Volontiranjem i praksom do posla – iskustva iz prve ruke

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

– Čim sam diplomirao, odmah sam dobio ponudu za posao u udruzi gdje sam volontirao – doslovno sam s fakulteta krenuo na posao!

Ovako Domagoj Morić, stručnjak za odnose s javnošću, sažima svoje mišljenje o volontiranju tijekom fakultetskih dana. On se zaputio u volonterske vode iz dva razloga: svojim je radom htio doprinijeti društvu, a usput je stekao vještine za buduće zaposlenje. I tako je i bilo; nakon što je u Forumu za slobodu odgoja kao suradnik za odnose s javnošću pomagao u pisanju objava za medije, vođenju društvenih mreža te praćenju medijskih objava o organizaciji, po završetku fakulteta, ponudili su mu posao.

– Iako nisam očekivao da ću biti zaposlen u udruzi, iznenadili su me s pitanjem oko toga želim li raditi za njih, posebice jer sam dugo volontirao i znao sam dobro okruženje u kojemu radimo. S veseljem sam prihvatio navedeni posao i bio tamo zaposlen tri godine – govori Morić.

Jelena Bokun, novinarka N1 Televizije, svoje je prve novinarske priče ispričala na Televiziji Student. U podrumu Fakulteta političkih znanosti, gdje se nalazi ta studentska redakcija, provela je četiri godine.

– Radilo se o praksi u sklopu fakulteta za koju smatram da je bila iznimno korisna. Učila sam pisati priloge, razmišljati kao novinarka, gledati sliku i razumjeti kako ona može pričati priču – govori Bokun, koja je u sklopu kolegija Televizijska redakcija, provela i mjesec dana na Novoj TV.

Njene prakse tijekom studiranja uvijek su bile povezane s poslom, tako da su prilagodbe na nova radna mjesta, kaže, bile poprilične bezbolne.

– S obzirom da su se moja volontiranja bazirala na onome što sam željela kasnije raditi i za što me i dan-danas plaćaju, to iskustvo mi je itekako pomoglo – govori Jelena Bokun i nadodaje da je praksa bila odlična baza koja ju je pripremila na rad u pravim redakcijama.

Da su praksa i volontiranje pozitivni dio životopisa, govori nam i Daria Loos Glebov. Kao dio HR službe tvrtke Span, navodi da je proces zapošljavanja odnosno profesionalna selekcija je postupak pomoću kojeg poslodavac želi dobiti što više informacija o kandidatu (objektivnih i subjektivnih) kako bi identificirao onoga/onu koja najbolje odgovara zahtjevima određenog radnog mjesta.

– U samom postupku, kriterij prosjeka ocjena nije nam pokazatelj da je kandidat zaista i usvojio znanja s fakulteta (iako je svakako pohvalno imati dobar prosjek) jer kao što istraživanja pokazuju, prediktivna valjanost ocjena za uspjeh u poslu, nije značajna. Zato prednost dajemo nekim drugim parametrima kao što je motivacija, iskustvo (praksa, volontiranje, rad u udrugama, na projektima…), cultural fit, osobne preferencije – govori Loos Glebov i dodaje da je taj cultural fit, odnosno usklađenost njihovih i kandidatovih vrijednosti, nužan za kasniju uspješnu suradnju.

Kod kandidata za posao im je važno im je prepoznati da osoba pokazuje interes za područje za koje se javlja i motivaciju za daljnjim profesionalnim razvojem unutar njihove organizacije.

– Isto tako, od studenata ne očekujemo iskustvo od nekoliko godina rada u struci no svakako s nama podijelite sva svoja radna iskustva makar ih ne smatrate važnima jer ste možda samo odradili praksu. To nam pokazuje da ste spremni svoje slobodno vrijeme investirati u vlastiti razvoj i da vam je interes za područje u kojem stječete iskustvo, velik – govori Loos Glebov.

A ako mislite da konobarenje ili rad na kasi nemaju veze s nekom IT-firmom, sudeći prema onome što nam govori Loos Glebov, slobodno ostavite i to iskustvo u životopisu.

– Podijelite i sve ostale studentske poslove jer iako možda nemaju veze s pozicijom za koju se prijavljujete, govore nam o vašim radnim navikama, organizaciji vremena i motivaciji – savjetuje Loos Glebov i nadodaje da je postupak odabira kandidata kao puzzle koje slažete i svaka je informacija dobro došla da biste donijeli najbolju odluku za sebe i za kandidata.

Morić potvrđuje da ga nitko od poslodavca nikad nije pitao za prosjek ocjena na fakultetu, već ih je zanimalo kako provodi svoje slobodno vrijeme i je li usavršio neku od vještina. On je danas vlasnik obrta za pružanje usluga edukacije, a kako kaže, kad razgovara s novim klijentima, velik dio njih još uvijek zanima njegova povezanost sa svijetom volontiranja i gledaju to kao relevantno iskustvo.

– Drago mi je vidjeti kako se percepcija volontiranja promijenila posljednjih godina jer kada sam počinjao s volontiranjem, nailazio sam na mnoge predrasude okoline – objašnjava Morić.

Primjerice, mnogi su mu tada govorili da bi radije radili u call centru nego volontirali.

– Mislim da tada nismo bili dovoljno osviješteni o važnosti toga da doprinesemo zajednici, napravimo pozitivnu promjenu, budemo solidarni, a kroz sve to steknemo znanja i vještine. Čini mi se da smo kao društvo prethodnih godina postali otvoreniji volontiranju, za što su zaslužne mnoge organizacije civilnog društva, ali i osnovne i srednje škole koje imaju volonterske klubove – navodi Morić.

Bokun se slaže da je važno tijekom studiranja, ako osoba za to ima mogućnost, stjecati razna iskustva.

– Naravno, ono što će pomoći bržem pronalasku posla svakako je volontiranje koje je povezano uz sam posao (npr. volontiranje i rad s djecom ne bi pomoglo u dobivanju posla na televiziji, bar je to moje mišljenje). Za novinara, odnosno budućeg novinara važna je praksa, praksa i još malo prakse – objašnjava Bokun.

Slično govori i Loos Glebov – životopis je tek prva faza selekcije. Nakon stotine odrađenih intervjua i tisuće pročitanih CV-a, važno je i upoznati osobu koja na papiru pokazuje želju za stjecanjem novih znanja i iskustva.

– Sjajno je imati ispunjen CV, ali je u redu i sudjelovati u jednom projektu koji vas je puno naučio i to prenijeti na razgovoru za posao. Ponekad, kvantiteta ne znači kvalitetu, no svakako podupiremo da iskoristite sve prilike koje si možete vremenski priuštiti kako biste izbrusili vještine stečene tijekom studiranja i da biste stekli osjećaj kako funkcionira svijet van akademskih okvira. Ponekad su to dvije sasvim različite stvari i otvaraju vam neke nove perspektive – potiče studente i mlade Loos Glebov.

Novinarku Bokun nitko od poslodavaca nije direktno pitao je li negdje volontirala, već im je bilo važnije da ima iskustva. Ipak, spomenuta praksa joj je pomogla u snalaženju u poslu i obavljanju posla.

– Ovisno o grani novinarstva koja nekoga zanima – pišite, čitajte, javljajte se medijima. Na kraju dana, urednicima je važno da se čim prije možete snaći i da ste već nekad ranije radili posao za koji će vas platiti – savjetuje Bokun.

No, osim što će vas praksa i volontiranje dovesti do bržeg i lakšeg pronalaska posla te nešto bezbolnije prilagodbe na novu radnu okolinu, nije to jedini benefit.

– Mislim da me volontiranje odredilo kao osobu na svim razinama: i privatno i profesionalno. Mislim da je važno spomenuti da volontiranje ne pomaže samo u profesionalnom smislu, nego se itekako razvijamo i na osobnom planu: razvijamo empatiju, solidarnost i razumijevanje ljudi koji su drugačiji od nas – objašnjava Morić.

On svoje iskustvo volontiranja koristi svakodnevno u svom poslu. Često vodi edukacije za volontere i organizacije koje primaju volontere te mu to iskustvo itekako pomaže da razumije situacije u kojima se nalazi. Drugima, pak, pomaže u vođenju komunikacije i pisanju komunikacijskih planova. Jedan period je radio i s osobama s invaliditetom, a njegovo iskustvo volontiranja mu je pomoglo da razumije problematiku s kojom se suočavaju i lakše im pristupi.

– Vjerojatno mnogi misle da ne mogu volontirati uz sve studentske obaveze (a k tome treba imati i društveni život), ali je sve moguće organizirati uz malo dobre volje. Da budem iskren, nije uvijek bilo lako sve uskladiti – priznaje Morić – ali zadovoljstvo koju dobiješ nakon volontiranja je nadoknadio sve probleme.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.