Umoran sam, ljut i tužan – studenti otvoreno o burnoutu

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Zbog pandemije studentima je oduzet društveni život. Zbog potresa značajnom broju studenata oduzet je dom. Ekonomska kriza nekima je oduzela posao i izvor prihoda. A kombinacija obojega donijela im je online predavanja, kao i online posao. U početku pandemije bili su gotovo danonoćno ispred laptopa – što radi akademskih obaveza, što radi posla. Sad je situacija ipak blaža, ali posljedice u vidu burnouta, odnosno sagorijevanja, tek dolaze na vidjelo.

Prema znanstvenicima, burnout ili sagorijevanje negativno utječe na fizičko i psihičko stanje studenata te uzrokuje slabljenje interesa za učenjem. Također, tu slijedi i izostajanje s predavanja, snižena motivacija za obavljanje obveznih aktivnosti te veći postotak studenata koji odustaju od studija.

Naš sugovornik, student novinarstva doživio je burnout zbog prenatrpanosti obavezama.

– Od posla, fakulteta i autoškole. Još sam morao i balansirati društveni život s tim – jednostavno nemoguće. Zato sam ugrozio određena prijateljstva i veze iz privatnog života – nije se isplatilo, ali u tom slučaju drugačiji izlaz nisam vidio. – govori nam student, kojem je pojam burnouta bio otprije poznat, no koji je počeo ozbiljnije shvaćati tek kad mu se dogodio.

Njegova je faza burnouta trajala dva mjeseca, ali ne konstantno, već povremeno. Kako kaže, nekoliko dana u tjednu je bilo kritično, a kada je bio okružen prijateljima, tada nije osjećao toliki stres i te pomiješane emocije.

– Najgore mi je bilo zapravo pred ispite u to vrijeme, ali konstantno sam se osjećao baš jadno i posrano. Tada sam odlučio da ću svoje obaveze u svakom danu izvršavati drugačije, odnosno svaki dan ću nešto žrtvovati – većinom je to bio fakultet jer na poslu nisam mogao popuštati i smanjiti kvalitetu rada. – kaže nam.

Ispitni rokovi i promjena sredine bili su okidači i za našeg drugog sugovornika, studenta Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

– Otkad sam došao na faks prije 3 i pol godine, toliko se sekiram da mi dođe otići u Hum na Sutli i pasti ovce po brdu do kraja života. Stres šest mjeseci u godini oko ispita koje se, kad se polože, ne zna više ni proslaviti, nego se briga samo seli na idući. Umoran sam, ljut i tužan! – govori nam.

Na prvoj je godini studija osjetio puno stresa. Trudio se položiti ispite, a onda kad je došla druga godina, shvatio je da sad treba sve ispočetka. Osjećao se kao da nije ništa napravio. Često je bezvoljan i treba mu iznadprosječno vremena da nauči gradivo. Ipak, na kraju pronađe motivaciju pa uspije biti produktivan.

– Ali dobro, druga godina je kao najteža pa opet isto. I onda kad sam položio, bio sam zadovoljan nekoliko dana pa onda vidio da ima još teških stvari. I tako sam, recimo, zaglibio u svemu tom. – govori i nadodaje da se kod njega burnout javlja ovisno o doba godine.

I dok njegova obitelj primjećuje da nešto nije u redu, naš prvi sugovornik se sustavno trudio da njegova ne sazna. S obzirom na to da njegova obitelj živi u Istri, a on studira u Zagrebu, čuo se svakodnevno s njima putem telefona. Tako oni nisu ni znali za njegovo mentalno zdravlje jer ih nije htio dodatno stresirati.

– U našim sam se razgovorima uvijek trudio ostati pozitivan i ne pokazati nikakvu slabost u trenutku, ali čim bih prekinuo poziv, sve pozitivno bi nestalo. – priznaje nam student novinarstva.

Ipak, kada je riječ o društvenom životu, priča nije ista.

– Prijateljstva sam neka, kao što sam već rekao, morao žrtvovati, ali smatram da to nisu ni bili pravi prijatelji ako nisu mogli imati razumijevanja za moje probleme. Oni koji su bili uz mene pokazali su se stvarno ljudima kojima želim biti okružen i to mi je drago. Bez njih bi mi zapravo bilo jako teško jer su mi bili utjeha i mogao sam otvoreno razgovarati koliko mi je bilo teško. Bit ću im zahvalan zauvijek. – govori nam student.

Studentice Pravnog fakulteta (Bajac, Brusić, Klarić) provele su istraživanje 2020. godine na temu Sagorijevamo li na studiju?: Odrednice akademskog sagorijevanja kod studenata Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavku o međusobnom odnosu između percipiranog stresa, otpornosti i akademskog sagorijevanja. Također, rezultati su pokazali da studenti koji pokazuju veću razinu percipiranog stresa iskazuju i veći stupanj iscrpljenosti odnosno otuđenosti. Na kraju, potvrđena je i statistički značajna negativna povezanost između stupnja otpornosti i dimenzija sagorijevanja odnosno stupnja otpornosti sa stupnjem otuđenosti i stupnjem iscrpljenosti. U skladu s očekivanjem autorica, potvrđena je i negativna povezanost između percipiranog stresa i razine otpornosti. Dobiveni rezultati su u skladu s mnogim dosadašnjim studijama i ukazuju na jasnu potrebu razvijanja intervencija usmjerenih na jačanje vještina vezanih za otpornost.

Kako su i same navele u radu, istraživanje su provele početkom ožujka 2020, netom prije lockdowna te zagrebačkog potresa. Kažu kako bi istraživanje svakako trebalo ponoviti da se ispitaju kakve su efekte nove životne okolnosti i novi način studiranja imali na sagorijevanje studenata.

Kako nam govori naš drugi sugovornik, čini se da su se životi dobrog dijela studenata vratili u normalu.

– U zadnjih godinu dana primjećujem da kolege normalno funkcioniraju, imaju bogat društveni život, što me navelo da se zapitam zašto ja ne mogu tako. – govori nam student, koji je mislio da burnout više-manje pogađa sve na njegovom fakultetu.

Stručnu pomoć nije tražio. S obzirom na to koliko priča sa svojim bližnjima o problemu, nije bio siguran koliko bi mu to bilo potrebno.

– Možda bi i pomoglo, ali malo sam konzerva stav, nije to za mene. – priznaje nam naš sugovornik, koji, osim sa svojom obitelji, probleme dijeli i sa svojom djevojkom, koja prolazi kroz slične stvari.

Pomoć psihologa nije potražio ni naš prvi sugovornik.

– Ne zato što se sramim nečega, nego jednostavno nisam stigao – toliko o mojoj organiziranosti i pretrpanosti obavezama. – priznaje.

Iako obitelj nije znala koliko mu je teško, tu su bili prijatelji kao najveća pomoć.

– Ali i ja sam sebi. Inače sam stvarno mentalno jaka osoba i sve svoje unutarnje probleme rješavam sam sa sobom, pa sam djelomično to i ovaj put napravio. A prijatelji su mi stvarno bili od velike pomoći i uskakali kada god su mogli, a i kad nisu. – govori nam.

Student FSB-a govori nam da ima osjećaj da, što dulje studira, primjećuje kako malo zna. On bi se volio što prije zaposliti u struci jer osjeća da mu je takav tok života prirodniji – od osnivanja obitelji pa nadalje, što se nekad radilo puno ranije nego danas.

– Nekad se pitam hoću li biti spreman kad ostvarim konačni uspjeh na faksu. – govori nam iskreno.

I dok se neki s burnoutom bore više, a neki manje uspješno, vrlo je bitno reagirati na vrijeme. Za početak, osvijestiti problem koji se javlja kroz znakove fizičke i emocionalne iscrpljenosti kao što su kronični umor, problemi s pažnjom i koncentracijom, ljutnja, gubitak apetita, ali i kroz znakove cinizma i otuđenosti. To mogu biti gubitak užitka (ne samo za poslom, već i, primjerice, društvenim životom), pesimizam, izolacija te otuđenost. Tu su i znakovi osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća uz koje se javljaju osjećaji apatije i beznađa, povećana iritabilnost te manjak produktivnosti i loša izvedba.

Nakon prvog koraka prepoznavanja da je osoba pod stresom, bitno je dovesti spavanje u normalu, kao i baviti se tjelesnom aktivnošću te zdravo se hraniti. Također, smanjiti, odnosno riješiti se multitaskinga i usredotočiti se na jednu stvar u određenom vremenu. Uz dobro organiziran dan te obavljanja zadataka sa svrhom burnout će manje izlaziti na vidjelo. Važno je i pronaći vrijeme za sebe, ali i naučiti se nositi sa stresom. Za kraj, važno je osjećati se ugodno reći ne i tako prestati gomilati nepotrebne obaveze koje opterećuju.

Studente koji ne vide izlaz iz svoje situacije, koji se osjećaju bespomoćno i izmoreno do te mjere da ne mogu obavljati zadatke koje trebaju obavljati, ohrabrujemo da potraže stručnu pomoć. Besplatna psihološka savjetovališta za studente djeluju na mnogim fakultetima, a ako ga nema na vašem fakultetu, potražite informacije na stranicama svojeg sveučilišta. Više informacija o važnosti traženja psihološke pomoći i o tome gdje pronaći besplatnu psihološku pomoć potražite na Instagram profilu Odbora za promicanje psihološkog zdravlja Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Manus in Manu. 

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.