najviše raditi. I to je bilo nešto što me najviše mučilo u tom trenutku života. Kako sam počeo vježbati, tako je raslo i samopouzdanje, postao sam puno opušteniji s ljudima. Puno sam više mogao razgovarati s ljudima, puno bolje sam se osjećao gdje god da bi izišao, i tako je postalo puno bolje, osjećao sam se zdravije.
Ne samo što mu je promjena navika i životnog stila donijela pozitivne promjene u životu već i zanimanje kojim se želi baviti u životu. Dok se nekad borio s viškom kilograma i nije ni razmišljao o treniranju, danas želi biti privatni trener.
– Htio bih da ostali ljudi koji imaju takvih problema, da se recimo mogu obratiti meni i da ja tim ljudima mogu pomoći dalje u životu da prođu nešto što sam i ja prošao sam u tom trenutku, a oni će imati nekoga uz sebe da im može pomoći oko toga.
No, dok je Benjamin uspio osvijestiti problem s prekomjernom težinom, mnogi su i dalje dio statistike. A statistički podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (u sklopu međunarodnog istraživanja o zdravstvenom ponašanju učenika) ukazali su na to da 31 posto dječaka i 20 posto djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo. Osim toga, samo 55 posto djece doručkuje svakog radnog dana, manje od polovice konzumira voće najmanje jednom dnevno, a tek se 30 posto dječaka i 25 posto djevojčica bavi umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću svakog dana.
Najčešće su to pogreške koje dovode do problema u prehrani, a to je bio i primarni motiv za pokretanje programa PETICA – igrom do zdravlja Hrvatskog liječničkog zbora, još 2014. godine. Program se provodi u ciklusu od tri godine, od drugog do četvrtog razreda tijekom cijele školske godine, a njime se tako educiraju učenici u dobi od 8 do 10 godina. Kako nam objašnjava voditeljica ovog programa Sara Cobal, mag. nutr., istraživanja pokazuju da se navike mogu stvoriti u razdoblju od 10 tjedana, no cilj je da se pretvore u one cjeloživotne.
– Upravo zato je važno da je dijete izloženo ključnim porukama kontinuirano i tijekom dužeg razdoblja. Na taj način želimo osigurati da se naučeno u sklopu programa doista pretvori u zdrave navike za cijeli život. Važno je imati na umu da je debljina ozbiljna bolest za koju je potrebno dugoročno liječenje. Budući da znamo kako pretila djeca nerijetko postaju i pretile odrasle osobe, ključno je stvoriti zdravije navike u djetinjstvu i tako pridonijeti prevenciji razvoja debljine. – objašnjava nam Cobal.
Upravo što se tiče odraslih, podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ukazuju na to da više od polovice (57,4%) starijih od 18 godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, od čega problem s debljinom njih 18,7%. Zabrinjavajući je to udio djece i odraslih s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, a ne zaostajemo u lošim brojkama ni na razini Europske unije. Prema podacima Eurostata, Hrvatska se nalazi na 11. mjestu s udjelom od 18% debelih mladih i odraslih osoba u populaciji.
Najbolji odgovor na loše statističke podatke jest prevencija. Upravo zato program PETICA, koji je uočio važnost osvješćivanja ovog problema u javnosti, dobiva još veći značaj. Svjesni su da je važno educirati djecu od malih nogu, ali i njihove roditelje.
– Ključne poruke odnose se upravo na važnost pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti. Ono što mi kroz godine uočavamo jest da doista nakon edukacije djeca imaju veće znanje, kao i njihovi roditelji; imaju generalno bolji stav prema pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti, a to je ipak preduvjet da bi se i životne navike promijenile. Konkretno ono što vidimo, to je primjerice da su nam djeca sklonija unosu vode kao glavnog pića, konzumaciji manje količine slastica i grickalica, učestalije doručkuju. Upravo o tim segmentima razgovaramo s učenicima na zabavan način i kroz igru u sklopu programa.
Jedna od edukacija učenika u sklopu programa; FOTO: PETICA – igrom do zdravlja Hrvatskog liječničkog zbora
– Djeca s pretilošću izloženija su vršnjačkom maltretiranju, a istraživanja ukazuju na to da su sklonija tjeskobi i razvoju depresije te poremećajima u prehrani.
Preventivni su programi još uvijek najbolji odgovor u borbi protiv pretilosti i zabrinjavajućih statistika. PETICA – igrom do zdravlja inače pripada zajednici EPODE (Ensemble, Prévenons L'Obésité des Enfant / Together Let's Prevent Childhood Obesity) čiji je cilj je prevencija debljine kod djece. U sklopu te zajednice postoji više od 40 programa koji se temelje na istoj metodologiji, no svaki je program specifičan i oblikovan prema potrebama zajednice u kojoj djeluje. Upravo su EPODE programi primjeri uspješne prevencije debljine kod djece diljem svijeta.
Iako program PETICA trenutno djeluje samo na području grada Zagreba, u 24 škole, program je postavljen tako da se može provesti i na nacionalnoj razini. Stoga se i voditelji projekta nadaju da će u skoroj budućnosti program ostvariti svoj puni potencijal. Mnogo je mladih koji još ni nisu svjesni problema koji imaju, a još više onih koje je program prevencije već zaobišao. Stoga za kraj, Benjamin ovo poručuje:
– Promijenite neke navike u životu. Najbolja navika koju možete promijeniti je početi se kretati, što znači u krajnjoj liniji svaki dan hodati tri do četiri kilometra samo da se tijelo navikne da je u nekom pokretu, a nakon toga će sve postati lakše. Krenite sa zdravijom prehranom, počnite vježbati, kretati se ili trčati. Družite se s prijateljima, nemojte visjeti po tabletima i mobitelima, dignite glavu s toga, propuštate jako puno toga u svijetu.
Ipak, nemaju svi ljudi s problemom pretilosti mogućnost da je se riješe kao Benjamin. Ponekad je ona popraćena problemima s mentalnim zdravljem, s poremećajima u prehrani, s nemogućnošću da postignemo napredak, iako se trudimo najviše što možemo. U takvim je situacijama važno znati možemo potražiti pomoć, bez obzira na stigmu koju društvo stavlja na pretilost.
Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.
