Poruka mora biti jasna – diskriminacija Romkinja i Roma je nedopustiva

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

 

– Najefektivnija mjera za zapošljavanje Roma nije bila ni državna, ni politička, nego činjenica da je hrpa ljudi koja je bila u građevini ili radnici na strojevima, otišla van raditi i otvorila su se radna mjesta. Tad smo doživjeli prvi put veće zapošljavanja Roma i to isključivo u Međimurskoj županiji.

Ovako stanje zaposlenih Roma komentira potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske Siniša Senad Musić. Osim što mjere nisu efektivne koliko bi trebale biti, diskriminacija prilikom zapošljavanja također ne pridonosi poboljšanju njihove situacije. S obzirom na to da se na njemu ne vidi romski identitet (tamnija put, kosa), probleme bi imao tek kad bi poslodavac pročitao ime ili saznao da je pripadnik romske nacionalne manjine.

Prilikom pokušaja zapošljavanja u zagrebačkoj županiji u ispostavi Dugo Selo po svemu je kotirao bolje od drugih prijavljenih kandidata te se pozvao na članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, što mu je trebalo dati dodatnu prednost. No, kad je osoba koja je trebala dati konačno zeleno svjetlo za zaposlenje pročitala njegovo ime i prezime, pitala je: Pa kaj je taj mali Muslić?

Rekli su mu da nije, već da se pozvao na članak 22. Nakon toga je uslijedio odgovor: Jeste vi normalni, pa ne možemo Cigića poslati tamo!

Tako je na tu poziciju došla osoba sa trogodišnjom srednjom školom za automehaničara, dok je Musić, Rom kvalificiran za ponuđeno radno mjesto, ostao bez posla.

I dok je Musić došao barem do imena, neki se s tim ne mogu pohvaliti. 

Milan Mitrović, predsjednik ROMHR-a, doživio je diskriminaciju prilikom zapošljavanja. Nosio je dokumentaciju za prijavu na natječaj u trgovini velikog trgovačkog lanca, međutim, kad je osoba vidjela tko stoji ispred nje, nije htjela ni uzeti dokument. 

– Nisu rekli da je to zato što sam pripadnik romske nacionalne manjine, ali to sam ja uspio skontati da je to to, jer čim on nije htio uzeti ni dokumentaciju ni ništa… – govori Mitrović.

Nažalost, takve diskriminacije počinju u ranoj dobi. Mitrović je trebao odraditi praksu prodavača u lokalnoj trgovini tijekom srednje škole, sve je dogovorio sa šefom trgovine preko telefona koji mu je rekao da mu treba jedan praktikant te da slobodno dođe.

– Međutim, kad sam došao tamo, rekli su mi da su popunjeni, da više nemaju mogućnost praktikanata, iako su mi prethodno rekli da samo što nisam primljen. – objašnjava Mitrović.

Budući da su se takve stvari događale učestalo, nisu ih pokušali riješiti pravnim putem; osjećali su da je to unaprijed izgubljena bitka. No kako je vrijeme odmicalo, a oni postajali sve kompetitivniji na tržištu rada s brojim certifikatima iza sebe, više nisu htjeli stvari prepuštati slučaju. Diskriminacija prilikom zapošljavanja i na poslu bili su im dovoljno jaki razlozi ulaska u Romsku organizaciju mladih Hrvatske.

Tako udruga pomaže u apliciranju za stipendije romskih studenata, pa čak i onih koji ponavljaju godinu, iako je tad iznos ipak nešto manji. No, stipendije su pomoć samo tijekom studija. Po njegovu završetku pripadnici romske nacionalne manjine moraju biti konkurentniji i traženiji od poslodavaca da bi bili zaposleni. 

– Jer ako imate osobu koja nije Rom i osobu koja je Rom s istim kvalifikacijama, nažalost, još uvijek je to u hrvatskom društvu tako da će poslodavac zaposliti osobu koja nije Rom. Zato je potrebno za vrijeme studija osiguravati Romima barem po jedan certificirani tečaj. – objašnjava Musić.

Takvi programi postoje u drugim državama i zove se Roma Versitas, gdje za svaku studijsku godinu imaju i mogućnost dobiti jedan certificirani tečaj. 

– Trebalo bi jednostavno poslušati te ljude. Mjere koje se donose donose romski političari i predstavnici i neromski političari ili ljudi na funkcijama, ali oni sami nisu ti koji traže taj posao i koji imaju znanja koja imaju mladi ljudi. I to je dosta problematično. – govori Musić.

Jedna od politika je povećanje stipendije za pripadnike romske nacionalne manjine, što nitko od njih ne bi odbio. Međutim, kad je ROMHR pričao sa studentima, oni su im objasnili da se na njih stavlja određeni teret da moraju biti odlični studenti, proći sve u roku, moraju sudjelovati u civilnom društvu i slično, a kad i plate dom, hranu, odjeću, ne ostane im previše za studentski život koji živi svaki drugi student. 

Ali oni s tom stipendijom to ne mogu, pa se odlučuju na rad uz studij.

– I ono što smo mi zagovarali je to da bi bilo super da umjesto u stipendije taj novac ode u pronalazak studentskih poslova, vezano uz smjer studiranja. Tako smo mi jednu djevojku, koja studira na pravnom fakultetu, uspjeli staviti u jedan odvjetnički ured. Ako ona radi studentski posao tijekom četiri godine u odvjetničkom uredu, oni će upoznati osobu i moći procijeniti je li ona kvalitetna osoba za zaposliti ili ne, a ne je li ona Rom ili nije. I tako će ona puno lakše dobiti posao u branši za koju se školovala. To je razlika kada pričate i radite s ljudima za koje kreirate mjere, a ne da ih samo kreirate na slijepo. – objašnjava Musić.

Trenutno je u tijeku provedba Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, za 2021. i 2022. godinu te postoji Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma koje je, između ostalog, zaduženo za sustavno praćenje i analiziranje provedbe Nacionalnog plana. S Nacionalnim planom za uključivanje Roma 2021–2027. zapravo je prvi put donesena strategija za uključivanje Roma u društvo koja se temelji na baznim podacima kao indikatorima uspješnosti provedbe.

Iz Centra za mirovne studije kažu da do sad strategije jesu u manjem omjeru doprinijele društvenom uključivanju Roma, no tek s ovim dokumentima moći ćemo zaista mjeriti uspješnost. No, svakako, uspješnost takvih strategija i akcijskih planova ovisi i o političkoj volji te financijskim sredstvima koji se za njihovu provedbu izdvoje. 

Uz afirmativne mjere, poput olakšica pri zapošljavanju za poslodavce ili već postojeće stipendije za obrazovanje koje bi mogle doprinijeti većoj inkluziji Romkinja i Roma u društvo, iz Centra za mirovne studije naglašavaju da je odlučni rad na suzbijanju diskriminacije i anticiganizma, kao posebnom obliku rasizma protiv Roma, neophodan i mora uključiti sve dijelove društva – od najmlađih naraštaja do onih najstarijih.

– Takav rad ne može samo odraditi civilno društvo, već institucije trebaju preuzeti aktivnu ulogu kako bi on urodio plodom. Uz to, on se treba odvijati u svim sferama društvenog života te na svim razinama, od lokalnih zajednica sve do nacionalnog nivoa. Svakako, edukacije i pogotovo odgojno-obrazovni sustav ovdje zauzima ključnu ulogu, a izrazito je važno i da pravosuđe diskriminaciju sankcionira, kao i da je svi društveni akteri nedvosmisleno osude. Poruka mora biti jasna – diskriminacija Romkinja i Roma je nedopustiva. – poručuje Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije.

Nažalost, u jednoj firmi za čišćenje koja je smještena u Zagrebu jedna takva diskriminacija nije bila osuđena. Nakon što je zaposlenica saznala da je Dijana Musić Romkinja, počela joj je psovati i prijetiti šamarom – sve to ispred zaštitara i kamera. Zaposlenica nije dobila otkaz.

– Zato što je ona bila tamo zaposlena duže vrijeme nego ja i onda je bila sramota neka da oni nju napadaju i nešto. Ili da ona dobije otkaz radi toga, ne. Naravno, kad sam ja rekla da ću je tužiti, meni je bilo ponuđeno ili ću se prebaciti u drugu smjenu i ostati raditi još ili ću dati otkaz ili ću dobiti otkaz ako ju tužim. – govori Musić.

Kako Musić nije odgovaralo da konstantno radi popodnevne smjene, bila je primorana dati otkaz.

– Zvala sam pučku pravobraniteljicu koja mi je rekla da mi je bolje da se s tim ne igram. Da mogu ići na sud , ali da mi se u biti da mi se ne isplati ići zato što ona ne bi mogla ništa napraviti. Mora se platiti advokat i sve, a ja sam, kužiš, dala otkaz. Kako ću ga platiti? – govori Musić.

Musić je trenutno čistačica u jednoj klinici gdje se još nije osjetila ugroženom. Ako potraje, možda se klinika pretvori u pozitivan primjer u suzbijanju diskriminacije.

Siniša Senad Musić naveo je pozitivan primjer građevinske tvrtke u Zagrebu u kojoj vam se prijeti otkazom ako Roma nazovete ciganom. S druge strane, dvojica mladih Roma na kojima se ne vidi da su Romi rade za jednog građevinara koji svakodnevno zbija šale na račun romske nacionalne manjine, ne znajući da među njegovim radnicima postoje Romi. Oni se boje to prijaviti da ne bi ostali bez posla. I tako ukrug.

– Gledajte, počinje u vama raditi ta neka srdžba, budete ljuti na sve, na cijeli sistem i jednostavno pada vam motivacija i dođete u situaciju da više postanete i pasivni. – govori Mitrović.

I sve dok se neće bolje poraditi na boljim mjerama zapošljavanja, razgovarati s pripadnicima romske nacionalne manjine, raditi na onome što im je zaista potrebno, stanje neće ići na bolje, a ovakve će rečenice biti sve češće.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.