LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Nezainteresiranost raste

Istraživanje pokazalo: Mladi bi htjeli da se njihov glas čuje, ali ne bi participirali

Čak 62 posto mladih nije uopće ili je vrlo malo zainteresirano za politiku općenito, dok 12 posto izražava velik ili uglavnom velik interes.

Čak 62 posto mladih nije uopće ili je vrlo malo zainteresirano za politiku općenito, dok 12 posto izražava velik ili uglavnom velik interes.

Ne raspravljaju o tome s prijateljima, kolegama ni obitelji, informacije dobivaju kroz različite kanale, najviše televiziju, a što se participiranja tiče, na zabrinjavajuće je niskoj razini. Da mladi osjećaju averziju prema politici i te da su slabo zainteresirani za nju, slojevit je i kompliciran odnos koji već godinama fascinira znanstvenike i okosnica je mnogih studija. A da se stvari nisu mnogo promijenile tijekom proteklog desetljeća, pokazuju i posljednji nalazi od šestero znanstvenika, točnije Anje Gvozdanović, Vlaste Ilišin, Mirjane Adamović, Dunje Potočnik, Nikole Bakete i Marka Kovačića, koji su sakupljeni u djelu Istraživanje mladih u Hrvatskoj iz 2019. godine.

Autori su, naime, analizirali podatke političke zaklade Friedrich Ebert (FES), koja je ujedno i najstarija u Njemačkoj, prikupljene početkom 2018. U istraživanju je sudjelovalo više od 10 000 mladih ljudi u dobi od 14 do 29 godina iz deset zemalja jugoistočne Europe, točnije Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije i Slovenije.

Generalni je zaključak istraživanja da čak 62 posto mladih nije uopće ili je vrlo malo zainteresirano za politiku općenito, dok 12 posto izražava velik ili uglavnom velik interes. Istodobno, za nacionalnu i lokalnu politiku zainteresirano je po 16 i 15 posto ispitanika, a interes za politiku u Europski uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Rusiji kreće se između 12 i 8 posto.

Uspoređujući to sa statistikom iz 2012. godine, kada je 35 posto mladih bilo zainteresirano za hrvatsku politiku i 27 posto za politiku u Europske unije, nezainteresiranost je, nažalost, gotovo za duplo porasla. Nastavno na to, ne iznenađuje i podatak da, između ostalog, većina ispitanika nije sprema politički se angažirati.

– Pritom je formalna politička participacija u nekim dimenzijama (kao što je izlazak na izbore) raširenija od neformalne jer većina mladih nije sudjelovala u raznim građanskim akcijama .– stoji u istraživanju.

Zanimljivo je i da, kako navode, tri četvrtine mladih smatra kako bi trebali imati više mogućnosti da se njihov glas čuje u politici, dvije petine drži da njihova generacija ne uživa dovoljno prava, a samo desetina misli da su interesi mladih dovoljno zastupljeni u politici. Drugim riječima, želja postoji kod spomenute skupine u društvu, ali, unatoč tome, participacija je i dalje na vrlo niskoj razini.

A osim što, kako stvari stoje, većina ne mijenja te nema u skorijoj budućnosti plan doprinijeti promjenama u društvu kroz ovu kolektivnu djelatnosti, istraživači zaključuju kako je i najveći udio skeptičan prema situaciji u državi. Konkretnije, većinom su nezadovoljni stanjem demokracije u Hrvatskoj, a ne očekuju ni ekonomsko poboljšanje u narednih desetak godina.

Pretežito, usto, među mladima prevladava mišljenje da je demokracija dobar oblik vladavine, no istovremeno u velikoj mjeri prihvaćaju i autoritarni načina vladanja.

– Selektivno prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti upućuje na nedostatno razumijevanje demokratskih načela i pravila čemu se pridružuje i znatna raširenost ksenofobnih stavova spram useljenika i izbjeglica. – zapisali su istraživači.

To možda proizlazi i iz činjenice da ne vjeruju, kako analize pokazuju, tijelima vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini te političkim strankama, već vojsci i policije koje spadaju u represivne institucije.

Zbog čega onda mladi ne participiraju više, a htjeli bi? Lovro Lukavečki, 24-godišnji student pete godine politologije iz Varaždina te najmlađi tamošnji gradski vijećnik, objašnjava kako se na mlade nerijetko pogrešno gleda i shvaća.

– Često možete čuti kako stariji političari pričaju kako su mladi neaktivni i ne žele participirati u društvu i politici. No, takva je percepcija potpuno pogrešna. Mlade se uporno gleda kao problem, umjesto kao rješenje. Čak i kada ih se uključi to se nastoji kontrolirati i njihove ideje se gledaju sa skepsom. Stoga, prije svega treba promijeniti pristup. Mlade moramo početi gledati kao sadašnjost, kao one koji svojim idejama, energijom i entuzijazmom mogu danas (a ne samo sutra) ravnopravno sa starijima graditi bolju zajednicu. – kaže Lukavečki.

Što se njegovih vršnjaka tiče, dodaje, nedovoljno se njih bavi politikom i uglavnom sa skepsom gledaju na one koji se u toj dobi uključuju u to.

– To je, u neku ruku, razumljivo zato što su se često razočarali i vidjeli kako mnogi koriste politiku za realizaciju svojih partikularnih interesa. No, mene to samo dodatno motivira i baš zato se trudim pokazati da društveni angažman može biti pošten i iskren. Ima mnogo pozitivnih primjera mladih koji su aktivni i koji svojim angažmanom žele doprinijeti boljem položaju mladih u društvu. No, to je i dalje nedovoljno. Trebamo kontinuirano raditi na uključivanju mladih u procese donošenja odluka i konačno ih početi gledati kao sadašnjost. Uz to, trebamo poboljšati obrazovni sustav, odnosno uvesti građanski odgoj kao važan preduvjet izgradnje mladih koji će imati potrebna znanja i kompetencije za sudjelovanje u demokratskom društvu. – poručuje politolog.

On je pak u svojevrsnim granam politike od najranije dobi, točnije osnovne škole.

– Stalno sam bio angažiran te sam, provodeći različite projekte i aktivnosti kroz vijeća učenika, savjete mladih i druge organizacije, uvidio da se ipak stvari uz želju i volju mogu mijenjati na bolje. Stoga, logičan je slijed bilo snažnije angažiranje u politici. – prisjeća se.

To se dogodilo kad je, nakon varaždinske gimnazije, upisao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ubrzo je postao predsjednik Savjeta mladih Varaždinske županije, a ove godine i vijećnik u Gradskoj skupštini u Varaždinu. Trenutačno je, ističe, maksimalno usredotočen na istraživanje koje provod za u sklopu diplomskog rada, a nakon obrane rada namjerava pronaći posao i raditi u struci.

– U tri godine, otkako sam predsjednik Savjeta mladih, pokrenuo sam brojne projekte. Neki od njih su, primjerice, projekt Financijske pismenosti i građanskog odgoja u školama, digitalizacije prijave za stipendije i uvođenja volonterskih sati kao kriterija za stipendije, osnivanje Mreže savjeta mladih Varaždinske županije, različite panele i edukacije te posebice pomoć mladima u vrijeme koronakrize, kroz olakšavanje otplate studentskih kredita i donošenje preporuka za konkretne mjere pomoći i drugo. – objašnjava 24-godišnjak.

Dodaje da će kao varaždinski gradski vijećnik poseban naglasak staviti na poboljšanje uvjeta u obrazovanju i stambene politike, povećanje pomoći mladim poduzetnicima i boljoj suradnji s organizacijama civilnog društva.

Njegovi su planovi, prema svemu sudeći, veliki i ambiciozni, a svojim primjerom želi pokazati drugima da je volja prvi korak ka pozitivnom impaktu, i da uz sve to, mladi mogu mnogo toga učiniti za mlade.

No, osim onoga što mladi mogu učiniti za mlade, važno je razmotriti što sustav može učiniti kako bi pospješio političku participaciju mladih. Uz građanski odgoj na kojem bi mladi trebali formalno o političkome sustavu u Hrvatskoj, trebalo bi im dati do znanja da ih se politika tiče. Kako je u intervjuu za H-alter istaknula prof. dr. sc. Vlasta Ilišin s Instituta za društvena istraživanja, ozbiljno bavljenje politikom i društvenom problematikom kod mladih, uglavnom dolazi onda kada se dosegne neki životni standard. Tada raste svijest da politika utječe na njihov život. 

Dakle, mladima je danas politika nešto čime se bave tek kada osiguraju sve ono što im je potrebno za egzistenciju odnosno kada, riječima Vlaste Ilišin, dosegnu neki životni standard. Mladi često ne osvještavaju da je put do osiguravanja tog životnog standarda – obavezno obrazovanje, upis fakulteta, pronalazak posla – također rezultat političkih odluka. Stoga ih je potrebno više uključivati u političke procese, kao i kreirati prostor u kojem mladi mogu ne samo iznositi svoje probleme, već i sudjelovati u njihovom rješavanju.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

 
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH