Otvoreno o stigmatizaciji: „Na fakultetu mi se kriomice izruguju jer moje ponašanje često oscilira”

 

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Briljiranje u osnovnoj i srednjoj školi, odabir pravog i 'profitabilnog' zanimanja i fakulteta, bavljenje sportom i izvannastavnim aktivnostima, pohađanje kulturnih događaja, balansiranje socijalnog života i održavanje zdravih veza. I još uza sve to zadovoljenje potrebe tijela za kvalitetnom prehranom i kvalitetnim snom. Zvuči kao nemoguća misija, a u realnosti se radi o svim obvezama i izazovima s kojima se mladi suočavaju. Ako svemu navedenome pribrojimo pandemiju koronavirusa, dolazimo do zabrinjavajućih rezultata.

Krajem prošle godine Agencija za znanost i visoko obrazovanje predstavila je rezultate istraživanja Studenti i pandemija: Kako smo (pre)živjeli? Naime, istraživanje se bavilo dosegom i utjecajem pandemijskih okolnosti na iskustvo studiranja u akademskoj godini 2020/2021, poput online i/ili hibridne nastave, različitih restrikcija u društvenom životu i sl.

Gotovo 4300 studenata sveučilišnih i stručnih studija davalo je odgovore na pitanja kako bi se procijenila kvaliteta visokoškolske nastave u jeku pandemije koronavirusa. Između ostaloga, rezultati su pokazali kako je narušen osjećaj studenata pripadnosti akademskoj zajednici, pa tako većina njih (73%) nije imala priliku upoznavati nove ljude kao u vremenu prije pojave koronavirusa. Prema zaključcima istraživanja, u studentskoj populaciji postoji značajna percepcija narušenosti mentalnog zdravlja tijekom razdoblja pandemije: 52% studenata svoje mentalno zdravlje doživljava lošijim i puno lošijim u odnosu na razdoblje prije pandemije. Od teškoća koje su studenti iskusili tijekom protekle akademske godine 50% navelo je osjećaj socijalne izolacije i usamljenosti, kao i probleme s pažnjom i koncentracijom (50%).

Nadalje, zabrinjavajući su rezultati istog istraživanja koji pokazuju da se znatan broj studenata osjeća anksiozno (46%) te depresivno (29%). Za kraj izdvojimo kako je tek 32% ispitanih studenata iskazalo interes za psihološkim savjetovanjem uživo. Ipak, zabrinjavaju podaci da zbog straha od socijalne stigme 12% studenata ne bi zatražilo stručnu psihološku pomoć, dok bi se 15% studenata neadekvatno osjećalo kada bi išlo terapeutu radi psihološke pomoći. Tek 25% studenata nije se susretalo s poteškoćama u pogledu mentalnog zdravlja te je u svojim komentarima navelo da se u novim, pandemijskim okolnostima osjećalo bolje nego prije.

Među onima koji su napravili hrabri iskorak i odlučili potražiti psihološku pomoć je i naša sugovornica Ksenija, 23-godišnja studentica koja je htjela ostati anonimna. Zašto? Odlaska psihoterapeutu se, povjerila nam se Ksenija, srami jer smatra da su osobe sa psihološkim problemima znatno stigmatizirane u hrvatskom društvu, iako smo u 21. stoljeću. U prilog tome što navodi Ksenija, idu i rezultati istraživanja o barijerama u traženju stručne pomoći kod studenata s psihičkim smetnjama. Naime, čak jednu desetinu ispitanih u traženju psihološke pomoći spriječio je strah da će njihovi podaci ostati zapisani u medicinskom kartonu ili fakultetskom dosjeu, kao i to da će zbog traženja stručne pomoći teže naći posao. Sve te barijere Ksenija je hrabro preskočila kako bi lakše koračala kroz život.

– Često se osjećam anksiozno, tjeskobno… Svoje strahove ne mogu materijalizirati jer se tu ne radi o tipičnom strahu od pauka, zmija, visine, itd. Radi se o tjeskobnim mislima vezanim uz moju budućnost. Pandemija koronavirusa samo je dodatno zahuktala te strahove jer nisam znala i još uvijek ne znam što me sutra čeka. Iskusila sam depresiju, ali uz kvalitetnu terapiju dobro se držim. Velike mi je probleme za vrijeme lockdowna stvorio i manjak socijalne interakcije. Shvatila sam da mi je potrebna psihološka pomoć i potražila sam je. dobila sam antidepresive, išla sam na psihoterapije. To mi pomaže i dandanas da bih mogla normalno funkcionirati – ispričala nam je Ksenija.

Iako nam je otvorila dušu, za Kseniju to nije nimalo lako iskustvo. I dalje se boji stigmatizacije, a kaže kako je izrugivanje na osnovi svojih psiholoških problema doživjela u raznim okolinama, pa i onim akademskim. Trenutnu situaciju u Hrvatskoj usporedila je s razvijenim zemljama na Zapadu.

– U Hrvatskoj je i dalje tabu tražiti psihološku pomoć. Osobe sa psihološkim poteškoćama jako su stigmatizirane i smatram da su Hrvati po tom pitanju dosta nazadni. I na svom fakultetu često čujem one koji mi se kriomice izruguju zbog toga što znaju da moje ponašanje često oscilira. U Zapadnim državama je odlazak kod psihologa, psihoterapeuta, psihijatra sasvim normalna stvar mentalne higijene. Ljudi u okviru svojih poslova idu na redovne psihoterapije. Ondje je to 'normalno', ali kod nas i dalje 'nije'. Zbog toga se osjećam tjeskobno čak i kada vama ovo prepričavam – kaže nam Ksenija s grčevitim osmijehom na licu.

S druge strane, Martina (27) depresiju nije iskusila. No, s vremena na vrijeme, a posebice u pandemiji koronavirusa, osjećala se anksiozno. Stres zbog online nastave i pitanja što nam donosi sutra u bitnoj su mjeri utjecali na Martininu svakodnevicu. Utjehu je potražila u prijateljima.

– Teško je u kući biti zatvoren i bez svojih dragih ljudi, daleko. Trudila sam se nekako u tom online svijetu redovito komunicirati s prijateljima. To mi je zasigurno pomoglo. Bilo je i kritičnih dana kada mi je bila prijeko potrebna socijalna interakcija. Falila mi je i proslava rođendana i luda zabava. Nadam se da je to sada potpuno iza nas i da nam budućnost donosi neko ljepše vrijeme – istaknula je Martina.

Martina, kao i Ksenija, smatra da potraga za psihološkom pomoći često ne nailazi na odobrenje društva. Ipak, i sama tvrdi kako bi potražila psihološku pomoć da joj je potrebna.

– Mislim da to ne bi trebao biti tabu. Lako je to sada reći, ali mislim da svatko tko se ne osjeća dobro, ima neki problem, možda želi nekakav drugi pogled na nešto što radi u svom životu, mislim da bi trebao potražiti psihološku pomoć, makar za jedan razgovor ili savjet. Svima nam je to potrebno s vremena na vrijeme jer neke stvari doista ne možemo riješiti sami. Treba nam nečije usmjerenje i putokaz – zaključila je.

Psihološka je pomoć često potrebna psihološki ranjivoj skupini – studentima i studenticama. Zbog toga Martina ističe važnost relevantnih studentskih institucija u olakšavanju pristupa psihološkoj pomoći.

– Studenti često ne znaju (ne svojom krivicom) kamo potražiti psihološku pomoć. Boje se da će im netko tek tako prepisati korištenje raznih tableta. Ne znaju da imaju pravo na psihološku pomoć, ne znaju da postoje besplatna savjetovališta. Mislim da bi općenito i Ministarstvo obrazovanja i Sveučilište, pa i sve druge obrazovne institucije trebale raditi na vidljivosti psiholoških savjetovališta i omogućavati besplatne psihologe studentima. Ako nam u tome netko pomogne, vjerojatno će i odaziv za psihološkom pomoći biti znatno veći – navela je Martina.

Psihološka pomoć u vremenima u kojima živimo studentima je gotovo neophodna. Studenti koji svoj akademski put kroje u Zagrebu mogu potražiti besplatnu psihološku pomoć na različitim lokacijama i u sklopu različitih udruga. Primjerice, besplatno psihološko savjetovanje nudi Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar i to u službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti te u Odjelu za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih. Osim toga, o mentalnom zdravlju djece i adolescenata brine i Centar za zdravlje mladih, a na web-stranici Psihološke pomoći moguće je pronaći gotovo sve pružatelje psihološke ili psihijatrijske pomoći u cijeloj državi. Na toj ćete stranici moći pronaći i informacije o razlici između psihologa i psihijatra, samopomoći i sve druge pojedinosti koje su potrebne prije odlaska na savjetovanje.

Iako je to ponekad lako reći i naklapati dok se ne nalazimo u tuđim cipelama, Ksenija s početka naše priče svima koji se bore za svoje psihološko zdravlje poručuje: Najgore je zatvoriti se u sebe!
 

Studente koji ne vide izlaz iz svoje situacije, koji se osjećaju bespomoćno i izmoreno do te mjere da ne mogu obavljati zadatke koje trebaju obavljati, ohrabrujemo da potraže stručnu pomoć. Besplatna psihološka savjetovališta za studente djeluju na mnogim fakultetima, a ako ga nema na vašem fakultetu, potražite informacije na stranicama svojeg sveučilišta.